Šta kaže predizborna matematika

Naprednjaci i te kako imaju što izgubiti na izborima. Odgovorni za pad nadstrešnice – slobodu. Dejan Vuk Stanković – uživanje u izgladnjivanju profesora u Nišu. Predrag Koluvija – pijanke sa D.J. Vučićevićem i raspjevanim ministrima. Đuka – klijentelu po stranačkoj i svakoj drugoj liniji, pošto nema druge. Andrej – status državnog brata…

Studenti i građani mogu mnogo toga dobiti. Recimo, oslobađanje otetog Filozofskog fakulteta u Nišu. Zaposlenje sa diplomom, umjesto sa partijskom knjižicom. Sigurnost da zbog objave na društvenim mrežama neće izgubiti posao. Ustavna i zakonska prava. Uvažavanje prilikom odluka od javnog interesa. Hapšenje mafijaša i batinaša na svim nivoima. Normalnu državu u kojoj institucije rade svoj posao, a nosioci vlasti građanima polažu račune.

PRISTUP

Siniša Mali djeluje kao kreativni upravnik Vučićevog feuda. Kad mu gospodar podvikne, on otvori škrinju sa perperima koje je prethodno uzeo narodu i onda mu podijeli malo milostinje. Moraju ga poljubiti u ruku. Eto, neće im naplatiti mostarinu i disarinu, a mogao je. Stručni naziv ovog procesa je “predizborno potkupljivanje građana”, posebno onih najugroženijih, koje je režim ogulio do gole kože.

Kod studenata nema feudalaca i upravnika, ali ima velike empatije i zdravog razuma. Zahvaljujući studentskoj energiji i požrtvovanju građani znaju da nisu poludjeli iako vlast pod kojom žive nije normalna. Ti momci i djevojke dvadeset i dva mjeseca istrajavaju na solidarnosti, inkluzivnosti, međusobnom uvažavanju i poštovanju kolektivno donesenih odluka. Odavno Srbija to nije vidjela, a pitanje je i da li je ikada.

MEDIJI

Naprednjaci znaju: svaki ekran za jednog čovjeka, jedan čovjek na svakom ekranu. Tako čitava država prati tok svjesti Aleksandra Vučića, gleda i sluša njegove borbe sa zamišljenim protivnikom ili druženja sa izmišljenim prijateljima i, logoreično, vječno ponavljanje istog. Kada šef države napravi kratku pauzu, iskaču iz kutije dežurni psovači i započinje festival prostaštva.

Studenti nemaju portparola niti televizije. Ako ih pozovu u ono malo preteklih nezavisnih i profesionalnih medija, usuglase se što će reći i to kažu. Ne kriju da nemaju gotova rješenja za sve probleme, iskreni su, pametni i rječiti. Vidi se da vjeruju u ono što govore i da im je stalo da to ostvare. Zahvaljujući duhovitosti, inteligenciji i kreativnosti u korištenju digitalnih platformi, plakata i parola, režimska propaganda im ne može ništa ko ni žaba lješnjaku.

TEREN

Naprednjaci na terenu djeluju na dva načina – vidljivim i podzemnim. Prvi pripada Vučiću, koji po varošima i varošicama “uživo” izvodi sve što je bezbroj puta ponovio na televizijama. Moto mu glasi: “Između predsjednika i birača ne smije biti institucija”. Po selima se priča da Vučić – ako nađe malo vremena – može otpušiti zapušenu WC šolju. Za nevidljivi rad zadužena je plaćena povjerenička paravojna formacija. Njeni članovi ucjenama, zastrašivanjima i prijetnjama prisiljavaju građane da se izjasne kao Vučićevi sigurni glasovi. Kud oni prođu, ostaju uplakane službenice, radnice, domaćice… Svi ti mučeni sigurni glasovi moraju ostaviti lične podatke na platformi PodržAVam.rs kako bi ih i uhodili i pritiskali u realnom vremenu, a i fotografirati glasačke listiće. Stručni naziv za ovaj terenski rad je “razgovor sa narodom”.

Zauzvrat, studenti su obišli cijelu zemlju i, onako sa zastavama, po ledu, kiši i suncu, djelovali poput oslobodilačke vojske. Pride su organizirali blokade, najveće protestne skupove u istoriji Srbije i neumorno nastavili lične kontakte sa građanima dolazeći im na vrata, razgovarajući s njima na ulicama i trgovima, uključujući ih preko zborova u politički i javni život. Niko tu nikog ni na što ne prisiljava, niko nikoga ne ucjenjuje niti laže. Sve se radi slobodnom voljom, o vlastitom “kru’u i ru’u”, s velikim entuzijazmom i istrajnošću.

NOVAC

Nije teško zamisliti Vučića i Sinišu Malog kako u stilu Baje Patka leđno preplivavaju trezor budžeta Republike Srbije. Koliko im treba, toliko otud i uzmu. Ako malčice zafali, uletiće im režimski biznismeni. Nema jednih bez drugih. Ova vrsta naprednjačkog “budžetskog financiranja” opisana je u literaturi i kao “funkcionarska kampanja”, odnosno, “kleptokratsko javno-privatno partnerstvo”.

Sav novac kojim studenti raspolažu došao je iz donacija građana. Ljudi daju koliko mogu. Dirljivo je vidjeti nekoga za koga je jasno da je tih nekoliko stotina dinara bukvalno odvojio od usta. U želji za promjenom, mnogi građani donaciju za studente doživljavaju kao lični moralni imperativ. Izvjesno je i još nešto. A to je da će režim sedam puta provjeriti svaki dinar koji studenti dobiju i potroše ne bi li našao izgovor da ih maltretira i ometa. Ne priča Vučić tek tako o njihovim milijardama iz inostranstva.

ADUTI

Režim računa na Biju, policiju, mafiju i stranačke batinaše. Zadatak im je da prisluškivanjem, praćenjem, podmetanjem, zastrašivanjem i kreiranjem lažnih vijesti i kriza opstruiraju normalni i demokratski postupak. Inače, osim policajaca, bijaša i podzemlja, naprednjaci u svom glasačkom korpusu vide zaposlene u svim javnim službama i poduzećima, dobar dio penzionera skupa sa slabo obrazovanim i socijalno ugroženim, zavisnim od mrvica režimske milostinje i, posebno, glasače pod ravnanjem Mile Dodika. Kao što je Sloba Milošević štancao glasove na Kosovu, tako se Vučić nada da će mu Republika Srpska poslužiti u istu svrhu. A na sve ovo treba još dodati tradicionalne naprednjačke krađe, nasilje i ostale oblike izigravanja narodne volje.

Na drugoj strani studenti, pojedine političke partije koje ih podržavaju, zborovi i nevladine organizacije čine sve što im je u moći da zaštite regularnost izbora. Nikada nije bilo više građana spremnih da se uključe u kontrolu glasanja, niti je veći broj ljudi prošao obuke za članove biračkih odbora, kontrolore, promatrače… Možda se neće moći izboriti sa svim režimskim nepočinstvima – često potpuno nezamislivim za poštenog čovjeka – ali je zato sigurna narodna spremnost da brani svoju volju.

KAMPANJA

Vučić nudi nacionalizam, mržnju i poganu viziju Srbije kao opsjednute tvrđave. Prijete joj neimenovane sile, ali i države iz regiona, pa vojska zato nikada nije bila jača – zemlja će uskoro dobiti raketu dugog dometa, “rafali” stižu i slično sve u istom pravcu. U pokušaju sluđivanja nacije, Vučić je probio dno – ukoliko studenti dobiju izbore, Srbe će odvoditi na Tomsonove koncerte i primoravati ih da viču “Za dom – spremni”. Ima još ovakvih trabunjanja, ali je jasno. Kao u svakoj autokratiji, Vučić i ekipa igraju na strah i osjećaj ugroženosti. Nije im preostalo ništa drugo.

Studentska ponuda je krajnje jednostavna i jasna – pretvoriti Srbiju u normalnu i uređenu zemlju, na korist svih njenih stanovnika.

ZAVRŠNI RAČUN

Deder komentatoru, što na kraju pokazuje rezultat ove matematike? Lako je izračunati, poštovani čitaoče, ali to morate uraditi sami. Ipak, mala pomoć – uvrstite u računicu repliku “Pobjednika” koju su nosili studenti prilikom predavanja liste, trubače i “Užičko kolo”.

Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!