Srce tame u Kraljice Ane bb

Mislili su da će zauvijek ostati na vlasti. Recimo – Marko Kričak. Taj šef Uprave kriminalističke policije je noseći pištolj i značku prijetio silovanjem studentici Nikolini Sinđelić, gepekovao i mlatio njene kolege… Narod u Srbiji zato se podjednako plašio i murije i krimosa.

Kričku je samo nebo bila granica u brutalnom nasilju. A onda je pao Vučić, a toliko toliko ga je hvalio, nagrađivao i unapređivao. Čim se to desilo, postala je relevantna krivična prijava protiv Krička koju je podnio Veselin Milić – onaj načelnik iz afere “Senjak” – zbog iznuđivanja i falsificiranja dokaza u njegovom slučaju. To će reći da je javni tužilac Nenad Stefanović dobro onjušio politički vjetar i niz njega izdao nalog za hapšenje bivšeg šefa UKP-a. Naglasio je kako njegova odluka nema veze sa izborima. Narod je unisono rekao – “aha…”

Inače, Marko Kričak je u MUP prešao iz BIA.

SLUŽBA OPASNIH NAMJERA

Ako u muriji vri kao u košnici, dotle u centrali Bije u Ulici Kraljice Ane bb vlada mrtva tišina (vidi tekst na strani 6). Razlog za to se može naći u posljednjem obraćanju kućedomaćina Vladimira Orlića na proslavi godišnjice službe 16. oktobra. Valja primijetiti – mnogo skromnije propraćenoj u javnosti nego prethodnih godina.

Al’ – nema veze. Okružen portretima Vulina, Bate Gašića, Jovice Stanišića, Krcuna, Leke Rankovića i drugih prvih ljudi službe iz prošlosti, aktualni direktor Bije samouvjereno je i autoritativno zagrmio: “Čitav svet, celu planetu, zahvatio je trend rušenja i gaženja bukvalno svih postojećih normi. To jeste problem celoga sveta i on se odnosi na međunarodno javno pravo, na odnose među državama, ali se odnosi i na odnose u društvu, na odnose u porodici, na odnose prema starijima, prema autoritetu bilo koje vrste, odnose prema državi i zakonima na kojima ona počiva. (…) Naći ćemo uvek način da pružimo jasan i čvrst odgovor svima koji se drznu da krenu na našu državu. I onima spolja i njihovim poslušnicima iznutra, jer znamo da uvek rade zajedno.” Au, čovječe! Zar Orlić nema išta drugo reći izuzev ponavljanja otrcanih Vučićevih floskula o studentima iza kojih stoje famozne strane sile? Odgovor je lak – nema. Zbog toga i jeste tu gdje jeste. U tom pravcu se svečar i kućedomaćin, sa čudnim i zabrinjavajućim odsjajem u očima, na kraju pohvalio “brojnim uspešnim realizacijama u prethodnih dvanaest meseci”. Ipak, nije djelovao upečatljivo čak ni u društvu Ane Brnabić.

Koliko je stvarno solventna firma iz Kraljice Ane bb? Da li je Srbija osuđena na izreku da “sve prolazi, a samo Služba ostaje”?

LJUDI POSEBNOG KOVA

BIA je hibrid između staljinističkih i službi u doba latinoameričkih diktatura – istovremeno svirepa i raspojasana, ideološki zadrta i kriminalno korumpirana, brutalna i nesposobna. Ne bavi se sigurnošću Srbije, već obranom Vučićevog režima, na isti način kao i onog Slobodana Miloševića. Uvijek je podržavao čvrstorukaše, demagoge, nacionaliste i slične ekipe. To su i te kako osjetile vlasti između 2000. i 2012.

U tom kontekstu, Orlić se zaista ima čime pohvaliti. Što li mu je prvo na listi uspjeha?

Nezakonito prisluškivanje tužilaca Tužilaštava za organizirani kriminal, studenata, rektora Vladana Đokića i mnogih drugih građana? Ortakluk sa naprednjačkim batinašima i podzemljem? Štićenje Koluvije i drugih narkodilera? Ugrožavanje života inspektora Slobodana Milenkovića i Dušana Mitića, koji su otkrili plantažu vutre na imanju Jovanjica? Zastrašivanje i maltretiranje djevojke i momaka iz Studentskog pokreta (vidi tekst na strani 10)? Uređivanje medijskih trovačnica? Operacija u selu Banjska pod vodstvom Milana Radoičića, kada je uz tri izgubljena života spaljena politika Srbije na Kosovu? I te kako ima još mnogo toga, tek će isplivati…

Potonula u sistemsku korupciju, BIA je do grla u bezakonju i režimskim biznisima, a od grla u Vučićevim logoreičnim magluštinama. U pokušaju da održi naprednjake na vlasti, doživjela je fijasko epskih razmjera. Pogana i bahata, i dalje gaji famu o svojoj svemoći. U stvarnosti, izuzev za upropaštavanja života građana te destabilizaciju i kriminalizaciju zemlje, nije sposobna ni za što drugo.

Bijeda čitave Službe pokazala se u svoj svojoj golotinji kada je prisluškivala novosadski odbor parlamentarnog PSG i, potom, te kafanske priče ustupila trovačkom bordu režimskih televizija. Nakon ovoga niko u Biji nema pravo reći da nije znao što ona radi. Sve je vidjela i čula cijela Srbija.

Koliko je poznato, nijedan pripadnik Bije nije dao otkaz ili obavijestio javnost o novosadskom prisluškivanju i odmetanju vlastite službe od zakona. Oni su zaista ljudi posebnog kova.

ANKETNI ODBOR ZA BIJU

Što će biti sa Bijom u danima poslije 25. oktobra? Tu službu nije moguće reformirati. Mnogi su već pokušali i nisu uspjeli. Prije ili kasnije, njena destabilizirajuća priroda ispuže ispod kamena. Duh koji vlada tom službom veoma je zarazan i mnogi lako potpadnu pod njegov uticaj. Jer slatko se busati u prsa patriotska, zaklanjati iza državne tajne i obrane zemlje bez ikakve kontrole. Nema tog nepočinstva koje nije moguće zatrpati na tim osnovama.

Služba bezjednosti je potrebna Srbiji, ali nikako ovakva. Bolje je i nemati je na neko vrijeme nego da opstaje kao direktna prijetnja građanima, demokraciji, parlamentarizmu… Naravno, odgovornost je vazda individualna, nikad kolektivna, i to je stvar tužilaštava. Ali da bi javnost stekla predstavu o kakvom se srcu tame radi u Ulici Kraljice Ane bb, neophodan je anketni odbor u Narodnoj skupštini, da temeljito i javno preispita njen minuli rad. Čisto, svima za nauk.

U radu anketnog odbora ne smije biti nikakvih prepreka pod paravanom zaštite državnih tajni ili obavještajnog rada. Ionako ih i nema u istinskom smislu riječi. Radi se samo o podivljaloj Službi koja svoju moć gradi u partnerstvu sa najmračnijim dijelovima društva.

Čitalac bi mogao primijetiti da službe svake zemlje balansiraju u pravnom sumraku. To je točno. Po prirodi posla, svaka služba krši zakon države koju špijunira. Međutim, bar u uređenim zemljama kakva Srbija želi biti, dužne su poštovati duh i slovo zakona na matičnom tlu. U suprotnom, predstavljaju mehanizam represije ili kaosa iz niskih pobuda. I to baš onako kako BIA radi u Srbiji.

Rasformiranje Bije, stvaranje nove službe na novim i modernim osnovama, te njena striktna parlamentarna i pravosudna kontrola spada u najvažnije zadatke Studentske liste. Čekaju je i brojni izazovi i teškoće. A kako svaka vlast kvari, ljudi su skloni da se okrenu prečacima i, zarad svojih ličnih i kolektivni ciljeva, prodaju đavolu dušu. On stanuje u Biji ili nekoj službi nalik na nju.

Podlegne li Studentska lista takvim iskušenjima, građane Srbije opet čekaju nove izgubljene godine i decenije. A da bi se to izbjeglo – još jednom valja ponoviti – BIA mora biti i rasformirana i nanovo izgrađen sistem sigurnosti zemlje po ­mjeri građana.

Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!