Kada je Vučić postao beznačajan lik? Zašto je njegov politički pad narod doživio kao buđenje iz noćne more? Čega se Studentska lista mora čuvati? Kako ustanoviti odgovornost za pretvaranje Srbije u mafijašku državu? I šta mi sa svime ovim imamo punih trideset i šest godina
Nakon završetka direktnog prijenosa izborne noći na Youtube kanalu “Vremena” (“Srbija pred izborom: dan odluke”), koračao sam u sitne sate 26. oktobra Bulevarom revolucije. Znam kako se ta ulica danas zove, ali joj je stari naziv te večeri mnogo bolje pristajao: sa zastavama izbačenim kroz prozor trubili su automobili, žene u srednjim godinama vrištale od sreće poput djevojčica, prolaznici jedni drugima čestitali slobodu uz gruvanje petardi i crveno svjetlo baklji.
Hodajući između svih njih, imao sam utisak kolektivnog buđenja iz noćne more. Zaustavio me je ispisnik na početku sedme decenije života i upitao što će biti dalje. Iskreno sam mu rekao da ne znam i pozvao ga da uživamo u trenutku.
“Drugačije je nego Petog oktobra”, saučesnički me je pogledao.
“Drugačije”, rekoh. “Tada smo bili mladi…”
“Još naše nije prošlo, čim smo na ulici”, zaključio je.
“Mudro…”
Oba matorca su poslije zagrljaja krenula svaki u svom smeru. On nizbrdo, ja uzbrdo.
KAŽI MI, KO BJEŠE VUČIĆ
O Vučiću sam napisao hiljade i hiljade rečenica. Ne vjerujem da je ijedna pozitivna. No, 26. oktobra na Bulevaru djelovao mi je tako daleko i potpuno beznačajno. A ipak, svega desetak sati ranije (vidi tekst na strani 6), raspoređivao je žandarmeriju ispred Rika i punio Ćacilend crnokapuljašima…
Nisam očekivao da će Vučić priznati rezultate izbora. Svašta je taj govorio i obećavao da bih mu vjerovao na riječ. Mirno sam ga po drugi put odgledao na televiziji poslije euforije na Bulevaru revolucije. Govor mu je bio ciničan, sarkastičan i bez truna dostojanstva. Gađao je sitnije i krupnije naprednjačke feudalce. Kuražio je i njih i samog sebe.
Izigravajući lidera koji je izgubio normalne izbore u normalnoj zemlji, Vučić mi je djelovao poput čovjeka svjesnog da ne govori istinu. SNS nije partija, već gola interesna zajednica povezana kriminogenim i korupcijskim sponama bez ikakve ideologije. Bolje od ikog, naprednjački baroni poznaju Vučića; bolje od ikog, poznaje on svoju kamarilu. Oni su podržavali njegov kult ličnosti i opsjednutost vlašću. Zauzvrat im je omogućio čerupanje Srbije. Dugih četrnaest godina naprednjaci su bili radikali na maskenbalu. Sada ih čeka skidanje maski, fantomki i čarapa navučenih na glavu. To je sve što se može reći o kleptokraciji koja je vladala do 25. oktobra.
Aleksandar Vučić je u slobodnom političkom padu. Ana Brnabić glumata da se ništa strašno nije desilo – eto, jedva čeka da bude opozicija (vidi tekst na strani 15). Ali nije tako. SNS je ustrojen po principima paravojne formacije. Može funkcionirati jedino dok pripadnici vjeruju u komandanta. To sa Vučićem više nije slučaj.
Kako njegov dvor i povjernici budu izlazili iz vlastite paralelne stvarnosti, sve češće će govoriti da su “samo izvršavali naređenja” i “u tajnosti spašavali pojedine političke protivnike”. Na drugoj strani, on će za razna nepočinstva tvrditi da o njima ništa nije znao i teretiti potčinjene. Moram priznati da ga nikada nisam vidio i čuo kako preuzima odgovornost. Uostalom – niti bilo kojeg paravojnog komandanta, poput Arkana ili Legije.
ENDEMSKA NEPRAVDA
Studentskoj listi naprednjaci ne ostavljaju uređenu državu, već zemlju u kojoj se ne zna što nije problem. Zbog toga u procesu prijenosa vlasti i kasnije valja očekivati od SNS-a svu zamislivu opstrukciju, pokušaje izazivanja kriza, nemoralne ponude i saplitanja prilikom predaje vlasti.
U tom periodu Studentska lista mora pokazati dosljednost, principijelnost, političku zrelost i mudrost. Prečice u politici ne postoje, kao ni vakuum. Parlamentarna većina i vlada Studentske liste biće prije ili kasnije prinuđene na određene kompromise, ali oni ne smiju postati politička trgovina. Nije na meni da solim pamet Jovi Bakiću, Slobodanu Bubnjeviću, Aleksandru Baucalu, Radomiru Staičiću, Dejanu Šoškiću i ostalim budućim poslanicima, niti da ih učim politici. Samo im ukazujem na prvi put za pakao.
Postoji i drugi. A to je “pravda pobjednika”. Riječ je o izljevima bijesa zbog naprednjačkog pretvaranja Srbije u mafijašku državu. Na stranicama “Vremena” i u ono malo drugih nezavisnih i profesionalnih medija, opisano je bezbroj afera palog režima. O tome će se tek izvještavati, sve što je do sada objavljeno tek je početak.
Ogroman broj ljudi godinama je morao trpjeti režimske pritiske, ucjene, gubljenje posla iz političkih razloga, pljačku, nepravdu, fizičke napade i, u najkraćem, život građanina drugog reda. Tu su i tabloidne medijske trovačnice za etiketiranje, dehumanizaciju i progon. Ukratko, Srbija je postala zemlja endemske nepravde.
Narod zato od Studentske liste najviše traži povratak pravde. I sam dijelim ta očekivanja. U suprotnom, džabe smo krečili. Međutim, ta pravda mora biti zakonska i institucionalna, jer ukoliko postane stihijska, “narodna”, “revolucionarna”, osvetnička ili revanšistička, Srbija neće daleko stići. Naprotiv, opet se može naći u istom bezakonju kao i pod naprednjacima.
Borba za pravdu zahtijeva ozbiljnu i tešku rekonstrukciju pravosuđa, policije i drugih institucija. Utvrđivanje odgovornosti neće ići onoliko brzo koliko narod očekuje, ali bi zato moralo biti temeljito, sveobuhvatno i transparentno. Nešto se može uraditi već i tokom prijenosa vlasti. Recimo – ustanoviti imena ljudi koje je Vučić pomilovao posljednjeg dana mandata.
U tom pravcu “Informer” smatram za najpoganiju, najodvratniju i najpogubniju malignu izraslinu u našem medijskom prostoru. Mada me je Dragan Vučićević, gazda ove javne sablazni, u svom programu nazvao “smrdljivom ustaškom pederčinom”, ne slažem se sa upadom građana u tu trovačnicu. Za “Informer” postoje i Zakon o informiranju i Krivični zakon. Ni po jednom neće dobro proći.
VREMENOVA VREMENA
Ćacilend je bio ogledalo Vučićeve vladavine. Kao što je oteo državu, tako je oteo i Pionirski park. Zbog toga sam ga iz komentara u komentar zvao šefom države i cijelog Ćacilenda. Rušenje ove naprednjačke paravojne baze 25. oktobra predstavljalo je simbolički i gotovo ritualni kraj Vučićevog režima. Slično vrijedi i za raščišćavanje Ćacilenda dan kasnije. Uklanjanje tog smeća simbolizira novi početak u istoriji Srbije.
Ovaj broj “Vremena” izišao je 29. oktobra, isto kao i prvi broj – 29. oktobra 1990. Svijet se mnogo promijenilo u tih trideset i šest godina, a i mi. Svašta smo prošli. Iz političkih i mafijaških razloga ekonomski su nas iscrpljivali, klevetali, etiketirali i fizički ugrožavali – prerano preminuli kolega Dejan Anastasijević umalo je ubijen u atentatu za koji niko nikad nije odgovarao… A ipak, za sve te godine ni na trenutak nismo pokleknuli u borbi za javni interes. Nećemo ni dalje – ostajemo uvijek nezavisni, nikad neutralni i redovno na pravoj strani istorije. Imamo i brljotina, ali nijedno moralno ogrešenje. Velika je to stvar.
Što se mene tiče, igrom slučaja sam Petog oktobra 2000. bio odgovorni, a 25. oktobra 2026. glavni urednik “Vremena”. Sasvim dovoljno za jednu novinarsku karijeru. Valjda…
Vreme izbora! A neko mora da Vas izveštava nezavisno. Zato je u oktobru godišnja pretplata na digitalno izdanje „Vremena“ čak 2.500 dinara jeftinija. Izaberite odmah!
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ruska Spoljna obaveštajna služba tvrdi da su evropske službe u Beogradu dobile instrukcije da izoluju najuticajnije studentske lidere. Za ove tvrdnje nije ponudila dokaze
Alta lizing ostao je bez dozvole za rad nakon što je njegova jedina vlasnica, Alta banka, otišla u stečaj. NBS je odlučila da umesto stečaja bude sprovedena likvidacija
Poremećaji u aviosaobraćaju u SAD nastavljeni su, uz 1.600 otkazanih i gotovo 3.600 letova sa kašnjenjem. Donald Tramp traži dodatna sredstva za kontrolu letenja
Na konsultacijama uoči konstitutivne sednice Studentska lista je saopštila da će o rukovodstvu Skupštine odlučivati većina, bez prethodnog dogovora o raspodeli funkcija. Brnabić to ocenjuje kao prekid prakse uvažavanja opozicije
Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine
U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?
Aleksandar Vučić bi da mu Srbija bude zahvalna što izborni poraz nije pretvorio u nasilje. Pre toga morao bi da objasni čemu su služile pripreme za izbornu noć, pre svega u Pionirskom parku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.