Zamislite ovakvu situaciju: ukoliko EU i SAD stvarno zabrane korišćenje Tiktoka, zemlje Zapadnog Balkana, među njima i Srbija, bile bi ostrvo u Evropi u kojem bi ova aplikacija i dalje mogla legalno da se koristi. Ova zabrana je tehnički malo komplikovanija i takođe bi pogodila korisnike u ovom regionu, ali zakon ne bi branio, kao što ne brani ni sada, da aplikaciju imate na svom telefonu, pa i ako je telefon službeni, a vi državni činovnik. Za sada.
Tiktok je već bio pod ovakvim pretnjama u sam smiraj mandata predsednika Trampa, koji je aplikaciju video kao svog ličnog neprijatelja. Tramp je verovao da njegovi politički protivnici koriste Tiktok u kampanji protiv njega i to u izbornoj godini. Aplikacija je tada preživela, ali kako smo ušli u novu izbornu godinu u Americi, ali i u Evropskoj uniji, ideja o zabrani se vratila i to pojačana. Ovoga puta o njoj se izjasnio Kongres donevši zakon da Tiktok mora da promeni vlasnika, da to mora da bude neko izvan Kine, ili će biti zabranjen u SAD. Rok za to je 165 dana. Posle tog roka aplikacija će biti brisana iz Epl stora i Gugl pleja što znači da neće moći da stiče nove korisnike, dok će stari i dalje moći da je koriste. Međutim, ona neće moći da se unapređuje i ispravlja greške i za nekoliko meseci bi njeno korišćenje postalo veoma neudobno pa se očekuje da bi većina korisnika migrirala na nešto novo, verovatno američko.
Zakon treba da prođe i Senat, što je neizvesno, ali i ovo je već dosta neprijatno za Tiktok. Interesantno je da se Tramp više ne žali na Tiktok, čak je i protiv zabrane, a oštricu svoje kritike okrenuo je na kompaniju Meta, odnosno Fejsbuk.
Za one koji nisu pratili, evo u dve, tri reči predistorije. Tiktok je u nešto drugačijoj formi nastao 2016. u Kini. Enorman uspeh aplikacije tamo (u Kini se zove Douyin) naterao je vlasnike da je naredne godine ponude celom svetu. Za dve godine već je bila svetski popularna naročito među mladima, danas samo u SAD ima više od 170 miliona korisnika. Vlasnik aplikacije je kompanija Tiktok limitid sa sedištem u Singapuru, ali i sa vezama sa kineskom kompanijom Bajtdens koja ju je izmislila. To je problem. Zapadne zemlje, a pre svih SAD, tvrde da se podaci korisnika prosleđuju kineskoj državi, što Tiktok demantuje i za to nudi dokaze, ali uzaman.
Ova priča se prenela na prostor slobode govora. Kompanija Tiktok, kao i mnogi aktivisti, tvrde da je ta sloboda ugrožena jer se korisnicima zabranjuje korišćenje medija na kojem se izražavaju. Američke vlasti odgovaraju da to nije tačno jer se nudi rešenje. Kinezi neka prodaju kompaniju, recimo američkim vlasnicima, i tako je spasu. To još cinično nazivaju “odstranjivanjem tumora”. Tiktok odgovara da u ovako kratkom roku (manje od šest meseci) to nije moguće uraditi, sve i da to stvarno žele. Što se zabrane tiče, ona je delimično već sprovedena u mnogim zemljama gde se Tiktok ne sme instalirati na službene telefone državnih službenika. Ponegde se ta zabrana odnosi i na druge društvene mreže.
Epilog bi mogao da bude veoma neobičan ukoliko se zabrana zaista dogodi. Tiktok će verovatno naći način da osvežava zabranjenu aplikaciju mimo pomenutih prodavnica, što bi predstavljalo svojevrsnu digitalnu pobunu. Pitanje je da li će i sami korisnici biti kažnjavani ako nastave da ga upotrebljavaju i kako će se to proveravati. Procenjuje se da ih u svetu ima cela milijarda, to jest da je aplikacija četvrta najpopularnija posle Fejsbuka, Jutjuba i Instagrama.
Pomenuta digitalna pobuna značila bi formiranje nezavisnih prodavnica aplikacija koje android i ios ne bi prihvatali. Što bi moglo da otvori pitanje njihovog monopola, uključujući slobodu govora koja je uvek korisna kada se velike firme zakrve oko tržišta.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Od legendarnih stihova iz 1997. do današnjeg Svetskog prvenstva na Filipinima, srpski odbojkaši i dalje pišu istoriju. Pobedom nad večitim rivalom Brazilom bez izgubljenog seta, „plava četa“ obezbedila je osminu finala s prvog mesta u grupi i pokazala da je spremna da napadne jedinu medalju koja fali u bogatoj kolekciji – svetsko zlato
Kako režim ima sve, a zapravo nema ništa? Ako je Vučić već pobedio, zbog čega nije rasturio studente i drugove ko bugarsku skupštinu? Koliko će još trajati mrcvarenje Srbije? Ima li majčinog sina u Borči koji će skandirati “Bolje vojna parada, nego kanalizacija!” I šta sa svim ovim imaju ruska služba i Evropska unija
U našoj državi strana obaveštajna agencija vređa i targetira medije, novinare i studente, a vlast ne čini ništa da zaštiti svoje građane i svoj integritet
“Društveni metabolizam besa” vanredno je značajan za Srbiju, društvo s viševekovnom istorijom traumatizacije, koje još nije uspostavilo dogovor o osnovnim političkim institucijama, društvo u kojem je većina ljudi nezadovoljna životom i lišena čak i nekih osnovnih prava. Bes izazvan nejednakošću – koliko zbog brzog i protivzakonitog bogaćenja, toliko i zbog neprimenljivosti zakona na privilegovane – potpuno je prirodan, ali mora biti kanalisan u političku akciju koja će to osećanje koristiti samo kao izvor energije za transparentno demokratsko odlučivanje
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!