
Komentar
Performans i prenemaganje
Performansi ministra kulture Nikole Selakovića u vezi sa Tužilaštvom za organizovani kriminal ne odišu, doduše, naročitim glumačkim talentom, ali zato verno dočaravaju prirodu naprednjkačke vlasti

Vučić se upravo dohvatio marksističke teze o odumiranju države. U njegovoj verziji Republika Srbije neće odapeti prirodnom smrću. Naprotiv – on će je lično zatući zarđalom lopatom
Marks i Engels su vjerovali da će po odumiranju države upravljanje javnim poslovima prijeći na cjelokupno društvo. Vučić im se smije u lice. Njegov koncept je sljedeći: čim Republiku Srbiju polože na odar on će u svojoj ličnosti spojiti izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast. Otprilike – kao Staljin. To se zove jedinstvo vlasti i omogućava Vučiću da direktno vodi svaku organizaciju u zemlji uključujući i zemljoradničku zadrugu u Sečnju.
Kakav je upravljački kapacitet aktualnog šefa države i cijelog Ćacilenda? Narod ga upravo gleda i teško otpuhuje. Naime, još na početku godine Tramp je najavio sankcije protiv NIS-a… Ali Vučić je imao lukav geopolitički plan dostojan ekipe sa pivom u ruci ispred seoske radnje. Konkretno – ‘ajmo zetu Kušneru dati Generalštab kako bi pritisnuo tasta da olabavi, rat u Ukrajini samo što nije završen pa se Putin i Tramp više neće svađati, iz NIS-a će teći rijeke benzina, a iz Rusije kubni kilometri plina…
Nešto je ipak krenulo naopako. Na primjer, Putin je plinski aranžman za Srbiju ograničio do 1. januara ’26. Time je zaprijetio otvaranjem potencijalne krize u isporukama plina i onemogućio Srbiju da nacionalizira NIS. Zatim je uprkos zetčini, Tramp ostao nepopustljiv – ruski vlasnici moraju prodati rafineriju i ostalo što uz nju ide samo kupcu kojeg im on odobri. Naravno, Putin ima druge namjere… Ova situacija u međunarodnim odnosima ima i stručni naziv – duplo golo.
Zatečen, uplašen i paničar po vokaciji, Vučić se ponaša kao i na početku korone. Tada je sa dr Nestorovićem ismijavao pandemiju, a sada sa bratom Orbanom uz burek i vino poručuje narodu da će sve biti dobro. Ali – hoće li? Gotovo je sigurno da neće. Da li će za mjesec-dva predsjednik Srbije ponovo prijeći u paničarenje nalik na čuveno „biće malo groblja da primi sve nas“ kako bi građani pristali na odricanja i lišavanja samo da ne bude još gore? Nije isključeno.
Kada je Vučić 2020. pozivao narod da sluša državu, mislio je na sebe. Ali u 2025. ništa nije isto kao prije pet godina. Danas je malo koje zasjedanje općinskih skupština moguće održati bez policijskih kordona, sve više tužilaca diže glavu, zaposleni u Zavodu za zaštitu spomenika pokazuju što je građanska hrabrost, studenti i pobunjeno društvo ne posustaju…
Zato je proglašavajući Ćacilend za „ostrvo slobode“, Vučić izrekao višu istinu – ostatak Srbije je za njega postao neupravljiv. Koliko, svjedoče napori cjelokupnog režima da i ono malo preostale zakonitosti i ustavnosti razori do temelja.
Zaustavljanje ovog antidržavnog pohoda pitanje je golog opstanka i elementarnog patriotizma. U suprotnom, ostaće samo suze, vijenci i cvijeće na odru Republike Srbije.
BLACK WEEK: Dvadeset odsto popusta na sve pretplate do kraja novembra! Pretplatite se na digitalno izdanje, štampano „Vreme“, bolji njuzleter Međuvreme plus ili podržite naš podkast bilo kojom sumom

Performansi ministra kulture Nikole Selakovića u vezi sa Tužilaštvom za organizovani kriminal ne odišu, doduše, naročitim glumačkim talentom, ali zato verno dočaravaju prirodu naprednjkačke vlasti

Izjavivši da je Vučić pravi cilj Tužilaštva za organizovani kriminal, Selaković je kanda aludirao na američki antimafijaški zakon RICO – ne goni se samo ko je direktno učestvovao u krivičnim delima, nego i onaj ko je bio na čelu organizacije koja ih je počinila. A poznato je ko vodi naprednjačku vlast

Naprednjačke Pirove pobede u Mionici, Negotinu i Sečnju pretvaraju u zgarište ustavno-pravni poredak Republike Srbije. Time je Vučić postao elementarna katastrofa koja pogađa sve građane. Jednostavno – zemlja je izručena bandama

Prethodni dani su bili mučni za navijače Partizana, naredni će isto biti. Oduzet im je san, još jednom sa velikim Željkom Obradovićem na krovu Evrope. Sada je jasno samo jedno – Ostoja Mijailović mora da ode i tako spreči još veću štetu

Donald Tramp konačno je do pucanja zavrnuo ruku Aleksandru Vučiću, pa naprednjački režim pred rusofilskim biračkim telom pravi sebi alibi da izbaci Ruse iz NIS-a – ako ne može milom, onda silom
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve