img
Loader
Beograd, 25°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Preporuka

Manje je više

18. novembar 2024, 18:39 Todor Kuljić
Copied

Da bi se privreda vratila u ravnotežu sa živim svetom, treba se osloboditi nepotrebnog rada, smanjiti radnu nedelju, ulagati u javna dobra. Vraćaj koliko uzimaš, a ne kapitalistički „uzmi više nego što vraćaš”, tvrdi Džejson Hikel u knjizi „Manje je više“ koju je objavio Clio

Ratovi, migracije, razaranje klime i pandemije iznova otvaraju pitanje o odgovornosti kapitalizma. I o mogućem samoubistvu kapitalizma zbog predoziranosti. Ne o ubistvu sistema jer uprkos nezadovoljstvu nema dovoljno eksplozivne mase ni detonatora promene. Revolucija je prognani pojam, Gevara je odavno reciklirani brend, a Trockog nema na Fejsbuku. Doduše i kapitalizam se vešto brani, zidovi su mu gumeni, odbija i upija, pa čak i uspešno prodaje antikapitalizam.

U ovoj situaciji javlja se nova antikapitalistička struja ekološke ekonomije (Herman Dejli, Arturo Eskobar, Nensi Frejzer). Pridružio joj se i engleski antropolog Džejson Hikel sa knjigom Manje je više koju je nedavno objavio IP Clio, a tečno preveo i koristan pogovor napisao Ivan Radanović. U knjizi je uverljivo nagoveštena ekološka distopija uz rast nejednakosti i siromaštva. Klimatski sunovrat (što nedvosmisleno pokazuju i poplave u Španiji), globalno zagrevanje i prekomerna potrošnja su posledice nezajažljive težnje za profitom i neograničenim ekonomskim rastom.

Gde je rešenje

Argumentacija je centrirana oko samorazornog imperativa rasta BDP (bruto domaćeg proizvoda) koji Hikel naziva ludačkom košuljom razvoja savremenog kapitalizma. To je rast zbog rasta, suvišni rast bogatih zemalja od čega trpi siromašni Jug. Kapital ne može da stane, ekonomija opsednuta strukturnim imperativom rasta srlja, vodi nas u propast. Pravda ga neoliberalna ideologija već umorna od cinizma.

Sve ovo je poznato. Gde je rešenje? Hikel se zalaže za odrast (degrowth), za smanjenje upotrebe sirovina i energije da bi se privreda vratila u ravnotežu sa živim svetom. Treba se, piše, osloboditi nepotrebnog rada, smanjiti radnu nedelju, ulagati u javna dobra. Vraćaj koliko uzimaš, a ne kapitalistički „uzmi više nego što vraćaš”.

Ideologija neograničenog rasta manjini izobilje stvara, a većini obećava. Ekonomski rast je zamena za jednakost, treba raditi, trpeti i verovati. Hikel na novi način i novim argumentima pokazuje kako se savremena globalizacija oslanja na tešku industriju automoralizacije bogatih koji sebe ističu kao vrle i mudre jer rade za opšte dobro. Apsolutizuju ekonomski rast. Počelo je još u 17. veku sa načelima da je vreme novac, siromaštvo greh, a profit spasenje. Brutalno su gonili skitnice i prosjake.

Hikel prati moral bogatih sve do neoliberalizma. Kapitalizam se  kanibalizovao od prvih kolonijalizama do svetskih ratova. Danas „svejed” podstiče uništavanje životne sredine, eroziju demokratije i ratove. Savremeni neoliberalizam može se definisati kao institucionalizovana mirna savest bogatih. Čim se osigura divljenje bogatima olakšava se mirenje sa nepravednim odnosima. A Rusoova opomena da je luksuz propast vrline odbacuje se kao moralizam. Moralni nož i pogaču drže bogati.

Kapital – ogromna lignja

Protiveći se bedi ove teorije Hikel u dva teorijski raščlanjena poglavlja dokumentovano suočava dve alternative: “Više je manje” i “Manje je više”. Prva je postojeći kapitalizam čiji je DNK samorazaranje, BDP pokazatelj dobrobiti kapitalizma a ne ljudi, valuta međunarodne političke moći. Zbog imperativa rasta pomera se granica odlaska u penziju, industrija govedine spaljuje Amazoniju, a naftne kompanije finansiraju poricanje klimatskih promena. Ima i otpora. Ali čim naiđe na granicu akumulacije kapital se uvija poput ogromne lignje da bi uronio pipke u nove izvore rasta. Hikel distopično ali ne i patetično pokazuje da neograničeni ekonomski rast na ograničenoj planeti nije moguć. Proždiranje okoline je intrinzična bit ekonomskog rasta koji poništava svu dekarbonizaciju. Pominje i hemijska curenja iz rudnika litijuma koja truju reke od Čilea do Tibeta.

Najčešći otpori destrukciji traže da se zameni prljava energija čistom. Hikel kaže da to nije rešenje. Tehno-optimizam je iluzija jer ne ograničava nezasiti ekonomski rast. Očekuje nas eko-aparthejd gde će zelenu tranziciju uživati manjina, a ne siromašna većina. Važnije je ograničiti ekonomski rast, smanjivati određene industrijske delatnosti, uravnotežiti ekonomiju sa prirodnom sredinom.

Pokazuje da je manje zapravo više. Nije to zalaganje za oskudicu nego za umerenost potrošnje. Preti nam izjedeni svet jer nezasiti kapital neće da prizna da nakon određenog nivoa ekonomski rast nije više nužan za povećanje kvaliteta života. I više od toga, zbog jurnjave za ekonomskim rastom kapital veštački podstiče prekomernu potrošnju. Izlaz je promena svesti potrošača, shvatiti da je manje zapravo više.

Braniti prava prirode i majke Zemlje i nasilje nad prirodom procesuirati kao nasilje nad ljudima. Britanski antropolog se zalaže za ekološki stabilnu postkapitalističku ekonomiju lišenu beskrajne jurnjave za rastom. Najposle ne treba i ne mora se danas toliko raditi. Treba razmišljati o četvorodnevnoj radnoj nedelji i ranijem odlasku u penziju.

Prašina srušenog Zida

Šta ova knjiga nije? Ne pripada horu neoliberalne normalnosti nego pomaže da se ova na novi način razotkrije kao nenormalnost. Nije kulturna kritika kapitalizma zdesna nego ekonomska s leva. Ne bavi se gramzivošću pojedinaca nego nečovečnošću sistema. Nije moralizam nego metamoralizam. Ne miri sa teleologijom da je nova normalnost kapitalizma ostatak našeg života. Ne nudi utehu “Nije idealno, ali je realno”, niti dobronamerno preti “Zaboravi idealno”. Donekle čak i uspeva da povrati nadu i sjaj utopije koji je 1989. prekrila prašina sa srušenog Zida. Deo ove prašine je i ekonomija neograničenog rasta.

Uprkos tome ovo štivo budi načelnu oporu samosumnju nisu li teze o samoubistvu kapitalizma, bar delom, prazna samouteha levice kojoj nedostaju organizacija, intelektualci i akcija?

Knjiga ne poziva na barikadu nego upozorava na distopiju. Ne dovodi u pitanje svojinski poredak nego rast. Pa ipak, ne treba prebacivati defetizam piscima koji se zalažu za degrowth economy i čije knjige ne nose miris rebelije. Pasivnost radničkog pokreta goni antikapitalističke intelektualce drugim pravcima analize, ponajviše identitetskim. Bljesak duge, trojanski konj neoliberalne agende, guši crveni plamen.

U novoj normalnosti koja traži više tolerancije prema kvir razlikama nego prema socijalnim, nema mesta nekorektnom Hikelovom antikapitalizmu. Njegova kritika nije ni delatni Manifest razlivenog masovnog nezadovoljstva, a još manje traženje revolucionarnog subjekta. Ali jasnije razdvaja levičarski od desničarskog antikapitalizma. I to je nešto.

Ako u odsustvu delatne levice maksimum nade danas nude teorije o samorazaranju kapitalizma, koliko je u njima samoutehe: „Čekamo samoubistvo, pa je zato nepotrebno ubistvo (revolucija)”? Iako su knjige sve manje subverzivne, ipak poneke, poput ove, mogu otrežnjavati, korak po korak, kumulativno, mučno i sporo. Sapienti sat.

Tagovi:

Ekonomija kapitalizam Manje je više
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Razno

Tržište knjiga

03.septembar 2025. Sonja Ćirić

Zarada pisaca u Srbiji: Možda ima za peršun

U Srbiji se dosta piše i izdaje, solidno se i čita – ali su prosečni tiraži mali. Takvi su onda i prihodi pisaca. Jedva da iko može da bude skroz „profesionalni“ pisac

Antiblokaderi

31.avgust 2025. S.Ć.

Protivnici blokada: Tuča pristalica SNS-a

Treći put se pristalice SNS-a šetale po mestima Srbije, ovog puta u njih sto, a u Futogu je između njih izbila i tuča

In memoriam

30.avgust 2025. S.Ć.

Preminuo je šef-dirigent Beogradske filharmonije Gabrijel Felc

Preminuo je Gabrijel Felc, koji je prethodnih osam godina bio šef-dirigent Beogradske filharmonije i učinio da ovaj orkestar stupi u novu razvojnu etapu

Staro i novo

29.avgust 2025. S.Ć.

Izložba ikona: Spoj vizantijske tradicije i savremenih traganja

Izložba ikona savremenih autora iz 12 zemalja otkriva da savremeni i vizantijski umetnički pogledi, spojeni, daju nov nivo ove tradicionalne i pre svega crkvene umetnosti

Država i film

29.avgust 2025. Sonja Ćirić

„Vreme“ saznaje: Za srpskog kandidata za Oskara javila se samo dva filma

Selekciona komisija za odabir srpskog kandidata za nagradu Oskar ove godine odlučivaće samo o dva kandidata. Tako nešto se još nikad nije desilo, a govori o opštem bojkotu u kulturi prema pravilima i uslovima koje nameće vlast

Komentar

Komentar

Biće izbora, biće krađe, ali od Vučića ništa ne zavisi

Nezamislivo je da građani i studenti priznaju pobedu izvojevanu krađom. A sasvim je izvesno da će da krade. S druge strane da li iko veruje da bi Vučić, ukoliko izgubi izbore, priznao izbore? Naravno da ne bi, ali ovoga puta ne pita se on

Ivan Milenković

Komentar

Vučić piše pisma čitalaca: Dragi Bravo…

Jednog dana, koji nije daleko, Vučić je moći još samo da piše odjeke i reagovanja, u nadi da će ih neko objaviti. Jedino bitno pitanje za društvo u Srbiji jeste: odakle će ih pisati

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević

Pregled nedelje

Čovek zvani Afera

Vučićev predizborni plan: uterati strahu u kosti policijskim brutalnošću, rasturiti N1 i Novu S, odglumiti za strance spremnost za dijalog, demagoški stvoriti privid bogatijeg života... No, izuzev stvaranja afera, ništa mu ne ide od ruke

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1808
Poslednje izdanje

Predsednik i razgovor

Nema pregovora sa otmičarem Pretplati se
Duboka kriza u Republici Srpskoj

Slučaj građanina Dodika

Intervju: Nenad Tasić, advokat

Politička vlast sprečava krivično gonjenje za nadstrešnicu

Roman

Krici i šaputanja

Intervju: Jelena Lengold

Osluškivanje uglova naših bića

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure