Poveli ste porodicu na izlet u prirodu, malo dalje od civilizacije, parkirali auto i otišli u šetnju. Posle nekoliko sati vraćate se, a automobila nema. Nema šanse da ga je neko ukrao, mesto je pusto. Preostaje vam samo da zovete nekoga u pomoć, što neće biti jeftino ili da pešačite do prvog naseljenog mesta, a već ste prilično umorni, o deci da ne govorimo. Ali, tako vam i treba kad ne plaćate rate kredita na vreme.
Ovo je moguća mada malo verovatna situacija ako se ostvari plan kompanije Ford. U nastojanju da doskoče neurednim platišama automobilskih kredita, a zahvaljujući mogućnostima koje su nam dale nove tehnologije, smislili su da to iskombinuju. Ako uđete u značajniji dug, a kupili ste samovozeći automobil, on će dobiti komandu iz centrale da se sam odveze do najbližeg parkinga za zaplenjene automobile. Po američkim zakonima, to je potpuno legalno, tamo postoji profesija “povratnika” automobila, odnosno ljudi koji imaju set rezervnih ključeva i smeju da odvezu automobil za koji se ne otplaćuje dug pod uslovom da ga negde zateknu parkiranog bez putnika.
Saosećajni menadžeri Forda ne planiraju odmah da krenu ovako oštro. Plan je da vam kao upozorenje najpre isključe klima uređaj, pa onda neke druge funkcije koje su stvar komfora a ne bezbednosti. Poslednji krik je upravo to – iz zvučnika kreću zvuci koji su glasni i neprijatni, pa ko to može da izdrži neka vozi tako još neko vreme. Dok kreditor ne odluči da je dosta i opozove automobil.
Ovaj plan, iako samo najavljen, naišao je na more kritika na društvenim medijima. Mnogi se pitaju šta se dešava ako ste na trenutak izašli iz automobila da nešto obavite, a u kolima ste ostavili dete ili psa. To baš i nije problem kreditora jer decu i životinje ionako ne smete da ostavite same u kabini ni na kratko, pa biste samo sebi uvećali zakonske muke. A senzori bi verovatno prepoznali da automobil nije prazan, pa bi kreditor sačekao bolju priliku.
Drugo pitanje je nalik priči sa početka ovog teksta. Šta ako se korisnik koji ne plaća rate nalazi na nekom udaljenom mestu, istrošila mu se baterija na telefonu (signal ima jer je to preduslov da se automobil sam pokrene), pada mrak i mogao bi da nastrada tokom povratka pešice? Može li on da tuži kreditora za maltretiranje? Ili njegova porodica, u onom gorem slučaju, za ubistvo?
I to je rešivo, aktivacija vraćanja kreditoru radila bi se ako je automobil negde u gradu, dakle, tamo gde ima dovoljno alternativa za dužnika koje ga ne bi vitalno ugrozile, ali bi mogle da budu skupe i neprijatne. Što je njegov problem jer bi to bio sastavni deo ugovora o zaduživanju na koji je pristao kada je preuzeo vozilo.
Ono što jeste ozbiljan problem je loše funkcionisanje sistema. Moglo bi da se dogodi da kompjuter napravi grešku i prepozna kao dužnika nekoga ko je redovan platiša ili je automobil platio u potpunosti. Ili bi audio-sistem mogao da propišti sam od sebe, što bi se reklo, jer svaki softver ima one dane. Da li bismo uopšte kupili automobil sa takvim sigurnosnim opcijama? Mada, te opcije mogu da budu beskrajno korisne ako nam ga pravi lopov ukrade.
Kako god bilo, ideja je tu. Nove tehnologije, internet stvari, veštačka inteligencija, sve to može se staviti u službu naplate dugovanja uključujući kazne, počev od parkiranja. Sudski izvršitelj ne mora da vam dođe u kuću već samo da vam daljinski isključi frižider, odveze auto ili, uostalom, smislite sami šta bi vas izbacilo iz takta, pa još malo gore od toga. To bi mogao da bude novi standard u supertek budućnosti kojoj se radujemo.
Reagujući na ovu priču, neki komentatori postavljali su slike sasvim pristojnih polovnih automobila iz osamdesetih i devedesetih koji i dalje lepo idu, a nemaju ništa od te moderne elektronike. Prognoziraju da će im cena na tržištu skočiti.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Vučićev apetit za medijskim prostorom na televizijama zapravo je dostigao maksimum koji sistem može da izdrži. Sledeći korak bi jedino mogao biti direktan prenos ili rijaliti u kojem bi ga kamere uživo pratile od jutra do sutra
Stranka slobode i pravde, Srbija Centar, pokret Solidarnost i Novi DSS imaju legitimno pravo da 25. oktobra izađu na izbore sa sopstvenim listama. Ali imati pravo i doneti moralno ispravnu odluku nisu iste stvari. U trenutku kada je poraz režima bliži nego ikada u poslednjih trinaest godina, insistiranje na sopstvenim kolonama nije demonstracija pluralizma, već rasipanje glasova koje šteti isključivo jednoj strani – opozicionoj. Argument je jednostavan: ove liste neće preći cenzus
Vreme da se levica, kao društveno orijentisana opcija, vrati svojoj snazi. Ovo nije pitanje političke mode ili trenutnog interesa, već temeljne potrebe da se isprave nepravde predatorskog kapitalizma, šovinističke i autokratske politike koja građane tretira kao neprijatelje, a krupni kapital kao robu
Koje elemente bi mogla posedovati zvanična definicija ropstva? Prvo je posedovanje – neka osoba u potpunosti pripada nekome drugom, nema slobodu, prava, izbore, kao da je “alat koji govori”; drugo je mogućnost i pravo robovlasnika da proda svog roba ne tražeći nikakvu saglasnost, da ga trampi ili izgubi na ruletu; treće, robovi najčešće služe tome da obavljaju neki prisilni rad, koji ne mogu da odbiju, o čemu ne mogu da diskutuju ili da nešto promene. I konačno, robove je dozvoljeno fizički i seksualno zlostavljati, pa čak i ubijati. Bez lanaca na rukama ili opasnosti da ih neko razmeni za novac, barem tri velike grupe ljudi i dan-danas žive poput robova
Kako su studenti od „izdajnika“ i „terorista“ već na početku zvanične naprednjačke predizborne kampanje postali „silovatelji“? Hoće li do 25. oktobra biti preimenovani u pedofile i ubice, recimo?
Zbog čega bi za Milenka Jovanova ispalo bolje da je u Kragujevcu klečao i tihovao kao onomad direktor Jovine gimnazije u Novom Sadu nego što je govorio o dijalogu i programima? I zašto mu ne veruje ni poslednji crnokapuljaš
Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.