
Video-igre
Virtuelni tereni, stvarne pare: Kako se živi od e-sporta u Srbiji?
Video-igre za mnoge više nisu samo igre – nego ozbiljan posao, upakovan kao e-sport. Koliko je zapravo popularan u Srbiji, ko i koliko na njemu zarađuje
Pre nekih desetak dana na internetu su se pojavili vrlo eksplicitni porno snimci i slike pevačice Tejlor Svift, vrlo realistični, što znači da ako verujete sopstvenim očima, verovaćete i da joj je neko ukrao mobilni telefon ili laptop i krenuo da objavljuje stvari iz tajnog foldera. Njen tim je odmah sve demantovao

Osim što pomera granice u muzici i industriji zabave, Tejlor Svift mogla bi u istoriji da ostane upamćena kao žena koja je uvela red u to kako koristimo veštačku inteligenciju. Ne zato što se ona time posebno bavi, to nam nije poznato, već zato što se inteligencija bavi s Tejlor Svift. I to vrlo neprijatno.
Pre nekih desetak dana na internetu su se pojavili vrlo eksplicitni porno snimci i slike pomenute pevačice, vrlo realistični, što znači da ako verujete sopstvenim očima, verovaćete i da joj je neko ukrao mobilni telefon ili laptop i krenuo da objavljuje stvari iz tajnog foldera. Njen tim je odmah sve demantovao, odnosno upozorio da se radi o manipulaciji slikom pomoću veštačke inteligencije. U tom kratkom roku, od postavljanja do uklanjanja, gotovo pedeset miliona ljudi videlo je sadržaj samo na Tviteru (ili Iksu) verovatno verujući da je autentičan, a to je ogromna reputaciona šteta. Slično je bilo i na drugim društvenim medijima.
Uzbudila se javnost, čak i politička, i odmah su se namnožili zahtevi za strogu kontrolu upotrebe veštačke inteligencije to jest alata koji je koriste. Mnogi su upozoravali da ovo nije prvi slučaj korišćenja “dipfejka” za omalovažavanje ljudi, pogotovo uspešnih žena, ali se ovaj nekako izdvojio. Kao i sve što radi Tejlor Svift.
Traženi zakoni bi mogli da budu drakonski, gledano iz ugla naših sadašnjih navika. Ne samo da bi pod njihov udar došli oni koji takve sadržaje proizvode, što je notorna stvar, već i svi koji ih dele, što i jeste najveći problem. Tačnije, deljenje nečega bez pristanka osobe koja se na snimku ili slici nalazi moglo bi da postane prekršaj, a možda i krivično delo. Trenutno to nije zakonski regulisano i probleme vam može napraviti indirektno ako delite nešto što vaš poslodavac smatra besprizornim ili ako širite propagandu koja je u vašoj državi zabranjena. Ne postoji zabrana da delite snimke nečije intime ako ste na njih naišli na društvenim mrežama i dovoljno je da kliknete na tu opciju. Dodatno ste “zaštićeni” ako niste bili svesni da se radi o lažnim snimcima.
Promena koja se traži značajno bi uticala na moć društvenih mreža, bolje rečeno umesto da budu svojstveni “samoregulator” koji osnažuje pojedinca da može (uz podršku drugih korisnika) da se suprotstavi vlastima ili korporacijama pred kojima je, inače, nemoćan, moglo bi se desiti da budemo kažnjavani čak i ako se ispostavi da je snimak autentičan. Dobra strana takvih zakona je što bi mogli da umanje, ako ne baš da iskorene, osvetničku pornografiju i slične pojave, loša je da bi mogle da spreče da do javnosti dođu informacije od interesa, bez obzira radi li se o pevačici ili političaru. Što znači da će crtanje tih zakonskih linija biti veoma teško, ako ne i nemoguće.
Bolje rešenje bilo bi osvešćivanje korisnika, razumevanje da ne treba informacijama da se napajaju sa svakog izvora, baš kao što ne piju sve što je tečno i bistro jer izgleda kao čista voda. To bi značilo da mediji koji vode računa o svom ugledu dobiju na vrednosti. Manjkavost toga je što su tračevi i poluistine interesantniji i zabavniji i mnogi koji ih gutaju i šire to rade svesno, znajući da su to manje ili veće, mekše ili grublje laži. U pesmama Tejlor Svift takvi na kraju uglavnom nadrljaju.

Video-igre za mnoge više nisu samo igre – nego ozbiljan posao, upakovan kao e-sport. Koliko je zapravo popularan u Srbiji, ko i koliko na njemu zarađuje
Vreme, njuzmagazin s trećom dimenzijom je tokom svojih prvih 35 godina i svojevrsna javna tribina: preko 400 javnih ličnosti, profesora univerziteta, stručnjaka raznih profila i javnih radnika pisalo je za Vreme iznoseći lične stavove o stanju stvaru i tako dali doprinos ugledu Vremena

Režimski mediji pomno prate kritičke medije – spremni da izvuku svaku rečenicu iz konteksta i objave kako se „blokaderi“ tobože međusobno hvataju za gušu! Da li to neke ljude odvraća od nastupa u medijima?

Kada govorimo o fizičkom bolu, stvari su jasne, pošto u koži ima nervnih završetaka koji reaguju na spoljašnje draži. O onoj drugoj boli – emotivnoj, duševnoj, mentalnoj – teško da razumemo i najosnovnije detalje. Nije nezanimljivo da je Frojd, koji je o svemu imao nešto da kaže, pred kraj karijere priznavao da o njoj zna vrlo malo (mada je za nju smislio zanimljivu reč Seelenschmerz, doslovno “dušobol”), a da se psiholozi ni nakon njega nisu proslavili u ovom polju

Dobro došli u čudesni svet u kome zakona nema ili se primenjuju selektivno, u svet divlje gradnje, evidentne korupcije, slepe, gluve i neme državne uprave i svet oprosta u kojem posle jedne konferencije za štampu Aleksandra Vučića počinje trijumf urbanističkog populizma
Intervju: Branko Stamenković, predsednik Visokog saveta tužilaštva
Zbog pretnji tužiocima ide se u zatvor Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve