
SAD
Istorijsko vansudsko poravnanje: Za zagаđivanje „večnim hemikalijama“ 450 miliona dolara
U pitanju je samo jedna u ogromnom nizu postupaka koji se vode protiv proizvođača tzv. PFAS, hemikalija koje su danas svuda oko nas
Ima ta teza da postoje dve vrste kurira – jedni su oni koji nose hranu, drugi nose sve ostalo. Dostavljačima hrane ništa nije teško, provlače se na biciklima kroz saobraćaj, penju se do poslednjeg sprata solitera da bi vam na noge doneli narudžbinu. Plus imaju rok od trideset do četrdeset minuta za isporuku. Ovi drugi, tvrde neki korisnici, dođu kad je njima zgodno i zovu vas da siđete po pošiljku jer moraju dalje. Ruku na srce, za razliku od dostavljača hrane oni najčešće putuju kombijem koji nije lako parkirati ni na kratko u prenatrpanim gradskim ulicama.
Posao dostavljača hrane procvetao je tokom pandemije i oni koji se time bave kažu da mogu veoma lepo da zarade, uzimajući u obzir da posao nije tako lak kao što bi neko, možda, pomislio. Tu su i napojnice, naravno. Nekako smo navikli da častimo onoga ko nam služi hranu, za razliku od onoga ko nam dostavlja motornu četku za pranje kupatila. E, pa, moderna tehnologija potrudila se da i to promeni.
Kompanija Uber Eats (Uber klopa bi bio slobodniji prevod) počela je u Finiksu u Arizoni da nudi dostavu hrane autonomnim vozilom, dakle, bez vozača odnosno dostavljača. Ukoliko stanujete na odgovarajućoj adresi, kada naručujete hranu, na aplikaciji vam nude opciju da hranu dostavi automobil umesto čoveka. Aplikacija vas obavesti kada stigne pred vašu kuću i potrebno je da izađete na ulicu i pomoću dobijenog koda otključate automobil kako biste preuzeli narudžbinu.
Ovaj servis je samo opcija. I dalje možete odabrati da vam hranu na vrata donese čovek. Košta isto, jedina razlika je što nemate kontakt sa živom osobom i ne morate da dajete napojnicu, koja se u Americi očekuje i može da dobaci do dvadeset odsto od cene usluge. Što nije mala ušteda.
Usluga je nastavak partnerstva kompanije Uber sa firmom Waymo, koja je u vlasništvu Gugla i bavi se najmom samovozećih automobila. Finiks je najveći grad u kojem je Waymo razvio svoje servise, dostava hrane je samo nova stvar u ponudi, glavni posao je prevoz ljudi i cene su u rangu Ubera, minus napojnica. Koriste isključivo električne automobile i reklamiraju se kao servis koji brine o životnoj sredini.
Za sada je servis ograničeno dostupan, u zavisnosti gde naručilac živi, a dostavlja hranu iz manjeg broja restorana. Nesumnjivo je da će se širiti i dalje razvijati gazeći u tanjir profesiji dostavljača koja samo što je nastala, delovala je vrlo perspektivno, a nije zahtevala preterane kvalifikacije. Uber u nekim mestima hranu dostavlja dronovima, ali se automobili čine sigurnijim.
Budite sigurni da je ovo samo početak revolucije u industriji dostave. Nositi hranu automobilom, makar i električnim, nije najpraktičnije rešenje. Ali bi moglo da vodi proizvodnji malog dostavnog vozila sposobnog da dođe do vrata stana, to jest do svakog mesta gde se može točkovima, uključujući penjanje stepenicama. Sporazumevalo bi se sa ulaznim vratima i liftovima, tako da ni visoke zgrade ne bi predstavljale problem, a da ne pričamo koliko bi to smanjilo rizike i gužve u saobraćaju. Eto ideje za startap, tržište postoji i širiće se.
U pitanju je samo jedna u ogromnom nizu postupaka koji se vode protiv proizvođača tzv. PFAS, hemikalija koje su danas svuda oko nas
Uz Samsung Neo QLED 4K i 8K televizore, svaki detalj na ekranu dolazi do izražaja kroz neverovatno realističnu sliku, dok SmartThings platforma omogućava potpunu kontrolu pametnih uređaja – direktno sa vašeg TV-a
Putin je ipak primio Vučića. Ako je verovati ovom drugom, Srbija će imati nafte i gasa koliko nam srce hoće. I to jeftinog. Bojim se, međutim, one narodne “Ko ne plati na mostu, plati na ćupriji”. A da situacija može da bude još gora, ovakvo Vučićevo ponašanje može da “spali” sve mostove i ćuprije prema EU. A tada nema ni otvaranja klastera, ni prvih 110 miliona nepovratnih evra iz Plana rasta, ni evropskih investicija
Mladi ljudi u Srbiji, svesni svojih mogućnosti, znanja i dovitljivosti u vođenju borbe za pravdu, uzdrmali su temelje sistema koji je anestezirao svoje građane i građanke (njihove roditelje), suzio im prostore za razgovor, podelio ih na “ćacije” i studente u blokadi i direktno ih sukobio. No, kako su uspeli da uzdrmaju temelje sistema? Upravo zahvaljujući stavu kojim odiše svaka njihova akcija: Ima li nešto da mi ne možemo?
Šešeljizacija i pinkoizacija prete da unište kulturu, identitet i budućnost čitavog naroda. Odbrana univerziteta nije dovoljna, ali je neophodan uslov za očuvanje svih tih vrednosti
Vanredna sednica Visokog saveta tužilaštva
Tužioci bez zaštite od Vučićevih pritisaka Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve