Od početka realizacije projekta Beograd na vodi indoktrinirani smo novom razvojnom paradigmom koja otprilike glasi: “Ili će se malo nas obogatiti, ili ćete svi propasti”, što je rezultiralo širenjem predatorskih urbanih praksi širom grada
...Olga Andrić
U trenutnom političko-ekonomskom kontekstu Srbije, obeleženom deregulacijom, izraženim socio-ekonomskim nejednakostima i političkom neravnotežom, širenje Beograda na vodi predstavlja konačnu afirmaciju dominacije prava na kapital nad svim ostalim pravima. U praksi, ovakav princip razvoja podrazumeva zanemarivanje potreba šire zajednice u cilju očuvanja moći i akumulacije kapitala političkih i ekonomskih elita. Tako, recimo, informacije o budućem korišćenju objekata javne namene, poput Hale 1 Beogradskog sajma ili zgrade Generalštaba, do javnosti dolaze putem Instagram profila domaćih i stranih moćnika, dok im se javno zemljište na kojem ti objekti leže praktično daje na poklon bez ikakvih konsultacija sa građanima kojima to zemljište suštinski pripada.
Od početka realizacije projekta Beograd na vodi indoktrinirani smo novom razvojnom paradigmom koja otprilike glasi: “Ili će se malo nas obogatiti, ili ćete svi propasti”, što je rezultiralo širenjem predatorskih urbanih praksi širom grada. Takve prakse doprinele su neplanskom i ad hoc razvoju grada, prisvajanju javnog prostora, rasipanju vrednih resursa, destabilizaciji cena nekretnina i devastaciji životne sredine. I to nije sve, nalazimo se pod svojevrsnim marketinškim terorom, koji plasiranjem slogana poput “Zakorači u savršen život”, “Udahnimo duboko, zatvorimo oči i osetimo prirodu” ili “Okrepi svoj duh i telo”, nastoji da učvrsti stav “Postani adekvatan stanovnik Beograda ili umri trudeći se”. U tom smislu, Beograd na vodi ne predstavlja izuzetak već katapult u brže, bolje, jače.
Proces koji je prethodio izgradnji (onoga za šta se sada ispostavlja da je tek prva faza ovog projekta) podrazumevalo je raseljavanje 256 porodica, eksproprijaciju postojećih objekata, raščišćavanje i opremanje zemljišta, noćno rušenje, izmeštanje Železničke stanice, pa tek zatim i novu izgradnju. U koliko-toliko postavljenoj regulativi ovaj proces nije bio moguć tek tako, ali mu je vetar u leđa dao upravo bilateralni sporazum sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima 2013. godine, na osnovu čega je donet novi zakon koji redefiniše javni interes za potrebe ovog projekta, a onda i izmene planske prakse i dokumentacije.
Izmenama i dopunama prostornog plana, područje za koje važe posebni zakoni dodatno se širi, te ceo obuhvat Beograda na vodi zauzima oko 500 hektara, što je jednako površini manje gradske opštine. U svojoj knjizi Grad zidova antropološkinja Teresa Kaldeira citira jednog stanovnika koji govoreći o životu u okolini Alphaville-a, potpuno privatnog grada unutar Sao Paola, kaže: “Postoji zakon za smrtnike, ali ne i za stanovnike Alphaville-a”. Gledajući kako se slika Beograda nepovratno menja, čini se kao da je ovaj distopijski scenario u kom armija privatnog obezbeđenja motri nad poslovnim kompleksima, luksuznim tržnim centrima i ekskluzivnim stambenim područjima i ograničava pristup “nepoželjnima”, neizbežna sudbina i poslednja faza onoga što je podrugljivo definisano kao javni interes ovog megaprojekta – regeneracija (čitaj aproprijacija) beogradskog priobalja.
Ipak, postoje stvari koje su iznad zakona i koje su gotovo nerešive na individualnom nivou, što ne ide na ruku dominantnoj paradigmi koja neumoljivo naglašava privatno vlasništvo i individualizam kao prioritetne vrednosti. Jedna od njih su klimatske promene, odnosno zagađenje vazduha kojem smo izloženi jer je, između ostalog, priobalje zazidano, i fenomen urbanog toplotnog ostrva, koje nastaje opet usled prekomerne gustine izgrađenosti i korišćenja materijala koji apsorbuju ili reflektuju toplotu. Na području Savskog amfiteatra ovo rezultira rekordnim brojem od 50 tropskih noći na godišnjem nivou, a širenje obuhvata Beograda na vodi na teritoriju Sajma i levu obalu Save samo će dodatno pogoršati situaciju. Negativne efekte ovoga ćemo osetiti svi, bez obzira na društveno-ekonomski status koji uživamo.
Pored potpune ekološke devastacije koju izaziva “najuzbudljiviji projekat urbanog razvoja u regionu”, u velikoj meri doprinosi i društvenoj segregaciji, budući da cena kvadrata iznosi više od 10 medijalnih zarada u Srbiji (prema podacima za 2023. godinu). Dodatno, usluge koje bi trebalo da budu javne i ravnomerno dostupne svim građanima, poput obrazovanja i zdravstva, bivaju poverene privatnom sektoru. O tome da je jedina svrha ovog naselja kupovina roba i usluga, govori i činjenica da su sadržaji kulture u okruženju dominantno komercijalne namene, pa je tako galerija zapravo tržni centar, a aktuelni urbanistički projekat za novu-staru zgradu Pošte predviđa njenu prenamenu u kulturni centar sa ⅔ udela komercijalnih sadržaja.
Iako nacrt Generalnog urbanističkog plana Beograda još uvek nije izašao u javnost, aktuelni tokovi urbanizacije, sada potkrepljeni i odlukom o širenju Beograda na vodi, nedvosmisleno nam ukazuju na pravce razvoja glavnog grada. I dok je Generalni urbanistički plan iz 1972. maštao o arhipelagu naselja u moru zelenila, vodeći se principima koji zahtevaju da se kroz urbanističke planove poboljša sredina koja okružuje čoveka, čini se vizija GUP a u iščekivanju može biti samo jedna – Beograd 2041: Arhipelag za bogate na užarenom asfaltu. Pa, ko preživi – pričaće.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
„Trenutno Rusija jača svoje snage u ogromnoj meri, i godišnje proizvodi oko 1500 borbenih tenkova. Neće svi ti tenkovi ići u Ukrajinu“, rekao je načelnik Generalštaba nemačke vojske Karsten Brojer
Studente koji se protive blokadama fakulteta i koji protestuju u Pionirskom parku, posetio je ministar prosvete Dejan Vuk Stanković i apelovao da odustanu od najavljenog štrajka glađu
U Srbiji se borba protiv komaraca i dalje pretežno zasniva na zaprašivanju odraslih jedinki – najčešće iz vazduha. Iako ovaj metod može dati kratkoročne rezultate, stručnjaci upozoravaju da je njegova efikasnost ograničena i često ekološki štetna
Parasejling, adrenalinska aktivnost koja privlači turiste širom Jadrana, postao je simbol letnje avanture i slobode letenja iznad mora. Međutim, tragedija u Budvi, kada je mlada devojka izgubila život prilikom pada sa velike visine, podseća na skrivene rizike ovog sporta koji na prvi pogled deluje bezazleno
Najbizarnija najava štrajka glađu pripada Milošu Pavloviću, “studentu koji bi da uči”. On traži da ga skupa sa ostalim iz Pionirskog parka ljudi vole i cene
Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini
Izgleda da je predsednik Srbije momački nagazio na žulj Putinu. Zašto? Zato što mu Zapad možda i može pomoći u pokušaju da izađe na kraj sa studentima i velikim delom pobunjenog društva, a Moskva ni u teoriji
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava da uništi srpske Univerzitete kako bi opstao na vlasti. Ne shvata pritom da bez Univerziteta gubi društvo iz kojeg, kao i svaki parazit, isisava životodavne sokove. On ubija ono što ga drži u životu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!