Moderni automobili pamte svašta, pa i da li prekoračujete brzinu ili na neki drugi način rizično vozite. Ako se osiguravajuće kuće dokopaju tih podataka, to može papreno da vas košta
Neki vlasnici automobilia u SAD bili su neprijatno iznenađeni kada je došlo vreme da produže osiguranje za vozilo, piše “Njujork tajms”. Izvesni Romeo Čiko iz Floride odlučio se da tuži kompaniju “Dženeral motors” i firmu za analizu podataka “LexisNexis” kada ga je sedam osiguravajućih kompanija odbilo, a osma jedva pristala da mu osigura auto, ali za dvostruko veću premiju. Sa njegove tačke gledišta, za to nije bilo nikakvih razloga, auto je bio uredan, nije imao nezgoda. Osiguravači su ga videli drugačije. Prema njihovim podacima, Čiko je rizičan klijent, voli oštru vožnju, mnogo ubrzava i koči i to na mestima gde to ne bi smeo da čini, prekoračuje brzinu, radi sve što povećava šansu za ozbiljnu štetu. Kako oni to znaju? Pa, odrukao ga je njegov kadilak.
Ko je kupovao polovni automobil novije proizvodnje zna kakva je vrednost digitalne servisne knjižice. Ako je automobil održavan u ovlašćenom servisu, dobićete sve podatke o svakoj intervenciji na njemu, uključujući ispravnu kilometražu. Ako je neko neovlašćeno nešto čačkao, odmah će vam prijaviti. I to itekako utiče na cenu, tako kompromitovan automobil je sve teže prodati.
Noviji automobili prepuni su senzora i elektronike koja prikuplja sve moguće podatke o vašoj vožnji i kroz kompjuter ih isporučuje vozaču. Ima tu raznih statistika koje mogu da pomognu da vozite jeftinije i bezbednije. Naravno, kompjuter sve to daje na uvid i serviseru, a ako potpišete, slaće ih i proizvođaču automobila, u realnom vremenu. Imate interes to da uradite jer proizvođač prikuplja podatke od svih vlasnika istog modela i može pravovremeno da reaguje ako statistika pokaže da bi uskoro na nekom vozilu moglo doći do kvara. Jer se slično dešavalo i kod drugih.
Kad su već u posedu takvih informacija i kompjuterski ih obrađuju, neki proizvođači odlučili su da malo rasterete troškove i ponude ih “LexisNexis”-u, firmi koja se bavi analizom podataka, pre svega iz sfere zakona i prava. Osiguravajuće kompanije su njihovi važni klijenti i vrlo su se obradovale prilici da smanje sopstvene rizike tako što će povećati cenu osiguranja za vozače koji ne voze po propisima i preporukama auto-industrije. Problem je što Romeu Čiku niko to nije rekao, odnosno što je on nesvesno dao pristanak da se njegovi podaci tako koriste. Ni prodavac, odnosno kompanija “Dženeral motors”, nije umeo ili hteo to jasno da mu kaže i Čiko je presavio tabak. I još se obratio medijima, čime je otvorio veliku priču.
Ispostavilo se da moderni automobil pamti svašta, ne samo koliko pritiskate kočnicu i gas, već i kako se ponašate oko automobila i u samoj kabini. Da, može da zna i svakakve škakljive detalje, a tu su i kamere koje su u funkciji bezbednosti, alarmi koji opominju da li su svi putnici vezani, naročito deca. To kuda ste išli, kada i koliko ste tamo ostali već su trivijalnosti. Kada se ti podaci ukrste, svakakvi zaključci mogu da se izvuku, a ako je neko majstor za to i na tome zarađuje ogroman novac, to je kompanija “LexisNexis”.
S druge strane, uredan vozač ima mnogo motiva da svoje ponašanje da na uvid osiguravaču i zbog toga dobije mnogo povoljniji ugovor. Isto važi i za proizvođača, to jest servisera – što više znaju o vašem odnosu prema vozilu bolje će ga održavati, mada nije nemoguće da se cena i dužina garancije u budućnosti uslovi deljenjem podataka.
Automobil je i dalje naš prijatelj, ali prijatelj koji voli da priča drugima o nama. Majstor i agent osiguranja biće prve uši koje će čuti kako se ponašamo za volanom i u kabini. Eto dobre inspiracije za dramaturge komedija.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Vučićev apetit za medijskim prostorom na televizijama zapravo je dostigao maksimum koji sistem može da izdrži. Sledeći korak bi jedino mogao biti direktan prenos ili rijaliti u kojem bi ga kamere uživo pratile od jutra do sutra
Stranka slobode i pravde, Srbija Centar, pokret Solidarnost i Novi DSS imaju legitimno pravo da 25. oktobra izađu na izbore sa sopstvenim listama. Ali imati pravo i doneti moralno ispravnu odluku nisu iste stvari. U trenutku kada je poraz režima bliži nego ikada u poslednjih trinaest godina, insistiranje na sopstvenim kolonama nije demonstracija pluralizma, već rasipanje glasova koje šteti isključivo jednoj strani – opozicionoj. Argument je jednostavan: ove liste neće preći cenzus
Vreme da se levica, kao društveno orijentisana opcija, vrati svojoj snazi. Ovo nije pitanje političke mode ili trenutnog interesa, već temeljne potrebe da se isprave nepravde predatorskog kapitalizma, šovinističke i autokratske politike koja građane tretira kao neprijatelje, a krupni kapital kao robu
Koje elemente bi mogla posedovati zvanična definicija ropstva? Prvo je posedovanje – neka osoba u potpunosti pripada nekome drugom, nema slobodu, prava, izbore, kao da je “alat koji govori”; drugo je mogućnost i pravo robovlasnika da proda svog roba ne tražeći nikakvu saglasnost, da ga trampi ili izgubi na ruletu; treće, robovi najčešće služe tome da obavljaju neki prisilni rad, koji ne mogu da odbiju, o čemu ne mogu da diskutuju ili da nešto promene. I konačno, robove je dozvoljeno fizički i seksualno zlostavljati, pa čak i ubijati. Bez lanaca na rukama ili opasnosti da ih neko razmeni za novac, barem tri velike grupe ljudi i dan-danas žive poput robova
Pokušaj debate Ane Brnabić i prof. Mirjane Nikolić na TV N1 pokazao je još jednom ono, što se slutilo: funkcioneri SNS-a ne žele, ili nisu sposobni da vode civilizovan dijalog
Kako su studenti od „izdajnika“ i „terorista“ već na početku zvanične naprednjačke predizborne kampanje postali „silovatelji“? Hoće li do 25. oktobra biti preimenovani u pedofile i ubice, recimo?
Zbog čega bi za Milenka Jovanova ispalo bolje da je u Kragujevcu klečao i tihovao kao onomad direktor Jovine gimnazije u Novom Sadu nego što je govorio o dijalogu i programima? I zašto mu ne veruje ni poslednji crnokapuljaš
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.