Kaneti u Sarajevu

Elias Kaneti je, posredstvom Austrijskog kulturnog instituta, posjetio Filozofski fakultet u Sarajevu, gdje je čitao odlomak svoga romana Die Blendung (za koji je docnije dobio Nobelovu nagradu). U poslijepodnevnim satima je posjetio M. Selimovića. Kao rukovodilac Odsjeka za germanistiku bio sam zamoljen da prisustvujem posjeti, zajedno sa Kanetijevim pratiocem i prevodiocem prof. Tabakom. Ne sjećam se Kanetijevog poređenja Selimovića sa Škotlanđaninom, niti Selimovićeve tvrdnje da ga u Jugoslaviji porede sa Dostojevskim. Istina je ono o služenju kafe od strane gđe Selimović, ali o „kikotanju kćerki“ ne može biti ni pomena. Nikakvih kćerki tu nije bilo (i gđa Selimović se povukla čim je goste poslužila kafom). Te večeri su g. Kaneti i prof. Tabaka otišli u hotel „Evropu“, gdje su se susreli sa Makom Dizdarom i Ćamilom Sijarićem. Naime, Kanetija je zanimalo šta Dizdar misli o porijeklu bogumila, pošto je i sam imao neke pretpostavke o tome (rođen je u Bugarskoj). Poslije mi je rekao da su njegove pretpostavke slične Dizdarevim.

Dobro se sjećam skandala koji je priredila novinarka sarajevskog lista „Oslobođenje“: od strane pomenutog Instituta još ranije sam zamoljen da organizujem intervju sa Kanetijem koji bi bio održan poslije čitanja. Novinarka kulturne rubrike je obećala doći u zakazano vrijeme, međutim uzalud smo je čekali. Poslije je „objasnila“ da je imala neki drugi posao (sic!). Kakva blamaža za sve na Odsjeku (osjetio sam, što bi rekli Nijemci, „Wut im Bauch“). Uzgred, od M. Selimovića smo nas troje dobili roman Tvrđava sa posvetom.