Izbeglički dani

Kao bivši „izbjeglica“ sa porodicom u Beogradu 1992–1996, sa pažnjom (i neizbježnom mučninom u stomaku) pročitao sam fenomenalan članak gospodina Vasića u kome nam otkriva pravu sliku „fašističkog, nenerodnog režima“ i „paradržavnog kartela“ (čitati sa zadovoljsvom preuzeti iz članka g. Vasića) tada vladajuće i korumpirane bulumente, okupljene oko Slobodana Miloševića.

Dok je najveći broj „izbjeglica“ (ponižavajući termin za, ne svojom voljom pridošle, „nestarosedioce Srbije“) jedva sastavljao kraj sa krajem i dijelio tužnu sudbinu većine srpskog naroda, povlaštena elita okupljena oko kriminalizovane vlasti, beskrupulozno se bogatila na teret države, društva i čitavog naroda. Nije onda nikakvo čudo šta je taj srpski narod na kraju doživio i kroz kakav je pakao prošao od 1991. do 2001. Organizovana pljačka društva na svim nivoima, svakodnevna ubistva, čak i onih najuglednijih državnih funkcionera prava su slika „sumraka svake pameti i morala“ u Miloševićevoj Srbiji toga doba, da ponovo citiram gospodina Vasića.

Čitajući studiozno napravljeni članak (koji bi komotno mogao poslužiti kao sinopsis za dobar holivudski krimi film), kroz sjećanje su mi prolazile slike mog tadašnjeg života u Beogradu: sate koje sam provodio ispred Crvenog krsta za skromni paket humanitarne pomoći od koga smo živjeli mjesec dana; redove za brašno, ulje, šećer, mlijeko, hljeb… zatim, teško zarađena renta od 250 DM mjesečno, koju smo plaćali gazdama, penzionerima čija je penzija (preračunata po tadašnjem kursu) iznosila nevejerovatnih 10 DM! Sjećao sam se beskrupuloznih izjava „prve srpske dame“, „drugarice“ Mire Marković o tome kako su se izbjeglice u Srbiji „obogatile u ratu“, kako su „dobile“ stanove (od koga?) u Beogradu, kako su oni, u stvari, taj „faktor“ koji najviše „opterećuje“ društvo i slične gluposti, dok je u isto vrijeme njen sin za jedan šleper švercovanih cigareta uzimao po pola miliona tadašnjih DM!

Istina je, naravno, bila sasvim drugačija: dok smo mi jeli mahom konzerve iz EU-a i gledali koliko ćemo hljeba pojesti za jedan obrok, pitajući se da li će nam dijete imati sutra mlijeka, Miloševići i njima bliski kriminalci su „uzimali lovu lopatama“, sve pričajući narodu o tome kako se oni u stvari „bore za socijalizam“ i „brane komunizam“ (sjetimo se parola: „levo je pravo“, „Tako treba“ „Srbija u XXI veku“ itd.).

Sada srpski narod može jasno da vidi za kakav su se to „socijalizam“ Slobo, Mira, Marko, Vojo i ostali fašisti, borili…