img
Loader
Beograd, 31°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Marko Omčikus

Filaret i ribnjak

18. decembar 2003, 02:55 Marko Omčikus, direktor Republičkog zvoda za zaštitu spomenika kulture
Copied

"Međuvreme"; "Vreme" br 672

Pre par nedelja objavili ste izjavu vladike mileševskog gospodina Filareta. Opterecen tekućim poslovima i službenim putovanjima, nisam bio u mogucnosti da odmah reagujem. Kako je problem vladike Filareta, nažalost, i dalje aktuelan i ozbiljno testira državu i Crkvu, službu zaštite, sudstvo i društvo u celini, rečju-testira sve nas u uspostavljanju pravne drzave, smatram da ovo moje reagovanje nije izgubilo na aktuelnosti, te vas molim da ga objavite. Vladika Filaret govori o nemerodavnosti Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture. Tu misao nije izrekao on, već mitropolit Amfilohije u jednom crkvenom glasilu. Kada se citiraju takve misli, red je da se i navede izvor. Međutim, ostavimo to dvojici visokih crkvenodostojnika da se međusobno objasne. Izrečena teza o muzeološkom i nekrofilnom stavu službe zaštite nema nikakvog osnova. Tačno je da je mitropolit tu tezu istrgnuo iz filozofskog konteksta vladike Nikolaja Velimirovića o živoj crkvi, ali istorija vrlo često beleži društvene i materijalne kataklizme, kada se nečijom filozofijom želi eksperimentisati u praksi. Nad velikim delom današnje populacije vršen je vivoeksperiment sprovođenja marksističke filozofije u praksi. Od filozofije je formirana prvo ideologija, a od ideologije tiranija, što na kraju nije imalo nikakve veze sa izvornom filozofijom, već rezultat kao stotine hiljada mrtvih, obogaljenih, osiromašenih i raseljenih.

Eksperimentisanje sa „živom crkvom“ predstavlja takođe opasan rizik. To možda ne bi ishodovalo novim ljudskim žrtvama (daleko bilo), ali svakako bi ishodovalo novim devijacijama, kako na planu ljudske razboritosti tako i na planu očuvanja autentičnih struktura kulturnog nasleđa. Ono malo što smo nasledili, kao generacija, a pogotovu ljudi, koji su nosioci odgovornosti, od čijih pisanija, govoranija ili naredbi nastaju posledice, nemaju pravo da budućim naraštajima ostave manje od onog što je nasleđeno.

Takođe je veoma pogrešna teza da su zavodi, odnosno konzervatori ti koji samo konzerviraju ruševine. Princip revitalizacije i održivog razvoja, na ovim prostorima svakako je stariji od jednog veka, a artikulisan je tokom procesa obnavljanja srpske države.

Problem revitalizacije (na primer nekog manastira), nije u tome da li se mogu obnoviti objekti na osnovu arheoloških nalaza. Objekti se obnavljaju u konzervatorsko građevinskom smislu metodom anastiloze, faksimilno na osnovu izvora i dokumentacije, ili interpolacijom. Međutim, mnogo su veći problemi istorijski diskontinuitet i nedostatak pravog programskog promišljanja. Nema manastira u Srbiji, da nije napuštan, pljačkan, rušen i paljen. Neki su duže, a neki kraće vreme zapuštani i prepuštani zaboravu. Prema tome, kada se govori o revitalizaciji, tu se ne misli samo na obnavljanje objekata, već, kako ukazuje i samo značenje termina na „obnavljanje života“.

To obnavljanje života zahteva veoma pažljivo programsko promišljanje koje kada se definiše mora da bude dugoročno, a prethode dva osnovna pitanja na koja treba naći odgovore:

1. U kojoj meri se obnavlja život u skladu sa izvornim misionarskim principima?

2.

3. Na kojim ekonomskim osnovama i u kojoj meri te osnove mogu biti zasnovane na izvornoj tradiciji?

4.

Ova dva pitanja razvijaju šemu niza potpitanja na koja treba dati odgovore.

Posebno promišljanje i analiziranje mora da se fokusira na istorijske periode diskontinuiteta. Neka potpitanja bukvalno se postavljaju na način „šta bi bilo da nije bilo?“: Ako istorijski i arheološki izvori govore da je u određenom manastiru bila bolnica i da je taj manastir u nekom ratnom vihoru opusteo, primereno je analizirati da li bi ta bolnica opstala i do danas. Naravno, danas kao savremeni sanatorijum koji koristi prirodni resurs u svom okruženju. Možda bi se došlo i do drugog logičnog odgovora, da bi se bolnica ugasila zbog razvoja urbanih struktura u blizini manastira.

Vodeći, nažalost, bezuspešne razgovore s vladikom Filaretom, nastojao sam da mu objasnim da ribnjak industrijskog kapaciteta u neposrednoj blizini manastira Mileševe ni po čemu nije primeren objekat, pitajući ga kako to da kao čovek sklon biznisu nije razmišljao o mogućoj obnovi mileševske štamparije. Da, na primer, u okviru manastirskog kompleksa bude smeštena klasična tipografija (delom kao faksimilna obnova, a delom kao centar za koloniju grafičara), dok bi se negde u Prijepolju izgradila najsavremenija štamparija, s ciljem da bude najbolja na svetu, odnosno da štampa publikacije po najvišem grafičkom standardu.

Ova ideja, naravno, podleže i drugim analizama, pre svega ekonomskim, ali bi možda činila moguću kopču u prekinutom kontinuitetu.

Svakako, ne opravdavam revolucionarno oduzimanje crkvenih imanja i imovine, u komunističkom periodu, ali moram da skrenem pažnju na neke činjenice: Istorija ne poznaje samo komunističku agrarnu reformu, one su se događale i ranije prateći istorijske i društveno-ekonomske promene. Podsetimo se da je deo nasleđa fokusiran u ovom tekstu nastao u feudalizmu. Podsetimo se takođe da su pred Drugi svetski rat ogromni crkveni posedi i imovina bili pod hipotekom banaka.

Stoga, imamo li pravo na pretpostavku da je Crkva mogla da izgubi ogromna imanja i imovinu, pa čak i hramove od banaka?

Dajem sebi slobodu da iznesem pretpostavku da je država Srbija od kraja Drugog svetskog rata do danas uložila više u obnovu i očuvanje (crkvenog) nasleđa nego što je u imovinskom smislu revolucionarno oduzela.

S druge strane, država Srbija, verovatno zbog sopstvenih istorijskih grehova, dopušta danas nekontrolisan protok novca u crkvenim krugovima (kako se to žargonski kaže – pranje novca). Republički zavod pozabavio se vladikom Filaretom zbog nelegalne gradnje, ugrožavanja i narušavanja autentičnih struktura nasleđa i shodno zakonskoj obavezi podneo krivičnu prijavu. Svakako, ne bi bilo manje interesantno da su se finansijski inspekcijski organi pozabavili poreklom novca vladike Filareta.

Služba zaštite dužna je da skrene pažnju na anomalije. Mi ne želimo da monaštvu i Crkvi namećemo programe, već smo obavezni da ukažemo da li su njihovi programski predlozi održivi ili ne. Mi smo spremni da im pomognemo u izradi programa i shodno tome odredimo dinamiku projektovanja i izvođenja. Sve to mora naučno, stručno i zakonski da bude verifikovano.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike POŠTA

Reagovanje

13.jun 2018. Dragan Todorović, novinar

Haiku za Vesnu Dedić

Seksizam i cena knjige, "Vreme" br. 1431

Reagovanje

06.jun 2018. Vesna Dedić, vlasnik IK "Dedić"

Seksizam i cena knjige

Lajkovac – Festival ženskih tajni poznatih autorki, "Vreme" br. 1430

09.maj 2018.  

Ispravka

Reagovanje

21.februar 2018. Milan Žunić

Podržavamo Vučića i vladajuću koaliciju

Oj, Krajino, noćas si daleko, "Vreme" br. 1415

Ispravka

13.januar 2016. Zoran Devrnja

Netačno navedeni iskazi

"Između Boga i društva", "Vreme" br. 1303

Komentar

Pregled nedelje

Slučaj penizionerke navučene na Informer

Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega

Filip Švarm

Komentar

Autoimuna bolest Srbije

Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan

Ivan Milenković
Arhiepiskop i mitropolit žički Justin

Komentar

Zašto mitropolit Justin nije mogao da ćuti?

Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba

Jelena Jorgačević
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure
en Englishde Deutschru Русскийsr Српски језик
sr sr