Na tridesetu godišnjicu od pojavljivanja prvog broja nedeljnika VREME na kioscima, objavljujemo dva teksta našeg višedecenijskog glavnog urednika napisana povodom desete godišnjice i hiljaditog broja
Pre tačno trinaest godina, recimo, u novembru 2007, "Večernje novosti" – pronađite negde taj broj – na naslovnoj su stranici kao glavnu temu najavile "Srbiju budućnosti 2020". "Godine 2020. Srbija će biti razvijena zemlja i članica Evropske unije", pisalo je u Večernjim, "prosečna plata biće 1.200 evra, penzije oko 500, a nezaposlenost će se smanjiti na svega pet odsto". Danas, u novembru 2020, Srbija je, kako vidite, ista kao 2007, samo gora. Nije to lepo čuti, ali trideset godina kasnije izvesno je kako su i Hrvatska i Srbija istorijski nepopravljivo propali projekti, i što pre to shvatimo, dulje ćemo živeti u nekoj koliko-toliko uređenoj evropskoj provinciji, pizditi na evropske elite, svirati klavir i pričati deci poučne priče o tome kako su naše krunjene glave završile na seoskim grobljima
Očekuje se da će Evropski parlament uskoro odobriti predlog o promeni termina održavanja programa Evropskih prestonica kulture, koje je omela pandemija. U slučaju Novog Sada, prvog srpskog grada koji je poneo ovu titulu, to je 2022. godina
Trijumf žena, kompletnih autorki kratkih filmova na upravo završenom Animafestu u Zagrebu
Broj novozaraženih koronom divlja u celom svetu, evropski lideri proglašavaju poraz, a Srbija nije spremna ni za sezonski grip
Organizacione i stručne slabosti koje su policijske snage SFRJ pokazale u operaciji "Raduša 72" ali i u kontroli demonstracija krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog veka, ukazale su na potrebu za promenama u obuci i organizacionoj strukturi policijskih snaga. Od tada, sve republike bivše SFRJ posvetile su veću pažnju osnivanju, obuci i opremanju nove vrste policijskih jedinica sposobnih za izvršavanje protivterorističkih operacija, ali i zadataka u održavanju reda na javnim skupovima i u uspostavljanju javnog reda kada je narušen u većem obimu
"Matoš je svojedobno na Beograd fantazirao s klupe odakle se prostire pogled na unikatnost toga grada, bijelu ljepotu iz narodne predaje, koja se čuvala i u hrvatskim ‘razgovorima ugodnim’ i kada ih nije stigao zapisati fra Andrija Kačić Miošić. Ne bih s Matošem ni u paralelu a kamoli istu rečenicu, tek ponekad na Beograd gledam s vidikovca s kojega su ustrijeljeni Stjepan Radić i Zoran Đinđić"
Osetili smo dašak kakve-takve slobode, uplašili se od njega i povukli se u dobro poznato zagušljivo stanje u kojem smrdi, ali je toplo. Slično je i drugde po Jugoslaviji, a nije bolje ni u dobrom delu Istočne Evrope
"Djeca iz radničke klase su pravi pankeri. Inherentno je u njih upisan dar lijenosti, koji je prva linija obrane protiv kapitalističkog pakla. I eto me, dramaturginja. Inercijom do uspjeha"
"Oko 17,18 sati, počne narod da se okuplja ispred stanice. Sa njima stiže Milan Babić, viče na mene: ‘Šta čekate, sviraj sirenu za uzbunjivanje, mupovci upali u Oton (selo 15-20 kilometara severozapadno od Knina), puca se, pobili ljude’. Dok on viče, pokušavam dobiti Martića. Na telefon u njegovom stanu niko se ne javlja. Viče Babić, viče okupljena masa i ja pritisnem dugme sirene, i Knin se tad uzbuni, a na radiju odmah ide vijest o proglašenju ratnog stanja. Kasnije shvatim da sam umjesto dugmeta za opštu opasnost, pritisnuo pogrešno – za prestanak opasnosti. Ali u onoj ludnici niko to nije primjetio", kaže za "Vreme" jedan bivši milicionar
