Intervju – Aleksandar Vučić
Mišković i Beko nisu sastavljali vladu
Iako ne mislim da je greh sa bilo kim razgovarati, reći ću vam: godinama nisam imao kontakt sa biznismenima koje su mediji pod kontrolom demokrata dovodili u vezu sa našom partijom
Iako ne mislim da je greh sa bilo kim razgovarati, reći ću vam: godinama nisam imao kontakt sa biznismenima koje su mediji pod kontrolom demokrata dovodili u vezu sa našom partijom
Iako ne mislim da je greh sa bilo kim razgovarati, reći ću vam: nekoliko poslednjih godina nisam imao kontakt sa biznismenima koje su mediji pod kontrolom demokrata dovodili u vezu sa našom partijom. Odgovorno tvrdim da ni Milan Beko ni Miroslav Mišković nisu dali ni dinar Srpskoj naprednoj stranci. Ne pamtim kada sam poslednji put video gospodina Beka...
Mislim da je odluka predsednika Vujanovića da prisustvuje inauguraciji Tomislava Nikolića bila vrlo dobra i promišljena, jer – u simboličkoj ravni – predstavlja još jedan dokaz da Crna Gora uvažava ono što je demokratski izbor građana Srbije; istovremeno, to je i znak našeg opredjeljenja da sa Srbijom i njenim demokratski izabranim rukovodstvom gradimo najbolje odnose
"Mislim da sam u igru unio određene šeme koje funkcionišu: ono viđeno plus malo ličnog iskustva. I intenzitet! Ako bih svoju četrdesetogodišnju trenersku karijeru morao da definišem jednom riječju, rekao bih – intenzitet. Bez toga nema... Svih šezdeset i kusur godina trčao sam za adrenalinom kao lud; nosila me je ta fantastična droga, nije mi dozvoljavala da stanem. I ne mogu se žaliti: živjeli smo ga, u vražiju mater! I, šta još hoću?!"
"Mislim da sam u igru unio određene šeme koje funkcionišu: ono viđeno plus malo ličnog iskustva. I intenzitet! Ako bih svoju četrdesetogodišnju trenersku karijeru morao da definišem jednom riječju, rekao bih – intenzitet. Bez toga nema... Svih šezdeset i kusur godina trčao sam za adrenalinom kao lud; nosila me je ta fantastična droga, nije mi dozvoljavala da stanem. I ne mogu se žaliti: živjeli smo ga, u vražiju mater! I, šta još hoću?!"
"Kako to da su svi – ratne vojvode i portparoli, sps/jul-ovski ministri i tajkuni – u međuvremenu postali ugledni građani, državni funkcioneri i činovnici, a da je taj status nekako izmakao samo Ljubiši Ristiću? Zašto je, od tolikih, jedino njemu ukinuto pravo na rad"
"Kako to da su svi – ratne vojvode i portparoli, sps/jul-ovski ministri i tajkuni – u međuvremenu postali ugledni građani, državni funkcioneri i činovnici, a da je taj status nekako izmakao samo Ljubiši Ristiću? Zašto je, od tolikih, jedino njemu ukinuto pravo na rad"