Nuspojave
O katapultiranju pilota
Ili: kako sam se nasankao prvi i poslednji put precenivši Aleksandra Vučića
Ili: kako sam se nasankao prvi i poslednji put precenivši Aleksandra Vučića
"Empatija je važna, ali se svet ne menja emocijama. Svet se menja akcijom, delovanjem socijalnih pokreta"
Iščekivanje konačne odluke o kandidatu SNS-a za predsedničke izbore proteklo je u tabloidnom podizanju tenzija, kao pred početak velikog "selebriti rijalitija" kad producenti još kriju imena učesnika. Tri dana produženog vikenda, uoči Sretenja, poslužila su da se još jednom objasni zašto je važno da Tomislav Nikolić, aktuelni predsednik – odustane
Na Bezbednosnoj konferenciji u Minhenu 2007. Vladimir Putin je bacio rukavicu unipolarnom uređenju sveta po receptu Pax Americana. Posle toga rusko-američki odnosi su se pogoršavali, a popravljanja odnosa posle dolaska Donalda Trampa u Belu kuću mnogi se iz nekih razloga plaše
"Bila je to Velika Britanija u vreme devedesetih i bilo je jebeno kul. I Trejnspoting je bio u srcu toga. Nisam siguran da će se ljudi ponovo tako osećati"
Istovremeno kad i u matičnoj Francuskoj, u Beogradu je promovisano najnovije izdanje Pogrebnika
Esej o jednom poljupcu kojeg nema, o marami koje ima, i o Bogu koji jako voli da se meša u scenario
"Jugo, moja Jugo – gastarbajterske priče", aktuelna izložba Muzeja Jugoslavije, problematizuje i preispituje naše predstave o gastarbajterima, kao i uobičajena shvatanja o ulozi i mestu muzeja u društvu. Naime, u našoj muzejskoj i kulturnoj praksi retko se posvećuje pažnja "običnim" ljudima koji, smatra se, nisu činioci istorije. Ova izložba predstavlja rezultate dužeg istraživačkog rada i važna je tačka u razvoju nove koncepcije muzeja koja podrazumeva bavljenje društvenom istorijom, i dinamičan pristup baštini. Kroz tri celine – "Tragovi", "Ljudi" i "Samoistorizacija" – izložba predstavlja različite izvore, dokumente, artefakte i glasove, razne diskurse, kojima se određuju gastarbajteri i gastarbajterstvo. Poseban prostor dat je samim gastarbajterima i gastarbajterkama da govore o svom životu i iskustvu. Autori izložbe su Aleksandra Momčilović-Jovanović, Ljubomir Bratić i Tatomir Toroman. Tekst koji objavljujemo rezultat je istraživanja, jednog od polazišta izložbe "Jugo, moja Jugo"
Prvi posleratni gradski teatar, Beogradsko dramsko pozorište, za koji dan ulazi u sedamdesetu godinu postojanja uz, čini se, imperativ koji je pre dvadesetak godina, tad na mestu upravnika, Miloš Krečković definisao kao potrebu za "dugim, mirnim periodom burnog unutrašnjeg (kreativnog) života"
Od ubistva Aleksandra Stankovića u jesen 2016. godine kao da se nešto događa na granici između politike i mafije u Srbiji. Dok forenzičari skupljaju krv i čaure sa ulica Beograda i Novog Sada a sudovi ili ćute ili donose čudne odluke, javnost ostaje bez odgovora ko i za čiji račun ubija po Srbiji i da li će država pobediti u ratu sa mafijom
Makedoniji, koja dva meseca posle prevremenih izbora nikako da sastavi novu vladu, veštački se nameće izbor između "trampizacije i "ruskog ruleta"
"Srbiju vidim kao zemlju pristojnog života i slobodnih ljudi, u kojoj se znaju pravila i ona važe za sve. U kojoj se kaže "hvala", "izvinite" i ustaje da stariji sedne, gde se leči uz knjižicu, a ne mito, i zapošljava uz zasluženu diplomu, a ne stranačku knjižicu. I kojoj se plaća porez, a ne reket; u kojoj se političke ideje nadmeću u parlamentu, a ne u tabloidnom blatu. U kojoj deci ne kupujemo karte u jednom pravcu i ne stidimo se prljavih ulica, polupanih izloga i izanđalih liftova kad nam dolaze gosti. U kojoj njive pripadaju seljacima, a ne strancima. Vidim nas kao svoje na svome, bez grča na licu i šaputanja za stolom. Bez straha. Vidim kako se ne stidimo državnih funkcionera"