Od dvanaestog juna do trinaestog jula ove godine u Brazilu je održano dvadeseto po redu Svetsko prvenstvo u fudbalu. Bilo je to prvenstvo na kome su učestvovali svi dosadašnji svetski prvaci, prvenstvo na kome je branilac titule ispao već u grupnoj fazi, prvenstvo koje je, nakon istorijske pobede nad domaćinom u polufinalu, osvojila Nemačka
U Vukovaru je na snazi potpuna segregacija. Nevidljiva granica deli kafiće na hrvatske i srpske, "branitelji" se ne mešaju sa pripadnicima "agresorskog naroda". Najgore je, međutim, što se srpska i hrvatska deca razdvajaju još od obdaništa, što u školu idu u različitim smenama, uče samo o sebi, a ne o drugima. Čak je i dvorište jednog vrtića razdvojeno žicom, a po nepisanom pravilu hrvatska i srpska deca ne igraju se u istom pesku. Do sada su propali pokušaji da se osnuje nova, zajednička škola. O svemu tome se u ostatku Hrvatske malo zna i čini se da nikoga ne zanima kakav to zalog za budućnost ostavljamo
"Na veliko zadovoljstvo nas iz Komesarijata, ljudi koji traže azil na teritoriji Srbije su za vreme poplava po prvi put predstavljeni kao neko ko u Srbiji čini dobro. Ja se nadam da će ovaj gest tražilaca azila doprineti da ih lokalno stanovništvo ne posmatra kao silovatelje i lopove jer oni to nikako nisu. Naprotiv"
Uoči stogodišnjice početka Prvog svetskog rata objavljen je veliki broj knjiga koje se bave njegovim uzrocima i posledicama. Jednu od najzapaženijih studija na ovu temu objavio je i čuveni britanski istoričar Maks Hejstings. Njegova knjiga Katastrofa – Evropa ide u rat 1914. smatra se ključnim aktuelnim delom koje se suprotstavlja pokušajima revizije istorije i relativizovanja krivice za izbijanje Prvog svetskog rata. Knjiga je u Velikoj Britaniji objavljena prošle godine, a do kraja meseca izdavačka kuća "Laguna" u dvotomnom izdanju objaviće i njen prevod na srpski jezik. Uz dozvolu izdavača, "Vreme" u ovom broju objavljuje odlomak iz jednog poglavlja Katastrofe koji govori o napadu Austrougarske na Srbiju
Jedno je sigurno – posetioci ovogodišnjeg Exita vratili su se kući bogatiji za jedan nauk: ništa bez gumenih čizama i dobre kabanice. Ko se obezbedio na vreme mogao je mirne duše da uživa u sva četiri dana (i noći) na Petrovaradinu. Za mene je vreme stalo u petak
"Pošto se na ovim prostorima polako razilazi ono što se u vojnoj terminologiji zove ‘magla rata’, postaje očigledno u kojoj meri je zastrašujući ovaj novi pejzaž: ‘okupirane teritorije’ – kako ih zove Džoni Štulić – koje su nastale raspadom Jugoslavije pokazuju sve klasične simptome kolonijalnih oboljenja. Ali, po rubovima te mape dominacije počinju da se pojavljuju i simptomi otpora. Pre svega mislim na generaciju koja je rođena za vreme ili posle raspada Jugoslavije, koja odrasta u kapitalizmu i kojoj je jasno da njihove vlade ne zastupaju interese svog naroda već stranih kompanija. Iz toga će s vremenom izaći jedan novi pucanj ili krik pobune"
"Već desetak godina smo svjedoci međunacionalnog postjugoslavenskoga žrtvoslovnog takmičenja, a motivacija je takmičara posve jednostavna: onaj tko pobijedi imat će, vjeruje se, bolju startnu poziciju u novome sukobu. Zato i izvanjski pritisak na to da se otvoreno prizna ono što se inače potiskuje ima dobrih strane, iako je praćen i s mnogo neugodnih posljedica. Ali to jest u osnovi uvjet za opstanak zdravoga društva"
Kao što sam nenaučno ustanovio da nema za Srbiju ničeg boljeg od feudalizma i da, štaviše, ni feudalizam nema boljeg domaćina od Srbije, tako isto tvrdim da je i prošlost ovde večito na ceni, stalno u modi i uvek na lageru, ali kao stari sladokusci i kao osvešćeni potrošači danas biramo prošlost koja nam prija
Političari su najnežniji kada maštaju o neimarskim poduhvatima – ne uskraćujmo im to
"Aleksandar je Vučić naprosto zbirna imenica za sve političke neprincipijelnosti koje smo, s rijetkim izuzecima, gledali na prostoru bivše Jugoslavije proteklih dvadeset godina. Zašto kao pozorišni redatelj otvaram teme koje su traumatične za društva u kojima radim. Kakav god odnos imao prema tim sredinama, unutar onoga čime se bavim želim dati osobni mali doprinos nastojanjima da se ta društva koliko-toliko poprave. Ili da barem otvore teme koje bi, po mom sudu, bile važne za njihovo ozdravljenje"
Bih li ja, kao amater i samouk, mogao pomoći urbanistima i ruralistima da se u divljinu naših naselja i naše kakve god putne mreže unese nešto malo reda?
