Svetsko prvenstvo u fudbalu

02.jul 2014. Jasmina Lazić

Ujed koji je zaboleo ceo svet

Da li je urugvajski reprezentativac Luis Suarez poslat kući zato što je nezrelo dete ili psihopata? Ili je pao kao žrtva u ime spasavanja obraza FIFA

Vidovdan u Andrićgradu

02.jul 2014. Dragan Todorović

Sve ko na filmu

Kusturica graditelj: Ovo je lekcija iz renesanse, toga kako se čuva identitet, i toga kako se čitav grad pretvara u kulturno dobro

Intervju – Branka Parlić, pijanistkinja

02.jul 2014. Đorđe Matić

Tajna Filipa Glasa

"Znate li Subinu verziju Thanks Mr. Rorschach ili 10 ambijenata na muziku Erika Satija? To smo radili tako što sam ja svirala, a Suba je sedeo i onako otprilike zapisivao šta mu prvo padne na pamet i pravio asocijacije da bi ih kasnije razvio u studiju. I kad sam tu prvu Satijevu Gnosijenu svirala, on počne neki tekst iz Koštane da govori: ‘Hadži-Mitke, žal za mlados...’ – to mu je bila prva asocijacija. Kasnije je upravo tu stavio deo Mitketovog monologa, jedan stari snimak. Bilo nam je tada smešno da Satie zvuči kao narodnjak..."

Intervju – Ana Tomović, rediteljka

02.jul 2014. Sonja Ćirić

Nastavak trgovine drugim sredstvima

"Spolja indukovane mržnje, nacionalizam, verski fanatizam, potreba da se drugi ‘oslobode’, da im se uvede ‘demokratija’, sve to ide nauštrb običnih malih ljudi koji ‘treba da odrade prljav posao’. I koji na kraju skapavaju, dok na njihovoj nesreći stasavaju neke nove generacije tajkuna"

Portret savremenika – Vladimir Beba Popović

02.jul 2014. Miloš Vasić

Čovek koga nije sramota

Kako i zašto je moguće da čovek koji je strasno i lojalno zastupao ispravne stvari, koji se borio protiv zla, sada postupa ovako? Beba Popović uvek je bio nalik na prirodni element, poput vatre ili vode: plahovit, žestok, nepredvidiv. G. Popović je, izgleda, izgubio merila za ispravnost svoje stvari. Zato je mene bilo sramota u nedelju uveče – umesto njega da bude

Knjige

25.jun 2014. Teofil Pančić

Umeće zrelosti

Čarls Simić: Gledaj dugo i netremice
preveli Ivica Pavlović,
Vesna i Draško Roganović
Arhipelag, Beograd 2013.

Stogodišnjica smrti Franca Ferdinanda

25.jun 2014. Muharem Bazdulj

Beli lovac, crno srce

Živeo je pedeset godina i imao troje (zakonite) dece. Ubio je skoro 275 hiljada životinja. Nadvojvoda Franc Ferdinand, prestolonaslednik Habsburške monarhije, ubijen pre ravno stotinu godina, u istoriji je zapamćen kao svojevrstan čovek bez svojstava. Knjiga Grega Kinga i Sju Vulmans pokušava da predoči ljudski lik žrtve Sarajevskog atentata

Smene u policiji

25.jun 2014. Miloš Vasić

»Politička volja« u akciji

Uz ljubazno sasluživanje Mila Đukanovića obavešteni smo da je danas vreme kao 2003. i da se valja plašiti najgoreg. Premijer Vučić i predsednik Nikolić razvikali su se o vezama narko-barona sa policijom; Darko Šarić ukazao je na svog "generala Papaju", a ministar unutrašnjih poslova dr Stefanović požalio se da je sumnja u njegov doktorat kod Megamiće napad na reformu policije koju on samo što nije počeo da sprovodi; rutinska kuknjava policijskih sindikata proglašena je za "napad na državu". Vučić je onda posmenjivao vrh MUP-a, a jedini zadovoljan u svemu tome ostaje Darko Šarić

Intervju – Radoslav Milenković

25.jun 2014. Tamara Nikčević

Palanačka igra na male goliće

"Kažu, vreme socijalizma bilo je ‘Periklovo doba’. Pa, bilo je, znate... Eto, doživeo sam i to da se s nostalgijom sećam takozvane Titove epohe. Zašto? Možda zato što trideset godina ovde nije sagrađeno gotovo ništa! Vozimo putevima napravljenim u periodu ‘titoizma’; sa tih česmi pijemo vodu; beogradska rasveta postavljena je u vreme Branka Pešića, Živorada Kovačevića, Bogdana Bogdanovića... Šta su napravili oni koji su došli nakon njih?! Najzad, oprostite, u tom ‘Periklovom dobu’ kultura je bila programski određena kao stavka važna taman koliko i teška industrija"

Nuspojave

25.jun 2014. Teofil Pančić

Gde ste bili kad mi poginusmo

Svaka spoljna politika je zapravo unutrašnja politika, a ova je još i istraga "unutrašnjeg neprijatelja"

Lisica i ždral

24.jun 2014. Ljubomir Živkov

Pismonošin kod

Bude, istinabog, u tim tvojima uspomenama pokoja anegdota, zalomi se pasaž koji nije rđavo napisan i koji kao da nešto govori, ali daj nam nešto od čega se živi, ili makar nešto što nam zagorčava život