Predizborna kampanja na internetu

09.novembar 2011. Marija Vidić

Politički život i smrt u društvenoj mreži

Ako izuzmemo par primera, političari i stranke na Tviteru i Fejsbuku nisu se mnogo proslavili. Oni imaju daleko manje "sledbenika" i "prijatelja" na ovim mrežama nego što te stranke imaju članova, pa čak često i manje od prosečnih korisnika koji nisu javne ličnosti

Dužnička kriza evrozone – Grčka, Italija...

09.novembar 2011. Milan Milošević

Silvio Berluskoni, burleska, kamatne stope i osam izdajnika

G-20 nametnuo Italiji kontrolora u licu MMF-a. Pod pritiskom rasta kamata na italijanski suvereni dug Berluskoni rekao: "Posle mene, izbori", i izgubio parlamentarnu većinu. U Atini Papandreu žrtvovao mandat, ali je obezbedio podršku opozicije privremenoj kriznoj vladi bivšeg grčkog guvernera i potpredsednika Evropske centralne banke Lukasa Papademosa. Dok grčka i italijanska banka traže zajmove, Grci i Italijani odnose novac u Švajcarsku

Grčka kriza

09.novembar 2011. Georgis Stamkos, Milica Kosanović

Samo sloga Grka spasava

Naizgled površni i sentimentalni Grci imaju tendenciju da se ponašaju racionalno i ne donose odluke koje bi bile pogubne za njihove suštinske interese. To su konačno shvatili i grčki političari

Iran u arapskoj slagalici

02.novembar 2011. Momir Turudić

Ajatolah, predsednik i Hilari Klinton

Iran se nada da će svoj uticaj među iračkim šiitima još lakše da širi bez američkih trupa koje se povlače iz Iraka. Verski vođa ajatolah Ali Hamnei sužava prostor predsedniku Ahmadinežadu. SAD hoće da iskoriste pucanje jedinstva na vrhu vlasti koje se nazire u Teheranu

Politički život

19.oktobar 2011. Milan Milošević i Dokumentacioni centar "Vremena"

Mala predizborna licitacija

Bila je to samo vežba "ništa nas ne sme iznenaditi", ili eho male rasprave među prijateljima – izbori će biti raspisani 90 dana pre isteka mandata sadašnje skupštine, do 21. maja; 81 partija u Srbiji može da traži prosca i miraz. Da li izborna vrednost evropske karte opada, a teška pitanja o drugom talasu krize ostaju po strani

Dvostruki veto u Savetu bezbednosti

12.oktobar 2011. Momir Turudić

Zašto kažeš Sirija, a misliš na Libiju

Mada se u SB diskutovalo o Siriji, svima je bilo jasno da iznad svega što se govori lebdi senka Libije. Ruski predsednik Dmitrij Medvedev je, pravdajući upotrebu veta, rekao da su autori teksta rezolucije odbili da uvrste ruski predlog odredbe o zabrani strane vojne intervencije u Siriji, i da bi predložena rezolucija otvorila put vojnoj akciji. "To znači samo jedno, da naši partneri u SB UN ne isključuju ponavljanje libijskog scenarija", rekao je Medvedev. Veto protiv novih sankcija Siriji uložila je i Kina

Ko gradi paralelne puteve na Kosovu

12.oktobar 2011. Slobodan Georgijev

Biznismeni sa severa i njihove biografije

Iza priče o tome ko je pucao na Jarinju 27. septembra otvara se priča o ljudima koji stoje iza onih koji svakodnevno dežuraju na barikadama

Zoom

05.oktobar 2011. Dragoljub Žarković

Oktobarska kolubarska bitka – Ceo svet je u previranju. Mi smo našu pobunu imali pre jedanaest godina. Onda smo se umorili, a neki su se i nakrali

Apatija caruje Srbijom. Boris Tadić našao se u poziciji čoveka koga je pogodio usud iz mađarske poslovice "Evo ti ništa i drži ga čvrsto". Deluje sve usamljenije i sve manje toga ima da nam kaže. Oni koji su mu opozicija, čak i u koaliciji kojom vlada, na njegovu sreću deluju još apatičnije i usamljenije. Ali ono što je dobro za njega ne mora biti dobro i za nas

Toma Zdravković, posle 20 godina

28.septembar 2011. Teofil Pančić

Umoran od života, veći od života

I kao pevač i kao autor, Toma Zdravković je bio veliki umetnik, zapravo najveći koji se ikada pojavio i ostvario unutar jednog oficijelno prezrenog i nekanonizovanog žanra

Srbi u Libiji

21.septembar 2011. Momir Turudić

Taoci građanskog rata

Rat u Libiji zatekao je priličan broj naših građana. Većina se početkom rata evakuisala, ali neki su ostali u Tripoliju i mestima zapadno od glavnog grada, gde mesecima nije bilo sukoba, nadajući se da će se sve nekako završiti, razmišljajući o nepodignutim platama i deci kod kuće koju treba školovati. Neki od njih su u Libiji godinama, i jednostavno nisu hteli da napuste bolnice u trenucima kada su tamo bili najpotrebniji. Bilo je onih koji se nisu na vreme evakuisali, a kasnije se nisu usudili da krenu prema Tripoliju jer su putevi bili nesigurni