Hektor German Osterheld (1919–1977?)

08.jun 2016. Nikola Dragomirović

Pašće crni sneg

Ove godine navršava se 40 godina od kulminacije Prljavog rata u Argentini, sukoba vojne hunte i radikalnih levičara – Montonerosa, koji je razdirao argentinsko društvo od 1974. do 1983. godine. Među 20.000 desaparesidosa, žrtava vojnog režima koje većinom počivaju u utrobi okeana, nalazi se i ime Hektora Germana Osterhelda, scenariste, izdavača, idealiste, sinonima za argentinski strip

VREME BR.1245 | 13. NOVEMBAR 2014.

18.mart 2016. Tamara Skrozza

Ogledalce u kesi tregerici

Kako su tabloidi preuzeli ulogu stranačkih glasila, dodatno razvili već uhodani sistem u kojem rade u korist različitih interesnih grupa i na taj način doveli do tabloidizacije društva i direktnog gušenja prava na slobodu mišljenja i govora

Prekinuta izložba Kameradesa

16.mart 2016. Filip Veselinović

Ne diraj batu na plakatu

Šest mladih dokumentarista koji čine Kamerades odlučili su da prekinu izložbu 20 dana pre planiranog kraja, kada su četiri fotografije koje su iz izloga galerije gledale na Trg Republike i Knez Mihailovu skinute sa izložbe

Intervju – Darko Bajić, reditelj

13.januar 2016. Sonja Ćirić

Komedija klaustrofobije

"Ako su osamdesete godine bile klaustrofobična komedija, ove naše godine su komedija klaustrofobije. Da cela stvar bude još gora, pod ovim našim nebom različita mišljenja ne izazivaju boljitak, već ratove"

Izložbe – Baltus

28.decembar 2015. Muharem Bazdulj

Orkanski visovi erosa

Slika Pasijans iz 1943. godine zaštitni je znak velike Baltusove izložbe koja je trenutno postavljena u Rimu. Način na koji se devojčica sa slika naginje nad karte, način na koji su joj dlanovi i podlaktica naslonjeni na sto kao da su citirani iz Selindžerove tada još nenapisane priče Za Esmes ljubavlju i mučninom

TV manijak

11.novembar 2015. Dragan Ilić

Bez veze

Fizički zakoni tvrde da radio-talasi ne umiru, putujući brzinom svetlosti večito krstare kosmosom, pa će vanzemaljci u dalekoj budućnosti teoretski moći da čuju vesti TANJUG-a. Ipak, na zemlji, mnogi ljudi ostaće bez posla, suočeni sa ovozemaljskim problemima

"Vreme" u Zrenjaninu – Tribina "Novinari i vlast"

07.oktobar 2015. Sanja Šojić

Javnost kao žrtva opsesije

Učesnici u razgovoru na trećem u nizu gostovanja kojima nedeljnik "Vreme" obeležava četvrt veka postojanja, bili su Mita Boarov, Miloš Vasić i Teofil Pančić. Razgovor je vodila Lila Radonjić

Intervju – Slaviša Lekić

23.septembar 2015. Tamara Skrozza

Problem sa čovekom koji nema problema sa svojom prošlošću

Verovati u temeljnu promenu Aleksandra Vučića u Boga, u suštini je ista, da ne kažem uzaludna aktivnost. Ma koliko on svoju saradnju sa Šešeljem tumačio kao empirijsku nužnost, mada je i to retko činio, on nikada nije izrekao makar moralni otklon od SRS-a. Čim malo zagrebete po Vučiću, ma koliko se sputavao, iz njega provaljuje neskriveni gnev skrivenog radikala

Intervju – Vedrana Rudan, književnica

09.septembar 2015. Sonja Ćirić

Koga i zašto psuje Vedrana Rudan

"Kada su fotke mrtve djece mijenjale svijet? Da li je i jedno mrtvo jugoslavensko dijete skrenulo sa putanje divljake koji su Jugoslaviju pretvorili u prah i pepeo? Mrtva djeca zanimljiva su samo licemjernim medijima koji se zgražaju nad ljudskom bešćutnošću. Koja pizdarija. Amerika je u proteklih nekoliko desetljeća ubila milijune djece, što svoje, što naše, što sirijske, afganistanske, pakistanske… Koga briga. Ubijanje djece načelno je neprihvatljivo, ali stvarno je potpuno normalno. Mrtva djeca su uvijek dokaz da se neki ljudi bore za slobodu i demokraciju. U ovom slučaju su to Ameri"

Serija – Deutschland 83

02.septembar 2015. Teofil Pančić

Sloboda i dužnost, rakete i banane

Sjajna nemačka serija dočarava i interpretira vreme Hladnog rata i podeljene Nemačke inteligentno i precizno, bez ustupaka nadirućem revizionizmu

Intervju – Miroslav Momčilović, režiser i scenarista

27.maj 2015. Zora Drčelić

Nežnost u apokaliptičnim vremenima

"Ovo što sada živimo je kao u vremenu ranog hrišćanstva. Onim ljudima koji su držali do nekog sistema vrednosti, koji su držali do sebe, njima je jako teško, oni su se sklonili, postali su nevidljivi, oni su, u prenesenom smislu u šahtu. Baš kao što su beskućnici nevidljivi, nevidljivi su i dobri lekari, inženjeri, matematičari, fini i pristojni ljudi, oni koji nisu vaspitavani da preko leševa dolaze do nečega. Oni su u šahtu, tom nekakvom podzemlju – tu je Srbija koja vredi. To su ljudi koji se druže između sebe, nemaju novca da izlaze, sami su u svojoj državi postali građani drugog reda. A s druge strane, onaj Beograd gore trešti i šljašti"