U hamburškom Thalia Theateru Tomaž Pandur postavio je Aligijerijevu Božanstvena komedija. "U Danteu je sve. On nam kaže da je i raj i pakao u nama. I veltšmerc: bol, patnja, izgnanstva. Dante je to osetio kada je bio prognan iz Firence. Ako si rođen u Mariboru, onda si rođen na raskrsnici svetova", kaže poznati slovenački reditelj
Slobodan Vuksanović, predsednik Narodne demokratske stranke, govoreći o eventualnoj kandidaturi Miroljuba Labusa za predsednika Srbije ("Blic")
Obnovljeni sukobi Izraelaca i Palestinaca zamračili su ionako tamne izglede za prekid vatre na kome, treći put, radi američki izaslanik Entoni Zini
"Ova administracija sada jaše na talasu vojnog patriotizma koji koristi da nokautira svoje rivale u inostranstvu, a kod kuće da ponovo pobedi na izborima", kaže istoričar Anatol Levin
Do sada nepoznata prepiska Živojina Mišića (1855-1921) sa Stevanom Ilićem, saborcem i prijateljem, pada u godine 1915. i 1916. Vojvoda Mišić, oboleo posle prelaska Albanije, ponovo je u nekoj vrsti izolacije. Prvi put je penzionisan 1904, zbog sumnje da je nesklon zaverenicima atentatorima na kralja Aleksandra Obrenovića. Na zahtev vojvode Radomira Putnika aktiviran je 1909, da bi posle Kumanovske bitke 1912. bio unapre?en u čin generala – i penzionisan već naredne godine. Ponovo je aktiviran pred početak Prvog svetskog rata. Na sopstveni zahtev dobio je komandu nad praktično potučenom Prvom armijom, da bi s njom izveo preokret i izvojevao pobedu u Kolubarskoj bici, posle koje je unapre?en u čin vojvode. Protivio se ideji povlačenja preko Albanije. Energično je vodio srpske trupe u proboju Solunskog fronta 1918, što je izazvalo kapitulaciju Bugarske; nastavio je prodor u Srbiju uprkos protivljenju savezničkih komandanata i kod Niša potukao brojno nadmoćnu nemačku 11. armiju, što je izazvalo definitivni slom otpora Centralnih sila na Balkanu.
Emisija je pokazana izabranima, novinarima i javnim ličnostima, pa se rasprava nastavila. Neki su ostali pri stavu da je emisiju trebalo prikazati, neki su je hvalili ali su se pridružili odluci o zabrani
Početak suđenja protiče inače u znaku upotrebe istog oružja koje koriste obe strane. Slobodan Milošević se odlučio za nešto što se u komplikovanim sudskim procesima često koristi u nekim pravosudnim sistemima – na svaki video zapis, fotografiju ili argument jedne strane, automatski se potegnu video zapis, fotografija i argument s druge strane čime se dokazuje upravo suprotno. Pa ko duže izdrži. Utisak o izuzetnoj pripremljenosti mogao bi da počne da bledi kada pred Sud budu izašli prvi svedoci koji će govoriti o konkretnim žrtvama i postavljati pitanja koja nemaju previše veze s visokom politikom. Milošević, koga sasvim sigurno čekaju slična suočavanja, moći će da se brani tvrdnjama da o takvim događajima ništa ne zna, ali ne i da drži tako visok gard koji je zauzeo kada je pred sobom imao jednog Mahmuta Bakalija
Svi američki visoki zvaničnici slažu se u tome da zatočenici u kavezima na Kubi nisu ratni zarobljenici, zato što im je cilj da ubijaju američke civile. Potpredsednik Dik Čejni izjavio je televiziji Fox da se "pravno pitanje statusa zatočenika razmatra među pravnicima i da će doći do predsednika Buša. On će doneti odluku"
Prvi sam put za "Miloševićeve transkripte", zapravo prijepise telefonskih razgovora srpskog predsjednika njegove najbliže obitelji, supruge Mire Marković, sina Marka i kćeri Marije, čuo u proljeće prošle godine od visoko rangiranog dužnosnika hrvatske obavještajne zajednice. Nakon intervjua za "Globus", koji nikad nije objavljen, taj mi je čovjek, inače bivši policajac koji se u struku vratio dolaskom koalicije na vlast, usput kazao da su hrvatske obavještajne službe Miloševića redovito prisluškivale od siječnja (januara) 1996. do svibnja (maja) 1998. Na moj začuđen pogled ovaj je kazao "...je, je hrvatska vojska ga je slušala svaki put kad je boravio u predsjedničkoj rezidenciji u Karađorđevu. Postoje negdje zapisi. Ja ih nisam vidio ali su im kazali da su to stotine stranica službenih i privatnih razgovora cijele obitelji..." Prošle subote, 26. siječnja (januara), otvorio sam prvu stranicu jedne od sedam bijelim kartonom ukoričenih knjiga Miloševićevih zapisa. Naslov je kratak: "Karađorđevo" piše crnim verzalom na sredini korica a ispod toga "boravak srpskog predsjednika" i "podaci prikupljeni elektroničkim izviđanjem", eufemizam za presretanje telefonskog signala. U mnoštvu prijepisa razgovora najzanimljivije i svakako su najbizarnije privatne konverzacije obitelji Milošević. Po prvi put se može steći autentičan dojam kakvi su bili stvarni odnosi u obitelji bivšeg srpskoga predsjednika i kakav je zapravo bio "life-style" obitelji što je cijelo jedno desetljeće vladala susjednom državom i bila na čelu političkog sustava koji je pokrenuo sve ratove na području bivše Jugoslavije. Jedan dio Miloševićevih telefonskih razgovora, onih "političkih", ugrađen je kao dokazni materijal u tužbu Republike Hrvatske protiv SRJ zbog genocida i agresije pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu. Tih dijelova nema u dokumentima što su dostupni "Globusu". Očito da su transkripti "očišćeni" jer na otprilike 1000 stranica materijala Hrvatska i hrvatski političari spominju se tek na nekoliko mjesta. Svejedno, "Globusov" digest telefonskih razgovora Slobodana Miloševića i njegove obitelji predstavlja jedinstveni te ekskluzivni prikaz jednog vremena i ljudi koji su, nasreću, sada tek dio političke povijesti ali još uvijek, dok se glavi kuće Milošević sudi u Haagu, neizmjerno intrigiraju svjetsku javnost.
"Guslarski ili Haški sud"; "Vreme" br. 573
