Inter rejl

09.maj 2002. Zoran Majdin

Evropska skitnja

Na inicijativu francuske železnice kreiran je Inter rejl, kao asocijacija nacionalnih železnica sa zajedničkom ponudom: mesečnom kartom za putovanje po svim zemljama članicama izuzev one u kojoj je izdata. Danas povlastica nema starosno ograničenje, ali za različite uzraste i cena se razlikuje: deca do dvanaest godina plaćaju polovinu pune cene, omladinci uživaju trećinski popust. Evropa je podeljena u osam zona i moguće je kupiti kartu za jednu, dve ili tri zone. Naravno, može se kupiti karta i za sve evropske zemlje u koje, bar po ovoj ponudi, spada Maroko, ali Bosna i Hercegovina i Albanija ne

Jedrenje u Srbiji

09.maj 2002. Davor Konjikušić

Dah rečnog vetra

Jedriličari nade polažu u nove generacije, koje danas jedre u klasi "optimist" i možda će neki od njih jedra razapeti kao na grbu Beograda

09.maj 2002. Vanja Ljujić, magistar međunarodnog prava, elektronskom poštom

Ravnogorska karikatura

"Profesor Velja"; "Vreme" br. 590

Hipermarketi i male trgovine

08.maj 2002. Davor Konjikušić

Grosisti i sitne ribe

"Kora se odlučila za otvaranje hipermarketa u Srbiji pošto je ustanovljeno da oko 30 odsto potrašača u njenom hipermarketu u Segedinu kupuje sa jugoslovenskim pasošem", kaže za "Vreme" Dejan Racić, direktor rayvoja kompanije Delta M, koja zajedno sa ovom francuskom kompanijom planira zajednički nastup na srpskom tržištu

Baksuzno selo - Bogutovac

08.maj 2002. Slobodan Georgijev

Dežurna žrtva

Selo Bogutovac poznato je po tri stvari – banji, jabukovači i vojnim skladištima. Zbog ovog poslednjeg bombardovano je u Drugom svetskom ratu i za vreme NATO intervencije. Treći put detonacije su odjekivale, a fragmenti zasipali Bogutovac 30. aprila kada je u vazduh odletelo vojno skladište na otvorenom. Za zahteve meštana da im se nadoknadi šteta, međutim, niko nema sluha

Plandovanje radnika i vernika

08.maj 2002. Miša Brkić

Tucanje na uranku

U godini kad je tako važno da ekonomske reforme uspeju, pogodilo se da Praznik rada i najradosniji hrišćanski praznik Uskrs "padnu" jedan za drugim. Ko "kec na damu" nezadovoljnoj radničkoj klasi i probuđenom pravoslavnom stadu. Prvo se u Beogradu na uranku svirala Internacionala, a onda u Mokrinu na Olimpijadi tucala jaja

Stanje stvari

08.maj 2002. Stojan Cerović

Večiti derbi

Nije da Đukanović sopstvene birače smatra magarcima, nego do toga nužno dovodi prevelika politika premale zemlje, zavisne i podložne svakakvim uticajima

Intervju - Velja Ilić, predsednički kandidat

08.maj 2002. Dragan Todorović

Đinđić u Labusu traži novog Milutinovića

Ovi iz vlade se plaše da dođe neko da ih prodrma, da pita, šta ti radiš, Žarko Koraću, šta radiš ti iz prosvete...

Partnerstvo za mir

08.maj 2002. Miloš Vasić

Marš na Zapad

Odluka savezne vlade da pokrene proces učlanjivanja Jugoslavije u Partnerstvo za mir početak je malo dužeg posla nego što se misli. S jedne strane, taj je korak učinjen kasno – neki misle prekasno; s druge strane, on može ispasti i preuranjen. Da se tom zbližavanju pristupilo odmah, posle Dejtona, istorija bi možda ispala drugačije. Danas je veliko pitanje shvataju li naši političari i vojnici u šta ulaze

Obeležavanje ulica i puteva

04.maj 2002. Slobodan Georgijev

Anonimne ulice i skriveni gradovi

U Srbiji se od građana i posetilaca sa strane očekuje da znaju puteve te se ne troši previše energije i novca na njihovo obeležavanje. Vlasti u gradovima, opet, smatraju da je ulicama najvažnije promeniti imena i u tom poslu se angažuju najbolji umovi koje svaka nova vlast može da skupi. Eventualno postavljanje tabli s novim nazivima smatra se nekako nebitnim, komunalnim poslom, kao da gradske vlasti ne postoje upravo zbog njih

Simens

04.maj 2002. Tamara Skrozza

Mali obilazak budućnosti

Kad premijer ode u Nemačku na sastanak sa najvećim tamošnjim privrednicima, to obično znači da su dotični privrednici, ali i premijer, zainteresovani za razmenu znanja, robe i novca. Kad u Nemačku ode grupa novinara, to obično znači da ih čekaju jurnjava za privrednicima, pokušaji da shvate zašto nama baš i ne polazi za rukom ono što polazi celom svetu i, na kraju, gorak osećaj da i za Nemačkom i za svetom zaostajemo bar pedeset godina. Ako se slučajno desi da vas pozove Simens, to iskustvo biće znatno drugačije, a u domovinu ćete se vratiti sa zaključkom da je (uprkos svemu) mesto na kome živite i te kako zanimljivo za kompaniju koja ima milion deoničara, 450.000 zaposlenih i godišnji prihod od nekoliko milijardi eura