Davos u Njujorku
Čarobni breg
U vreme trajanja skupa Džordž Buš je izbacio svoju zlokobnu parolu o "osovini zla", a američki mediji stalno podsećaju da je zemlja u ratu; neko reče da su strane trupe izvele invaziju na istočnu obalu Amerike
U vreme trajanja skupa Džordž Buš je izbacio svoju zlokobnu parolu o "osovini zla", a američki mediji stalno podsećaju da je zemlja u ratu; neko reče da su strane trupe izvele invaziju na istočnu obalu Amerike
Približava se crnogorsko finale, u Beogradu se polako otvara ustavna rasprava, dok se u Skupštini Srbije "igra na žici"... Može li vladajuća garnitura da postigne neki funkcionalan kompromis
Nije viđeno ništa od one arhetipsko-holivudske slike nadahnutog advokata u trenucima kada "daje" završnu reč pred porotom, a bolji poznavaoci besedničke veštine primetili su da je akcenat bio na temi, dok je forma zanemarena
Kad je izgledalo da je "oktanski rat" za tržište nafte u Bosni bio na vrhuncu i kad se krenulo u pregovore, Hrvatskoj s jedne i Bosni i Sloveniji s druge strane – uspelo je da doliju još ulja na žeravicu
Zadužbinarstvo je u srpskom narodu ona tradicija koja, uz slavljenje porodičnog svetitelja, ima najduži kontinuitet. Još u srednjem veku su srpski vladari, vlastela i verski velikodostojnici, ugledavši se delom na vizantijske običaje, podizali zadužbine, manastirima poklanjali velike posede za njihovo održavanje, osnivali bolnice, novčano pomagali prepisivanje i ukrašavanje rukopisa. Tekst koji sledi napisan je povodom prošlogodišnjeg osnivanja Fonda kraljevskog doma Karađorđevića, odlukom prestolonaslednika Aleksandra. Autor teksta dr. Dušan T. Bataković, član je upravnog odbora Fonda
Ovo svadljivo dvovlašće, ove svakodnevne podvale, skandali, uzajamna podmetanja, podmukle spletke i intrige daleko su od plemenitih ideala demokratije, ali je svejedno u pitanju veliki napredak u odnosu na isto takvo jednovlašće
Sangvinični članovi vladajuće koalicije slave godišnjicu formiranja srpske vlade kao neki pijani maturanti koji pale školu. Ministar policije Dušan Mihajlović ispalio politički rafal, a rikošetom, kako izgleda, pogodio sopstvenu vladu
Objavljivanje ovih razgovora pada pred početak suđenja Miloševiću u Hagu; namera je bila da se pokaže samo uzorak autentične robe, pa se vi mislite šta sve još ima tamo odakle je ovo stiglo
Prvi sam put za "Miloševićeve transkripte", zapravo prijepise telefonskih razgovora srpskog predsjednika njegove najbliže obitelji, supruge Mire Marković, sina Marka i kćeri Marije, čuo u proljeće prošle godine od visoko rangiranog dužnosnika hrvatske obavještajne zajednice. Nakon intervjua za "Globus", koji nikad nije objavljen, taj mi je čovjek, inače bivši policajac koji se u struku vratio dolaskom koalicije na vlast, usput kazao da su hrvatske obavještajne službe Miloševića redovito prisluškivale od siječnja (januara) 1996. do svibnja (maja) 1998. Na moj začuđen pogled ovaj je kazao "...je, je hrvatska vojska ga je slušala svaki put kad je boravio u predsjedničkoj rezidenciji u Karađorđevu. Postoje negdje zapisi. Ja ih nisam vidio ali su im kazali da su to stotine stranica službenih i privatnih razgovora cijele obitelji..." Prošle subote, 26. siječnja (januara), otvorio sam prvu stranicu jedne od sedam bijelim kartonom ukoričenih knjiga Miloševićevih zapisa. Naslov je kratak: "Karađorđevo" piše crnim verzalom na sredini korica a ispod toga "boravak srpskog predsjednika" i "podaci prikupljeni elektroničkim izviđanjem", eufemizam za presretanje telefonskog signala. U mnoštvu prijepisa razgovora najzanimljivije i svakako su najbizarnije privatne konverzacije obitelji Milošević. Po prvi put se može steći autentičan dojam kakvi su bili stvarni odnosi u obitelji bivšeg srpskoga predsjednika i kakav je zapravo bio "life-style" obitelji što je cijelo jedno desetljeće vladala susjednom državom i bila na čelu političkog sustava koji je pokrenuo sve ratove na području bivše Jugoslavije. Jedan dio Miloševićevih telefonskih razgovora, onih "političkih", ugrađen je kao dokazni materijal u tužbu Republike Hrvatske protiv SRJ zbog genocida i agresije pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu. Tih dijelova nema u dokumentima što su dostupni "Globusu". Očito da su transkripti "očišćeni" jer na otprilike 1000 stranica materijala Hrvatska i hrvatski političari spominju se tek na nekoliko mjesta. Svejedno, "Globusov" digest telefonskih razgovora Slobodana Miloševića i njegove obitelji predstavlja jedinstveni te ekskluzivni prikaz jednog vremena i ljudi koji su, nasreću, sada tek dio političke povijesti ali još uvijek, dok se glavi kuće Milošević sudi u Haagu, neizmjerno intrigiraju svjetsku javnost.
Studiranje je pravo doba da se, uz učenje, probaju i dožive i razne druge stvari za koje kasnije u životu neće biti ni vremena ni prilike. Studentski budžet, s druge strane, jedva pokriva i učenje pa rešenje treba naći u dodatnim poslovima