img
Loader
Beograd, 22°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pun kufer marketinga

Pljunuti mi

11. februar 2004, 17:35 Nadežda Milenković
Copied

I nevaljali dečaci imaju svog Deda Mraza

U Belegišu, malom vojvođanskom mestu na pola sata vožnje od Beograda, postoji odlično snabdevena radnja koja se, sudeći bar po natpisu na nadstrešnici, zove: „Ovde sam. Deki“. Na obaveznom računu koji dobijete, posle: „Hvala i dođite nam opet“, piše još i: „Ljubi vas Deki“. Pa navratite, ako se nekad uželite da vam se neko ovako starovremenski zahvali na poverenju, vremenu, novcu… Ili, ako ste ljubitelj drugačijeg tretmana – uključite televizor i gledajte reklame (ili političke emisije, ako ste baš perverzni). Tamo vas neće tretirati kao da ste posebni, kao da ste interesantni i još uvek poželjni. Neće vam se udvarati. Neće biti zadivljenih očiju u kojima biste mogli da se ogledate i da se dopadnete sebi. Neće biti nikoga zbog koga biste poželeli da se trudite i još jednom budete bolji i zanimljiviji nego što to obično jeste. Što se njih tiče, već smo odavno u braku i šta sad tu više ima da nas zavode. Znamo se, naši smo. Pokazali smo se u najgorem svetlu i nema razloga da se lažemo. Oni nas poznaju skroz na skroz. Videli su nas u najintimnijem izdanju, ujutro, pre nego što operemo zube, videli su nas sa masnom kosom, viklerima, dok se češemo po nepristojim mestima, ušli su posle nas u WC. Magija je nestala.

A i ko bi nam se pa udvarao kad se malo bolje pogledamo. Jer, kad se sve sabere, ispade da nas žena ima dve vrste: one koje histerišu jer ne izgledaju dovoljno dobro i one koje histerišu jer im veš nije dovoljno beo. I samo jedna vrsta muškaraca – ona koja ispija pivo i kao takva je savršen par sa onim histeričnim iz malopređašnje reklame jer im sedativno dejstvo piva omogućava da ih trpe. A pošto te, bajo, znamo ko staru paru, u reklamu za pivo stavićemo ti i meze – mnogo golog ženskog mesa pod sloganom: „I nevaljali dečaci imaju svog Deda Mraza“.

Mada, ruku na srce, ima nas i emancipovanih muškaraca. Eto, na primer, oni momci koji u bioskopu ili na pokretnim stepenicama zaskaču devojku samo da bi je pitali čime pere bluzu (ljubi ih tata!), na šta ona spremno izvadi buteljku deterdženta iz tašne. Normalno, svaka žena koja drži do sebe nosi buteljku deterdženta sa sobom, jer žena bez deterdženta je žena bez filozofije, je l’ tako.

Oni drugi, manje emancipovani, jure žene da bi im uvalili deterdžent za sudove koji, mo’š misliti, pere dvanaest hiljada tanjira. To je stvarno velika prednost, samo ako vam sapunica izdrži nekoliko godina koliko vam treba da skupite tolike tanjire. Moram da pitam da l’ treba da menjam ulje i svećice na svakih pet hiljada ili da čekam generalnu, boga ti poljubim.

Posle se čudimo što nas pomori „bela kuga“. Treba da smo srećni ako uopšte još možemo da upražnjavamo ono što obično prethodi dobijanju dece. Kloniranje mu dođe još i najprihvatljivija opcija. Stvarno, ko bi se još zaljubio u nas?

Ako su vam potrebni prigodni datumi – evo vam jednog zgodnog za vežbanje. Na Svetog Valentina, osvrnite se oko sebe. Vidite imate li nekoga zbog koga biste poželeli da se potrudite i da se opet dopadnete sebi. Da vas podsetim: to je onaj osećaj u stomaku koji vas naglo preseče – kao kad vam odjednom sine da ste zaboravili da uradite nešto jako važno.

Pljunuti mi

I nevaljali dečaci imaju svog Deda Mraza

U Belegišu, malom vojvođanskom mestu na pola sata vožnje od Beograda, postoji odlično snabdevena radnja koja se, sudeći bar po natpisu na nadstrešnici, zove: „Ovde sam. Deki“. Na obaveznom računu koji dobijete, posle: „Hvala i dođite nam opet“, piše još i: „Ljubi vas Deki“. Pa navratite, ako se nekad uželite da vam se neko ovako starovremenski zahvali na poverenju, vremenu, novcu… Ili, ako ste ljubitelj drugačijeg tretmana – uključite televizor i gledajte reklame (ili političke emisije, ako ste baš perverzni). Tamo vas neće tretirati kao da ste posebni, kao da ste interesantni i još uvek poželjni. Neće vam se udvarati. Neće biti zadivljenih očiju u kojima biste mogli da se ogledate i da se dopadnete sebi. Neće biti nikoga zbog koga biste poželeli da se trudite i još jednom budete bolji i zanimljiviji nego što to obično jeste. Što se njih tiče, već smo odavno u braku i šta sad tu više ima da nas zavode. Znamo se, naši smo. Pokazali smo se u najgorem svetlu i nema razloga da se lažemo. Oni nas poznaju skroz na skroz. Videli su nas u najintimnijem izdanju, ujutro, pre nego što operemo zube, videli su nas sa masnom kosom, viklerima, dok se češemo po nepristojim mestima, ušli su posle nas u WC. Magija je nestala.

A i ko bi nam se pa udvarao kad se malo bolje pogledamo. Jer, kad se sve sabere, ispade da nas žena ima dve vrste: one koje histerišu jer ne izgledaju dovoljno dobro i one koje histerišu jer im veš nije dovoljno beo. I samo jedna vrsta muškaraca – ona koja ispija pivo i kao takva je savršen par sa onim histeričnim iz malopređašnje reklame jer im sedativno dejstvo piva omogućava da ih trpe. A pošto te, bajo, znamo ko staru paru, u reklamu za pivo stavićemo ti i meze – mnogo golog ženskog mesa pod sloganom: „I nevaljali dečaci imaju svog Deda Mraza“.

Mada, ruku na srce, ima nas i emancipovanih muškaraca. Eto, na primer, oni momci koji u bioskopu ili na pokretnim stepenicama zaskaču devojku samo da bi je pitali čime pere bluzu (ljubi ih tata!), na šta ona spremno izvadi buteljku deterdženta iz tašne. Normalno, svaka žena koja drži do sebe nosi buteljku deterdženta sa sobom, jer žena bez deterdženta je žena bez filozofije, je l’ tako.

Oni drugi, manje emancipovani, jure žene da bi im uvalili deterdžent za sudove koji, mo’š misliti, pere dvanaest hiljada tanjira. To je stvarno velika prednost, samo ako vam sapunica izdrži nekoliko godina koliko vam treba da skupite tolike tanjire. Moram da pitam da l’ treba da menjam ulje i svećice na svakih pet hiljada ili da čekam generalnu, boga ti poljubim.

Posle se čudimo što nas pomori „bela kuga“. Treba da smo srećni ako uopšte još možemo da upražnjavamo ono što obično prethodi dobijanju dece. Kloniranje mu dođe još i najprihvatljivija opcija. Stvarno, ko bi se još zaljubio u nas?

Ako su vam potrebni prigodni datumi – evo vam jednog zgodnog za vežbanje. Na Svetog Valentina, osvrnite se oko sebe. Vidite imate li nekoga zbog koga biste poželeli da se potrudite i da se opet dopadnete sebi. Da vas podsetim: to je onaj osećaj u stomaku koji vas naglo preseče – kao kad vam odjednom sine da ste zaboravili da uradite nešto jako važno.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Nedelja

Palestina

24.septembar 2025. Redakcija Vremena

Smrt i diplomatija

Čukarički rukavac

16.jul 2025. Redakcija Vremena

Pomor ribe fekalijama

Saobraćaj

16.jul 2025. Redakcija Vremena

Mračna strana trotineta

EPS

16.jul 2025. Redakcija Vremena

Struja kod Macure

Anonimne prijave

16.jul 2025. Redakcija Vremena

Hajka i na tužioca

Komentar
Vatrogasci gase požar u šatorima u Ćacilendu nakon pucnjave u kojoj je napadač V. A. ranio jednog čoveka

Komentar

Ko je nahuškao V. A. da puca u Ćacilendu?

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić kaže da su za pucnjavu u Ćacilendu krivi „blokaderi“, opozicija, mediji. Ali, samo u žabokrečini koju je on stvorio društvene patologije mogu da postanu prvoklasna politika

Nemanja Rujević

Komentar

Srbija i EU: Šamar u Strazburu nakon packi u Beogradu

Da li je Aleksandar Vučić ozbiljno shvatio poruku najoštrije Rezolucija Evropskog parlamenta ikada o Srbiji potkrepljenu upozorenjem Evropske komisije

Andrej Ivanji

Komentar

Šta se desilo u Ćacilendu?

Goruće pitanje nije zašto se šator u Ćacilendu zapalio, već šta šta to šatorsko naselju ima da traži ispred Narodne skupštine već pola godine

Davor Lukač
Vidi sve
Vreme 1816-1817
Poslednje izdanje

Naš jubilej

35 godina Vremena Pretplati se
Od 1. novembra do 1. novembra

Kako su studenti vratili nadu Srbiji

Intervju: prof. Vladan Đokić, rektor Univerziteta u Beogradu

Ne smemo da izneverimo studente

35 godina Vremena – 1990

Anticivilizacija

Uz 35 godina “Vremena”: Svet, od 1990. do danas

Doba umiranja iluzija

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure