

Esej
Šta bi bilo kad bi bilo sa SFRJ
O delima koja kroz prizmu naučne fantastike tumače stanje na ovim prostorima od SFRJ do Srđana Dragojevića i Predraga Ličine, a preko Radivoja Lole Đukića
Za naše automobile i ulice su tesne, pa ih uredno vozimo po trotoarima i travnjacima. To znači da je ideja da se četvorotočkašima barem na jedan dan godišnje zabrani pristup u centralne delove gradova u Srbiji vrlo smela, a organizatori najavljuju da će to postati tradicija


Da se ipak može bez automobila pokazalo se prošle subote u Beogradu i još 17 gradova Srbije koji su se priključili manifestaciji „Međunarodni Dan bez automobila“. Ova akcija u kojoj je ove godine učestvovalo oko hiljadu gradova u Evropi zamišljena je tako da se svakog 22. septembra delovi grada zatvore za automobile. Građani toga dana treba da ostave svoja motorna prevozna sredstva i da koriste bicikle i idu pešice. Cilj je jačanje svesti o mogućnostima manjeg korišćenja automobila. Beograđani su se prvi put priključili ovoj akciji u kojoj učestvuje oko hiljadu evropskih i svetskih gradova.
Ulice u Beogradu od Slavije do Kalemegdana bile su blokirane za automobile i autobuse GSP-a. Beograđani su slobodno šetali po centru grada, vozili bicikle, rolere i trotinete. Na Trgu republike građanima se obratila gradonačelnica Radmila Hrustanović koja je istakla da je to „dan kada se radi nešto dobro za nas i našu decu“. Predsednik gradske vlade Nenad Bogdanović najavio je da je ova akcija početak uvođenja pešačke subote.
Po licima šetača na Terazijama, moglo se zaključiti da odobravaju ovakvu akciju, ali bilo je i onih koji su negodovali pravdajući se navikom na gradski prevoz. „Na nogama su mi danas patike. Nije naodmet malo prošetati, ali ne bih volela da ovo postane praksa“, kaže devojka u žurbi probijajući se kroz grupe građana koji su prolazili bez reda, sa svih strana.
Na sredini Ulice Srpskih vladara deca se drže za ruke i igraju. Majka dvoje mališana komentariše: „Bezbednije je, lepše i sigurnije. Ne moram da ih držim za ruku i gledam da ne naleti neki auto.“ Na pitanje da li je neobično bez buke automobila stariji gospodin odgovara da je ovako prijatnije: „Pomalo nedostaju autobusi, ali nije strašno.“ Grupa mladih ljudi veselo razgovara. Nasmejana devojka predlaže da ovakav dan bude jednom mesečno ili čak dva puta, početkom i krajem meseca. Ima i onih koji su se umorili šetajući, ali kažu da je ovako prijatnije.
Nasmejana lica dece na rolerima, bezbrižna vožnja biciklista i opuštene šetnje građana pretvorili su jednu od najprometnijih ulica u Beogradu, Terazije, u ogroman park, ali samo na nekoliko sati. Sladoledi su se prodavali na pešačkim prelazima. Sinalco sokovi na sve strane, na semafore niko nije obraćao pažnju, i kako kaže jedan sugrađanin „beše lepo dok je trajalo“. Međutim, koliko je obustavljanje saobraćaja na jednoj strani godilo građanima, to je onima u Bulevaru revolucije, Nemanjinoj ulici i na Zelenom vencu smetalo jer su automobilske gužve i zakrčenja saobraćaja bile veće nego obično.
Saobraćajci su ljubazno objašnjavali vozačima kako da najbrže stignu od Dorćola do Novog Beograda, a da izbegnu uobičajene pravce. Policajci su odlično sarađivali sa klincima koji su im pomagali u regulisanju saobraćaja, a srećnici su mogli da se provozaju i kočijama. Kad smo već kod „čuvara reda i mira“ da kažemo i da je orkestar policije izveo svoju tačku na Terazijama, ispred hotela Moskva, i oduševio prisutne.
U subotu se pokazalo da kad uži centar očistimo od automobila, oni se presele u okolne ulice, što znači da još nismo spremni da ih barem jedan dan u godini ostavimo da miruju. Dogodine će se zona bez automobila proširiti i izvan užeg centra, a pravi izazov biće 2003. Tada, naime, „Dan bez automobila“ pada u ponedeljak.


O delima koja kroz prizmu naučne fantastike tumače stanje na ovim prostorima od SFRJ do Srđana Dragojevića i Predraga Ličine, a preko Radivoja Lole Đukića


Dvadeseti Festival evropske poezije je pokazao da pesnici odavno nisu ono što su nekad bili. Sad pišu o strahu od fašizna, ekološkom uništenju, nepravdi, ljudima koji ubijaju životinje, o VI...


Zašto je kod Er Srbije (i drugih) karta za psa od pet kilograma skuplja nego za čoveka od 95 kilograma i da li je uopšte pametno voditi psa u avion


Prvo kolo ABA lige nije odigrano, a sada je pod znakom pitanja i drugo. Spor između čelnika lige i sudija oko naknada i dalje traje. Mogli bi da se nađu na 700 evra po utakmici


Grci više ne moraju da se zadovoljavaju samo sećanjem na evropsku titulu iz 2004. Sistemski rad Saveza, ulaganja klubova i generacija novih fudbalera sada daju rezultate. Uz Ivana Jovanovića na klupi, srpski treneri i fudbaleri imaju važnu ulogu u preporodu grčkog fudbala
Intervju: Jovo Bakić, sociolog, profesor Univerziteta u Beogradu
Pobedićemo, narod pravi kampanju za sve nas Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve