Stripski prvenac Sare Novaković britkim stilom i iskrenim jezikom obraća se mlađoj čitalačkoj publici pružajući jedinstveni uvid u toksične veze i autodestrukciju
Savremeni domaći strip, na ovdašnjoj sceni prezasićenoj licencnim izdanjima i velikim svetskim uzdanjima, kao da je u zapećku. Delimično su za to odgovorni izdavači – koji su pak uslovljeni finansijama i uslovima poslovanja, ali i autori. Oni neafirmisani, na primer, te iste izdavače posmatraju samo kao usputnu stepenicu, stanicu ka većim produkcijama i međunarodnom tržištu. U svemu tome, i jedni i drugi zaborave da nam je potreban strip koji će biti relevantan domaćoj publici i koji će samim tim jačati i strip i njegovu publiku.
...…
Beogradski System comics jedan je od retkih izdavača koji se mimo komercijalnog prilično redovno i nadasve uspešno upušta u misiju promocije domaćeg stripa i (ne)afirmisanih autora. Pomenimo na primer Mu sestara Ane i Sare Živković, potom i blasfemično provokativni Kralj ničega renomiranog crtača Alekse Gajića i beogradskog enfant terrible Džonija Rackovića (koji na neverovatan način u maniru mange pripoveda fragment Rackovićevog života u somnabulnom teatru apsurda), i najnovije izdanje System comics-a, grafički roman Utabanom stazom Sare Novaković.
Delimično u koloru, ali prevashodno crno-beo, strip Utabanom stazom bio je neophodan domaćoj sceni. Zbog svoje nepatvorene iskrenosti. Zbog upečatljive šokantnosti. Zbog fluidnosti radnje čija su okosnica toksična veza i autodestrukcija. Zbog rana i ožiljaka koje je autorka ogolila kako bi ovo delo nastalo.
Prvo, nekoliko generalija: Sara Novaković je iz Kragujevca i 2020. je diplomirala grafički dizajn na univerzitetu u rodnom gradu. Navodi na svom sajtu da se lako uplaši i užasna je u igrama, ali obožava horor filmove i video-igre zato što voli da izaziva sebe. Ovim svojim prvim objavljenim stripom svakako je izazvala sebe, a samim tim i publiku. Zato što ovaj strip nije lako pročitati, a istovremeno je i užasavajuće jednostavno. Naime, Sarina priča, koja uprkos fasadama likova i okruženja isijava neizgovorenim fragmentima intime, duboko je potresna za čitaoca, ali mu njen crtački stil i narativno umeće omogućavaju da ga lako čita. Tako se dobija ta dihotomija između lakoće čitanja i težine teme. Ovako istančani balans podrazumeva iskustvo i naratora i autora, što ovde znamo da nije slučaj.
Sarina junakinja Agnes iz Vajtfildsa u Americi može biti bilo koja mlada osoba. Pa i sama Sara. I ono kroz šta Agnes prolazi u ovom grafičkom romanu može biti priča bilo koje mlade osobe ove generacije. A priča je klasična – devojka upoznaje momka. Ili momak upoznaje devojku, svejedno je u ovom kontekstu. Međutim, dotični momak na prvoj strani priče daje izjavu u policiji u vezi sa Agnes, što je već više nego dovoljno da se čitalac prebaci u stanje uzbuđenja zbog strepnje koje će ga od tog momenta pratiti tokom celog stripa. A to je trik prekaljenog profesionalca, a ne početnika u svetu devete umetnosti kao što je Sara. Na sličan način sada već legendarni Mani Larsene manipuliše emocijama čitaoca u proslavljenom četvorotomnom psihološkom trileru Blast. Ali Larsene je tada već imao desetine albuma iza sebe.
Toksična veza junaka ovog stripa predstavljena je u svim fasetama bola i patnje. Agnes gubi svaki vid dostojanstva samo da ne bi bila sama. A nije li strah od samoće duboko usađen kod mlađih ljudi? Svaki ustupak dominantnom partneru pokazuje se kao korak dalje u gubljenju samopoštovanja, sve dok kovitlac emocija i autodestruktivnih obrazaca ponašanja ne postanu jedini oblik postojanja. Vidi se rezultat svakog povijanja glave i gubljenja samopoštovanja – katkad na izrazito eksplicitne načine. Ali vidi se i koliko je teško izaći čitav iz tog vrzinog kola. Čitav, ali ne i nepovređen, jer iza svega ostaju duboki ožiljci koji nikad neće u potpunosti zaceliti.
Sara Novaković nam ovu priču priča jasnim stripskim jezikom, čak možda isuviše detaljno i rečito. Ali samo zato što ovolika upečatljivost i direktnost ponekad dolaze iz sopstvenog iskustva i trauma. Ovaj autorski prvenac je savršeno pogodio šta je ovdašnjoj stripskoj sceni potrebno – priča iz života, s kojom se čitalac poistovećuje. Nadajmo se da Sara u sebi krije još mnogo kvalitetnih priča koje će želeti da podeli sa ovdašnjom strip scenom.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Izlazak Anthropica na Nasdaq mogao bi da obogati stotine zaposlenih. U San Francisku, gde su kuće već poskupele 29 odsto, postavlja se pitanje novih posledica po tržište nekretnina
“Piramida duša se pokazuje kao izuzetno unosan finansijski poduhvat. Spiskovi sa imenima duša počnu da se koriste za punjenje glasačkih kutija. Tako finansijsku korupciju od političke i duhovne deli samo nevidljiva granica”
Novi Vizualizator, Međunarodni festival fotografije, inspirisan je 200. godišnjicom postojanja fotografije koja ima moć da istovremeno svedoči o događaju i otkriva pogled osobe koja ga je zabeležila
Do kraja novembra godišnja digitalna pretplata na „Vreme“ košta 6.200 dinara, čak 3.000 dinara manje nego inače. Svaki novi broj čitate već u sredu uveče
Zbog čega je neobična skupina ljudi predvođena Vučićem Aleksandrom, na konstitutivnoj sednici Skupštine Srbije, upala u amok zbog jogurta prosutog po glavi narodne poslanice, „ugledne umetnice“ i, dabome, žene?
Kako je Aleksandar Vučić uverio javnost da naprednjaci nisu dostojni potpredsedničkog mesta Narodne skupštine i kako mu je njen predsednik – Aleksandar Čupić – pred svima teoretski i praktično objasnio šta je parlamentarizam
Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.