Lažna državljanstva, problemi sa drogom, sumnje u regularnost, promena pravila pet kola pred kraj i masovno upadanje publike u teren u poslednjem kolu obeležili su italijansko fudbalsko prvenstvo
POSLE 18 GODINA: Frančesko Toti proslavlja titulu
Italijansko fudbalsko prvenstvo završeno je kao nižerazredno provincijsko takmičenje. Pobedile su sve ekipe kojima je bila neophodna pobeda (Roma, Juve i pet poslednjeplasiranih), navijači su upali u teren deset minuta pre kraja, a nekoliko utakmica nije ni završeno. Sumnje u regularnost više nikog ne uzbuđuju (osim predstavnika Napolija koji su ovog puta ostali kratkih rukava i vraćaju se u drugu ligu), već se ceo skandal abolira konstatacijama da je to deo italijanskog folklora i da je titula sve u svemu pripala najzaslužnijem, Romi.
Da je samo Parma legitimno odbila da se vrati na teren posle upada navijača Rome i tražila pobedu službenim rezultatom, prvak bi bio Juventus. Međutim, ni u snu „mlekadžije“ ne bi priuštile takav poklon omraženom rivalu iz Torina. Tako je farsa poslednjeg kola Serije A bačena u zapećak, a u pamćenju će ostati slike navijača Rome koji slave treću titulu u istoriji, prvu posle 18 godina.
Zanimljivo je da prvi put titula šampiona ostaje u glavnom gradu dve godine zaredom (prošle godine trjumfovao je Lacio), iako je to prirodan epilog ogromnih ulaganja u ova dva kluba. Pitanje je, međutim, koliko dugo su investitori spremni da podnose gubitke, jer o profitu nema ni reči. Naime, svaka titula donosi strahovite rashode na račun premija igračima, iako se klubovi osiguravaju kod londonskog Lojdsa za slučaj da osvoje prvo mesto. Zbog te računice akcije Rome na milanskoj berzi dan posle titule pale su čak 15 odsto, a predsednik Sensi pod teretom dugova pregovara o prodaji kluba – baš kao i gazda Lacija Kranjoti.
KRAJDOMINACIJESEVERA: Dvojici mecena pripada zasluga što su prekinuli monopol klubova sa severa Italije (Milan i Inter se nisu kvalifikovali ni za Ligu šampiona) i učinili prvenstvo zanimljivijim – već treću godinu se šampion odlučuje u poslednjem kolu. Dokazali su ujedno da višegodišnje programiranje i strpljivo uigravanje donose bolje rezultate nego hirovite promene trenera i igrača, kao u slučaju dekadentnog Intera (dolazi Hektor Kuper iz Valensije, deveti trener u poslednjih pet godina) ili bizarnog Juventusa (produžio ugovor Anćelotiju pre mesec dana, pa ga oterao da bi vratio Lipija).
Sa takmičarskog stanovišta, ovogodišnji pohod Rome je zaista bio impresivan: rekordnih 75 bodova, 21 više nego prošle godine, 10 pobeda u gostima, 68 golova. Prema opštem mišljenju, najveće zasluge ima trener Fabio Kapelo kome je ovo šesta titula u tri kluba (prethodno Milan i Real), a po njegovom priznanju najteža do sada zbog „specifičnosti“ rimske sredine: stanovništvo kao da je zadržalo podelu od pre dve hiljade godina na patricije (Lacio) i plebejce (Roma), iliti aristokratiju i proletarijat. Vođe navijača su felinijevski likovi koji uživaju status javnih ličnosti (najpoznatiji je izvesni Mortadela), a jedan od najvatrenijih na južnoj tribini je do pre par godina bio i Frančesko Toti, danas kapiten ekipe i jedan od najboljih igrača Evrope.
Ova sezona ostaće upamćena i po skandalima. Otkrivena je organizacija koja je stranim igračima obezbeđivala falsifikovane italijanske pasoše, vrlo nevešto jer su isprave često bile u Miki Maus stilu. Utvrđeno je takođe da je doping i dalje prisutan u italijanskom fudbalu, i to u vidu zloglasnog nandrolona. Kada je to pitanje pre par godina pokrenuo češki trener Zeman i time prekinuo „omertu“ fudbalske organizacije, tiho je marginalizovan i oteran sa glavne scene. Ovog puta „pao“ je Edgar Davids, poznat kao „pitbul“ Juventusa, jedan od onih kojima je doping najmanje potreban. Kao opravdanje za sve češće otkrivanje nedozvoljenih supstanci, nekritična italijanska javnost ističe da se u Italiji, eto, pregled obavlja posle svake utakmice, a u drugim zemljama tek ponekad. Utisak je da su igrači i u ovom slučaju žrtve interesa klubova, a pitanje je samo da li se žrtvuju svesno ili nesvesno.
RASIZAMIDROGA: Italijanski fudbal od ove godine otkriva i rasizam na stadionima, kao i eksponencijalni porast huligana. Nije tajna da Lacio nije mogao da dovede tamnoputog Tirama iz Parme u svoje redove jer navijači to nisu dozvolili. Epizoda koja simbolizuje tu mržnju imala je za centralnu figuru Sinišu Mihajlovića, kada je Vijeiru iz Arsenala oslovio sa „usr.. crnćuga“ i to ponosno potvrdio na konferenciji za štampu („on je mene nazvao usr.. Ciganinom“). Posle medijskog linča, Mihajlović je u vrhuncu karijere zapao u nemilost kluba (zbog kotiranja na berzi takva negativna reklama meri se milijardama lira), završio na klupi za rezerve i verovatno će promeniti klub.
Fudbalska federacija je potpuno izgubila kontrolu nad takmičenjem, prepustila inicijativu klubovima i javnim tuziocima, pa je tako pre kraja prvenstva odlučeno da se ukine ograničenje o broju stranaca u ekipi. Tako je poslednjih pet kola šampionata odigrano po drugim pravilima u odnosu na prethodni deo sezone.
Italijansko prvenstvo je, dakle, postalo neregularno mnogo pre ovog tragikomičnog finiša.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Film Wyznanie Vaclava Marhoula je o staljinističkim progonima, i to nije bio razlog što ga je češki reditelj Vaclav Marhoul snimao u tajnosti. A šta jeste bio, saznalo se ovih dana, pred Filmski festival u Varšavi
Žene danas mogu i imaju pravo da budu i Marte i Marije. I konzervativne i progresivne istovremeno. I stručnjakinje, akademkinje, umetnice i supruge i majke. Ali – moraju li? Mogu li, jednostavno, da – izaberu? Setimo se Glorije Stajnem, ikone feminizma
Paskvale Frizenda je jedan od najpoštovanijih crtača italijanske škole stripa novije generacije. Nedavno je objavljen portfolio njegovih radova, što je uglavnom rezervisano za velikane
Koncert Jelene Karleuše u Lučanima, drugi put zakazan nakon što je prvi nastup otkazan, nije održan. Ispred Doma kulture okupili su se građani koji su uzvikivali „Pumpaj, pumpaj“ i protestovali protiv nastupa
Svakome ko se bavi novinarstvom u Srbiji treba da bude čast da bude deo redakcije „Vremena“, kaže Igor Božić o dolasku u naš tim. Donedavni prvi čovek N1 će, osim što će pisati, biti i producent „Vreme filma“
Kako su studenti od „izdajnika“ i „terorista“ već na početku zvanične naprednjačke predizborne kampanje postali „silovatelji“? Hoće li do 25. oktobra biti preimenovani u pedofile i ubice, recimo?
Zbog čega bi za Milenka Jovanova ispalo bolje da je u Kragujevcu klečao i tihovao kao onomad direktor Jovine gimnazije u Novom Sadu nego što je govorio o dijalogu i programima? I zašto mu ne veruje ni poslednji crnokapuljaš
Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.