img
Loader
Beograd, 8°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Jednostavnost

Zapis o druženju pisca i izdavača

09. август 2023, 21:35 Nikola Petaković
Copied

Nedelja je, podne. Posle šetnje pored Dunava, seljačkog doručka i čitanja novina naglas, Lj. i ja krećemo prema Zemunu. Bezbrižni, blago uzbuđeni, hrlimo prema Karađorđevom trgu. Lj. mu je kupila još jednu ogromantnu čokoladu kojima se on tako dečački raduje

Vrata otvara nasmešeni Natan (Davidov dobri duh), progovori s nama koju reč, pa nestaje u nikad viđenim dubinama svoje sobe.

U dnevnoj sobi nas dočekuje krhka figura, blago pogrbljeni lik Davida Albaharija.

Njegova poza pokazuje kako sve telo može da nas izda, kako se priroda bolesti može poigrati s nama. Draga silueta dočekuje nas suzdržano, ničem ne odaje osećanje s kojim nas posmatra kako zauzimamo mesta. Samo oči posmatraju, živo, žudno. Kako ste, Davide, pa evo, guram, ne mogu previše da se žalim, s obzirom na okolnosti (nikada, ali nikada on se nije žalio na svoje stanje). Bez daljeg odlaganja pitam ga kako noćni život, je li mamuran, ima li nekih zaostalih cura u spavaćoj sobi. Đavolasti osmeh odgovara kako samo neiskusni luduju subotom dok on nestrpljivo iščekuje ponedeljak, kao pravi noćni vuk.

Posle tih početnih, predivnih ispipavanja, pomoću kojih uranjamo u kauč i fotelje, kao kada se posle dugog odsustvovanja vratite u svoj dom, polako se razigrava nesputani, gotovo razuzdani razgovor u kojem je dozvoljeno sve, samo ne obično, samo ne banalno raspričavanje.

Pitam ga je li čitao novi roman Žarka Radakovića, je li video mejlove od Bojana Savića Ostojića, njegove izveštaje s buvljaka, ima li mišljenje o polemici o poslednjoj Ninovoj nagradi… Čitao je, video je, ne zanima ga polemika… Sve je to kao uvodna borba, vrcaju misli poput bikini starleta što izlaze između rundi s brojevima u rukama.

Pita me šta ima novo, hoće li biti novih knjiga. Kažem, onaj ludi Sloba Tišma baca novčiće da mu kažu da li je ovo dobra godina za izdavanje, nadrealno je, kažem, kako se prepušta tim mambo-džambo glupostima. David na to, poluuvređen, kaže, nemojte tako, pa ja sam prvi preveo Ji-Đing na naš jezik, to je drevno istočnjačko učenje. Mudro prećutim.

Pitam ga šta misli s kojom knjigom Sola Beloua bi trebalo početi ponovno izdavanje, posle tolikog vremena. Od toga već kreću sokovi, počinju da izlaze kratke, rafalne rečenice, one koje nemaju za cilj da budu konačni sudovi, već pre da otvore nova pitanja, od kojih još dugo posle zuji u glavi.

Moja klovnovska priroda stalno ga navodi na stranputice, gotovo da očekujem da se negde oklizne, da počne ozbiljno da mi odgovara na neku minu namerno izgovorenog opšteg mesta. To se, koliko se ja sećam, nikada nije desilo. Njegova usredsređenost na temu i to koliko mu je bilo bitno da ne izgubi atmosferu u razgovoru celu stvar čini karnevalski zabavnom i neobično perceptivnom.

Godina je, otprilike 2014-15. Branko Dimitrijević (opasan je Branko), Teofil Pančić, David i ja vraćamo se s neke književne večeri u, čini mi se, Zrenjaninu. Na raskrnici me iseče neki Pančevac, nezgodno, zamalo sudar. Šokiran, prestrašen, posle par sekundi počinjem da urlam na tipa, pridružuju mi se i Branko i Teofil, za njih neočekivana reakcija. Ubrzo tenzija splašnjava i svi sedimo u tišini na semaforu, izduvani, Ne izdržim, pitam Davida: a zašto vi ćutite, ne slažete se s nama? Sa zadnjeg sedišta čuje se tihi, pomalo mucavi glas: “Bolje što se nisam umešao, jer ja kad počnem da bijem, ja ne znam da stanem”.

Druga prilika, tribina u Kikindi, Srđan Srdić ga je pošteno namučio teškim, sveobuhvatnim pitanjima, izdržao je, čak smo otišli i na piće posle. Vraćamo se u Beograd, mrkla noć, Davidu muka. Posle mukotrpnih stotinak kilometara, moram da ga pitam zašto je tako kasno popio tako težak napitak. Njegov odgovor je postmoderan i razoružavajući. “Znate li onu situaciju kad vam konobarica prilazi, znate da treba naručiti nešto, i vi mislite ‘pije mi se šveps, šveps, šveps’, sa svakim njenim korakom sve ste sigurniji u svoju odluku, ona konačno priđe, pogleda vas, a vi kažete; kafa?” Znam.

Na poslednju promociju knjige išli smo u Novi Sad, sa Žarkom Radakovićem i njegovom ženom. U kolima je zahtevao da budemo ozbiljni, da napravimo nekakav koncept, da mu kažem šta ću da ga pitam. Ja kažem: dobro, pitaću vas, između ostalog, kako nastaje diktirani roman. Bio je naizgled zadovoljan tim pitanjem, ali ni te večeri, niti ikad posle nije odgovorio na njega. Obigravao je, plesao oko teme, zezao me do kraja večeri, prebacivao da guram nos u njegova posla. To je bila njegova fora, to stalno traženje sistema, ograda, discipline, samo kako bi to sve izokrenuo, izvrgao ruglu. Igra zarad igre.

Uređivanje njegovih knjiga bila je konstantna glavolomka. Davao je do znanja da je otvoren za primedbe, da ih štaviše, očekuje i da njegova sujeta ne stoji na putu.

Tako je zaista i bilo. Ali taj filigranski rad, to izmeštanje percepcije kako bi mi dokazao da u nečemu nisam u pravu, neizmerno mi je dragocenije od situacija u kojima je popustio i u kojima sam ja odneo pobedu.

Davidov duh bio je neukrotiv kao i njegova volja. On je bio prava tiha voda, a breg koji je ronio bio je on sam. Stalnim rušenjem, preispitivanjem i ponovnim građenjem mišljenja, stavova i uvida, pravio je krhku tvrđavicu koja je u trenutku izdisaja i dalje bila u rekonstrukciji. To je trebalo videti i čuti. Impresivna, neuhvatljiva stvar.

Ima još nešto. Krajem prošle godine David nas je ponovo okupio oko svoje stare ideje pravljenja književnog salona. Trebalo je pozvati spisateljice, pisce, pesnike i pesnikinje, kritičare, urednike, svet koji se okupljao oko ove naše stvari. Tu bi se čitalo, debatovalo, sanjarilo, sve bi prštalo od novih ideja. Koliko ljudi, Davide? Što više. Što mlađih, što modernijih glasova. I tako bi. Te subote su od starta postale svima neobično bitne, ljudi su se odazivali, dolazili kao na prvi ljubavni sastanak, uzbuđeni zbog nečega što je ličilo na stvaranje scene. Kulturni Centar Albahari, kako ga je nazvao njegov osnivač, bio je zakazan i u danu kad se osnivač odjavio. Probaćemo, Davide, da održimo taj centar, da ga budemo vredni.

Nedelja je, sredina jula, ulazimo u Davidovu radnu sobu, pozdravljamo se, razgovor naizgled kreće. Iste one oči isto onako gledaju, mi više ne razumemo reči, ali i dalje mu sve verujemo. Otvara se čokolada, pokazuju se knjige, sve je isto, uprkos neizgovorenom (ili nerazgovetnom). To što ga ne razumemo stvara jaz samo utoliko što se on zbog toga nervira, što izgovoreno u njegovoj glavi zvuči razgovetno. U tome je i caka. Njegove misli bile su razgovetne i bistre, kao potok u šumi, u ponoć, kad mu priđeš, a on huči, bučan ali kristalno jasan u svom koritu.

Krećemo, na kraju, zabrinuti, ali nesvesni da je to poslednji u dugačkom nizu sastanaka kakve više nikada u našim životima nećemo imati.

Soba je u polutami, on sedi za svojim radnim mestom, radnim mestom pisca, pomalo zbunjen i razočaran kako to nije dopro do nas, kako. Svejedno, stav je isti, rukopis je otvoren, na ekranu je ispred njega, mirno i metodično pogledom prelazi preko reči, strogo ih miluje, traži im višak, grešku.

Ta slika će me proganjati do kraja sveta, čovek na svom zadatku, posvećen, zanesen, i samo to, samo to postoji. Nepodnošljiva jednostavnost postojanja.

Autor je urednik u izdavačkoj kući “Čarobna knjiga”
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura
Koncert ansambla Sing and Swing

Muzika

06.октобар 2025. B. B.

Kompas: Kako je kompozitor Zelenski „srušio“ Iks 

Studenti Fakulteta muzičkih umetnosti izazvali veliku pažnju u javnosti jer su izvodili kompozicije Vučića i Zelenskog

Narodno pozorište u Beogradu

Narodno pozorište

05.октобар 2025. M.S.

Članica Upravnog odbora Narodnog pozorišta Iva Bojović Petković podnela ostavku

Na mesto članice Upravnog odbora Narodnog pozorišta, direktorka Baletske škole „Lujo Davičo“ Iva Bojović Petković, podnela je ostavku

Solidarnost

04.октобар 2025. Sonja Ćirić

Glumci „Ateljea 212“ pozvali u goste kolege iz Narodnog pozorišta

Glumci Narodnog pozorišta, čija je zgrada zatvorena, večeras će publici „Ateljea 212“ preneti svoje zahteve o smeni uprave, Dragoslava Bokana i Nikole Selakovića

Novi Sad

04.октобар 2025. S.Ć.

Sindikat SNP: Kritika koleginicinog pevanja nije govor mržnje

Sindikat umetnika i drugih delatnika Srpskog narodnog pozorišta reagovao je povodom optužbi u tabloidima da sprovode linč operske pevačice Nataše Tasić Knežević

Narodno pozorište

03.октобар 2025. B. B.

Glumci i građani zatražili ostavku Dragoslava Bokana

Deo ansambla Narodnog pozorišta u Beogradu zatražio je smenu predsednika Upravnog odbora Narodnog pozorišta Dragoslava Bokana, pa su u petak uveče organizovali štrajk upozorenja

Komentar

Komentar

Srbija-Albanija: Ko se plaši pumpanja još?

Već se nedeljama zna da režim neće dozvoliti još jedno „pumpanje“ sa tribina. Zato se nedeljama zna i da na utakmicu između Srbije i Albanije neće moći da uđe niko ko nije detaljno proveren. Kriterijum jeste bezbednost - ali politička

Marija L. Janković

Komentar

Za koga radi vreme?

Građani će nastaviti da svojim telima pritiskaju režim. Studenti možda obrnu još jedan krug po Srbiji. A opozicija ima samo jedan zadatak: da se ujedini

Ivan Milenković

Komentar

Koliko nas je?

Bitka između protivnika i pobornika vlasti, pravne države i bezakonja, dobra i zla, svela se na dokazivanje koga ima više. Ne bez razloga

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1813
Poslednje izdanje

Kriminalni klanovi, tajne službe, režimski batinaši

Ko sve vršlja po Srbiji Pretplati se
Intervju: Stefan Simić, Pokret slobodnih građana

Jedina vizija SNS za Beograd je korupcija

Intervju: Vukašin Milićević, Demokratska stranka

Podrška studentima je jedini put

Istraživanje NSPM – septembar 2025.

Vučićevo pumpanje u probušeni balon

Pozorište

Protiv uskogrudosti i mržnje

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Povezane vesti

In memoriam: David Albahari (1948–2023)

09.август Teofil Pančić

Pisac svih priča sveta

Kao čovek tišine, ali nipošto nemušt čovek, Albahari ispisuje svoje priče koje kao da stanuju negde izvan istorije, ili barem u dobrom zaklonu od nje, ali i romane čiji protagonisti od istorije, od politike, od toksične kulture ljudskog nasilja i zla, trpe neposredno i posredno a neizlečivo, u ratu i miru, na trusnom Balkanu ili u bogatoj, postistorijskoj Kanadi

09.август Jelena Jorgačević

Izvan svih banalnosti

Nije upao ni u jednu zamku velikog i čuvenog pisca – svetski priznatog, nagrađivanog, prevođenog i čitanog

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure