img
Loader
Beograd, 32°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Film

Westway To The World (The story of the Clash)

21. januar 2004, 18:24 Dragan Kremer
Copied

I smrt i slava

Režija: Don Lets; Sava centar, Beograd

U lepoj tradiciji metropole na obodu normalnog sveta, jednokratna ili bar premijerna prikazivanja festivalskih/koncertnih rok-dokumentaraca – još tamo od ranih FEST-ova sedamdesetih, Woodstocka, Poslednjeg valcera… do sporednih sala i opskurnih postmortem rolni raznoraznih kult-spodoba – događaji su nalik samim nastupima muzičara koji ovamo nikad nisu zabasali. Tako je prošle subote uveče Beograd doživeo Westway To The World, dugometražni rokumentarac Dona Letsa koji je 2003. dobio nagradu Grammy kao „Najbolji muzički video duge forme“. Da ne bude zabune, posle dosta čekanja, nekoliko odlaganja kako bi se svi glavni učesnici složili/staložili, ovaj nezvanični devedesetominutni životopis grupe Clash „izašao“ je 2000. godine. Tada BBC prikazuje njegovu jednočasovnu verziju, film se godinu kasnije pojavljuje na DVD-u, i kao takav biva piratizovan…

Don Lets je londonski DJ koji je puštao rege i pre nulte godine panka, 1977. u legendarnom klubu „Roxy“, postavši tako tačka ukrštanja te dve korenite, žive muzike. Smatra se da je on predstavio pravi, izvorni rege – kasnije možda najjači ne-beli uticaj na popularnu muziku – britanskim pankerima, kao i da je upoznao Boba Marlija s paralelnim, mlađim i mnogo žešćim pankom, što je dovelo do hita Punky Reggae Party (Marley/Lee Scratch Perry). Lets je i do danas nastavio DJ-karijeru, radio je i sa Big Audio Dynamite (BAD), kompilovao …presents Mighty Trojan Sounds (2003), a u Beograd je došao u dvojcu Dub Cartel Sound System sa Danom Donovanom (ex-BAD), sa kojim je u Domu omladine nastupio posle projekcije Westway… No, kao što i sam kaže, upravo su ga Clash u ranim danima svojim stavom prema muzici, a i uopšte (uradi sam), podstakli da se prihvati amaterske kamere, što se „izrodilo“ u još veću karijeru s rege i pank dokumentarcima, ponekom ulogom, i stotinama video-spotova (Costello, Sex Pistols, Pretenders, Pogues…). Belačkih crta, tamnog tena i s dredlok frizurom pojavio se na bini Sava centra da najavi Westway… i poentirao s „najveći pank bend koji je ikad živeo“, na zadovoljstvo sale krcate svim profilima Clash-publike: od ponekog osedelog prvorukaša i novotalasera, preko sledbenika punokrvne rokenrol-faze do zadrtih Oi (Moravo) i uopšte šarenih klinaca „što ne pamte Titu“ (E. J. Kurtović). Da uživaju na retkom mestu gde muzički filmovi „idu“ preko velikog razglasa, svi oni platili su ulaznice po 200 dinara, što je ipak sitnica spram nenajavljenih 1000 čak i za poslednje redove balkona, za koncert grupe Incognito na istom mestu, nekoliko dana ranije.

I, počinje maltretiranje. Prvo projekcija kasni kao na TV Pinku (ipak sitnica u poređenju sa sat i po kašnjenja Incognita), ali film je odličan i lako „usisava“ prisutne. Za razliku od ovde takođe uzorkovanog Rude Boy (1980) koji je poludokumentaran (štogod to značilo), Westway… je sirova, no lako prijemčiva hronologija nenametljivo a dosledno montirana i opremljena. Neosporno blizak ovom sastavu, Lets je kao režiser gotovo neprimetan, nepostojeći pripovedač koji vas ostavlja da se čudite koliko materijala je sačuvano/skupljeno (pa i od Džulijena Templa!). Naravno, to potvrđuje da je još i onda postojala svest o tome šta ne može da škodi zabeležiti.

Posle uvodnog prolaza kroz detinjstva i odrastanja, uticaje bez tajni (i Beatles i Ramones), Stramerov zaboravljeni, ali značajan, pab-rok 101ers, priča se usredsređuje na ključnih pet godina (1977–1982) i pet studijskih albuma grupe Clash. Prirodno, tu su i nezaboravni singlovi, pesme u live insertima koji ne gube na silini utiska. Nema razvodnjavanja s kasnijim grananjima u BAD, Mescaleros, bilo šta. Jer, glavna snaga ovog ostvarenja jesu studiozni, „kamerom-u-lice“ rađeni intervjui sa svakim od četiri člana Clasha: bez ikakvih mistifikacija, s odmakom i humorom, ljudskim kajanjem i ne-mirenjem („žao mi je, zaista… ali sve bih to ponovo uradio“), i pričom o sopstvenim zabludama i promašajima.

Nego, što pomenu maltretiranje? Jer je projekcija tri puta prekidana, za šta razloge treba tražiti u bermudskom trouglu Sava centra, organizatora (Tom Tom Music), i vlasnika opreme (video-bim): odjednom nestane slike a ton ode dalje, minutima niko iz projekcione kabine ne reaguje (nema ga?!), najzad i ton stane, dugi minuti pauze u mraku, ni reč objašnjenja/izvinjenja, sve kao i oduvek u državnom monopolu… da bi srećom premotali dovoljno unazad, i nastavili do sledećeg „pucanja“. I tada je sve ovo najviše ličilo na rok-koncert: od potpune tišine/strahopoštovanja dok prijatno, zdravog izgleda i živahnog stava, priča Džo Stramer (1952–2002), do pretećeg urlanja, zajedljivih dobacivanja i sve brojnijih plamičaka… Nijedan prekid nije potrajao do demoliranja.

Ako ne ranije, Westway… vam s idealizmom, a bez patetike, daje sasvim dobre Razloge za buntovnike – koji u ovoj zemlji još i te kako važe. Što bi rekli oni znatno manji pankeri: „Verujete li u zapadni svet?“ Oni koji nisu odrastali s rokenrolom iz ovog filma mogu da a) zavole Clash, b) nauče da se zapravo radi o strasti/buntu/otporu, a ne o tzv. angažmanu, i c) shvate koliko je bilo glupo i bespredmetno optuživati ih da su se prodali. Jedna od najpametnijih stvari koju sam ikad pročitao na ove teme pisala je ispod fotke ovog benda u „Bilbordu“: „Ma koliko revolucionaran bio, R’n’R nikad nije revolucija.“

Ovo je 2004. godina i nema Elvisa, Beatlesa ni Clasha. Ali, neki će dečaci valjda uvek biti spremni da „zagrizu“ za svoju grupu, makar nikad ne čuli Stramera kako opisuje ličnu očaranost svirkom: „…i sve to što čujete stvoreno je u tom trenutku, na pozornici, između tih nekoliko momaka, takoreći ručno…“

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura
Dva tužioca - kadar iz filma

Film

23.jul 2025. M. M.

Proglašeni dobitnici nagrada na filmskom festivalu Palić

Određeni su dobitnici nagrada na 32. Festivalu evropskog filma Palić. Zlatni toranj za najbolji film žiri je dodelio ostvarenju „Dva tužioca“, reditelja Sergeja Loznice

Iz života kulture

22.jul 2025. Sonja Ćirić

Prisilna deblokada SKC-a i DKC-a: I šta sad?

Počelo je čišćenje Dvorane KCB-a koja je u petak neplanirano odblokirana. Jutrošnje „oslobađanje“ SKC-a bilo je namerno i pokazno: da narod vidi šta ga čeka

Novi Sad

21.jul 2025. S.Ć.

Vojnička pasuljijada i Beograđani dobili novac za kulturu Novog Sada

Veći deo novca iz budžeta predviđenog za kulturu Novog Sada dodeljen je projektima iz Beograda koji nemaju veze sa kulturom

Država i kultura

20.jul 2025. S.Ć.

Ministarstvo kulture: Svakog dana poklon za drugi grad

Ministarstvo kulture je u julu gotovo svakog dana doniralo novac jednom od gradova uključenih u projekat „Gradovi u fokusu“ s namerom da poseje kulturu van prestonice

Festival

19.jul 2025. S.Ć.

Počinje “Palić”: Tokom pet festivalskih dana biće 140 filmova

Iako kraći za dva dana nego inače, ovogodišnji Festival evropskog filma na Paliću imaće 140 filmova, a počeće dodelom nagrade “Lifka” Svetozaru Cvetkoviću I Sergeju Loznici

Komentar

Komentar

Autoimuna bolest Srbije

Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan

Ivan Milenković
Arhiepiskop i mitropolit žički Justin

Komentar

Zašto mitropolit Justin nije mogao da ćuti?

Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Orden Voje Šešelja sa bejzbol palicom

Kao što je Šešelj početkom devedesetih potezao pištolj na tadašnje studente, tako Vučić na njihove pobunjene kćerke i sinove danas poteže svoje batinaše.  Ista je to politika, samo prilagođena vremenu 

Filip Švarm  
Vidi sve
Vreme 1802
Poslednje izdanje

Ekskluzivno: Istraživanje Slobodana G. Markovića i Miloša Bešića o stavovima beogradskih studenata u plenumu

Šta sve nismo znali o njima Pretplati se
Politički život i smrt

Pobeđuje onaj ko poslednji ostane na nogama

Nemačka

Predratna zemlja

Požari u Srbiji

Ko da reaguje

Mediji

Kako se svetlo gasi bez alarma

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure