

Književnost
Semjuel Beket u Beogradu: Dramaturg apsurda i boljeg posrtanja
Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast


Aktuelnost teme
Scena „Raša Plaović“ – Narodno pozorište
Sudeći po pobedničkom ostvarenju ovogodišnjeg Festivala koreografskih minijatura, odnosno, koreografiji Exit of Narcis Francuza Freda Lasera i Siniše Bukinca iz Ljubljane (takođe, pobednika Festivala ’98), ne bi bilo neosnovano zaključiti da je reč o takmičenju svetskog ranga, odnosno veoma visoko postavljenih umetničkih zahteva. Međutim, istina je u velikoj većini prosečnih ili jedva prosečnih prijavljenih koreografskih radova, premda uvek, kao kakvim čudom, zablista po jedan vrhunski (mereno i višim standardima od važećih na Festivalu) pa nam saopštenje žirija o prvoj nagradi i nije uvek neophodno.
UBUS kao organizator, ovih šest godina koliko Festival postoji, uspeva da postepeno ojačava organizacijsku strukturu. Ipak, i dalje je reč o manifestaciji sasvim mladih koreografa kojima je neretko učešće istovremeno i koreografski debi. Snagu i kvalitet održavaju oni mnogo ređi, angažovaniji, koji, uostalom, i pobeđuju.
Sastav žirija iz godine u godinu sve je „bogatiji“ što ugledom članova, što njihovim scenskim iskustvom. Ove godine: predsedavajući – Vojko Vidmar, baletski igrač SNG-a, Ljubljana; iz sveta glume Milena Dravić; Vesna Butorac, prvakinja Baleta HNK, Zagreb; Erika Marijaš, prvakinja Baleta SNP-a, Novi Sad i Milica Antić, solista Baleta NP-a, Beograd. Verovatno je jednoglasno odlučeno o ovogodišnjem dobitniku prve nagrade. Exit of Narcis je, slobodno možemo reći, vanserijsko ostvarenje u vidu precizne, jezgrovite zamisli i postupka koreografa Lasera, oblikovan istančanom plesnom teksturom igrača i koautora Siniše Bukinca, što nas je najedanput odvuklo samom srcu evropskog plesnog standarda. Druga nagrada otišla je Gregoru Guštinu iz Maribora za koreografiju 2 Follow. Igrački zahtevna, dobro izvedena plesna minijatura, ali cinik bi se ipak zapitao da li se nalazi na takmičenju u klizanju na ledu ili na festivalu umetničke igre. Treća nagrada za Belo je… boja? Nade D. Popović i Anđele Pavkov-Avramović iz Novog Sada. Problem narkomanije iznesen televizično pregledno, školski korektno, koreografski naivno… Aktuelnost teme je, valjda, presudila. Žiri je pohvalio još dva rada, ali potpuno neobjašnjivim potezom izostavio je iz svih, što nagrada, što pohvala, koreografiju Vite Osojnik iz Kranja. Večita je apsurdnost u nagrađivanju, svejedno, ime Vite Osojnik publika je već zapamtila.
U očito dobroj nameri, žiri je pribegavao pedagoškim potezima, ohrabrivanju mladih stvaralaca. Samo, treba razmisliti kako ovakve odluke utiču na uspostavljanje jednog solidnog kriterijuma koji bi bio polazna tačka u ocenjivanju radova Festivala.
Od ove godine uvedene su i novčane nagrade za pobednike, a Festival je „proširen“ za još jedno veče, veče koreografa. S ove prve večeri koreografa (svih generacija, usmerenja), kao posebne pamtimo Korene Vladimira Logunova i gostovanje Edvarda Kluga i Valentine Turku iz Maribora.
O razvojnoj niti i kontinuitetu Festivala, Srđan Mihić je posvedočio izložbom svojih fotografija; o neverovatnom šarmu ovog festivala svedočiće svi ostali.


Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast


Najteži mi je bez dileme bio intervju sa Džonijem Štulićem. Tu je ona njegova valjda hiljadama puta citirana izjava da smo prethodnih 40 godina slušali zavijanje vukova, a da ćemo zato narednih 40 slušati blejanje ovaca. Bilo je teško ne zato što je on bio neprijatan ili problematičan sagovornik, naprotiv, već zbog toga što se svojski trudio da sve svoje stavove što preciznije objasni. Tako da je umeo i da zakomplikuje odgovore, a ja sam se trudio da što bolje razumem šta želi da kaže




Svetska premijera opere Klovnovi montrealske i naše kompozitorke Ane Sokolović odigrana je poslednjeg dana januara u Montrealu


Krajem februara, početkom marta u Beogradu su gostovala dva crnogorska pozorišta. U subotu 28. februara, na Velikoj sceni “Olivera i Rade Marković” gostovao je Centar za kulturu Tivat sa predstavom Contra Mundum. U nedelju 1. marta, na sceni “Raša Plaović” Narodnog pozorišta gostovalo je Nikšićko pozorište sa predstavom Otac
Režimska propaganda i njene žrtve
Šta Vučić zna o masakru u kafeu Panda i ubistvu braće Bitići Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve