
“Prefab Sprout” – 40 godina albuma Steve McQueen
Previše pametni da bi bili zvezde
“Kada čovek piše pesme zbog kojih se najusamljenije duše na svetu osećaju manje usamljeno, zaslužio je da svi znaju njegovo ime”, kaže Vladimir Skočajić
Gotovo nepoznata poema Aleksandra Vuča i Dušana Matića, nekad zabranjena zato što poziva na pobunu, postala je predstava „Hleb teatra“ i deo obeležavanja veka nadrealizma. Moguće ju je videti u subotu u Muzeju primenjene umetnosti
Predstava Marija Ručara, prateći program projekta obeležavanja stogodišnjice nadrealizma, ispostavila se kao izuzetno otkriće.
Naime, poemu Marija Ručara koju su napisali Aleksandar Vučo i Dušan Matić hteo je da objavi 1935. godine Lazar P. Vukićević u svojoj Knjižarnici „Svetlost“ u Beogradu, ali je neposredno pre objavljivanja poema zabranjena, a svi nepovezani primerci knjige su uništeni.
Pretpostavlja se da je Vuču i Matiću inspiracija bila slučaj ubistva nadzornice koji je izvršila radnica Ružica Soukup i sudski proces koji je tad održan. Poema je zabranjena zato što poziva na pobunu sve koji su obespravljeni, proletere, zove ih da izađu na ulice i izbore se za svoja prava. Završava se činom ubistva i krvlju koja ističe na ulice i pretvara se u „gromke radničke stope“, protest, pobunu, revoluciju.
Poema Marija Ručara predstavlja vrhunsko reprezentativno delo srpskog nadrealizma koje u sebi sažima avangardne tendencije 30-ih godina 20. veka, pa zato njeno sadašnje postavljanje na scenu predstavlja novu informaciju o beogradskom nadrealizmu.
Predstava je produkcija „Hleb teatra“, a njena autorka (dramaturgija i režija) je Sanja Krsmanović Tasić. U okviru projekta obeležavanja nadrealizma već je izvedena u Muzeju savremene umetnosti, a u subotu 7. decembra biće odigrana u Muzeju primenjene umetnosti.
Sanja Krsmanović Tasić je u poemu ukomponovala aktuelnu priču o izrabljivanju radnica leskovačke fabrike „Aptiv“ , pa kaže da predstava „snažno progovara o položaju žene, radnice i predstavlja jasan krik obespravljene žene, kao svih nas koji smo ućutkani i čije se mišljenje i stav o gradu i zemlji u kojoj živimo ne uvažava, već je najglasniji zov profita a surovo eksploatisanje ljudi, prirode, zemlje vidljivo na svakom koraku“.
„Mislim da smo Marije Ručare svi mi danas, eksploatisani radnici i radnice, mi u kulturi, a pre svega radnici u našim, to jest, stranim fabrikama na našoj teritoriji. Ko štiti prava radnika? Ko se brine za njihovo zdravlje, njihov zdrav i siguran život, njihovo dostojanstvo?“
Priča da je predstava gostovala po Srbiji, pa tako i u Leskovcu „gde žive radnice fabrike Aptiv-a i koje su je izuzetno emotivno doživele“.
„Hleb teatar“ nije dobio finansijsku podršku za Mariju Ručaru na konkursu Ministarstva kulture. Predstavu su podržavali: Rekonstrukcija ženski fond – RŽF i Magacin u Kraljevića Marka.
U predstavi igraju Marta Keler, Jugoslav Hadžić, Danilo Karapandža i Sanja Krsmanović Tasić.
“Kada čovek piše pesme zbog kojih se najusamljenije duše na svetu osećaju manje usamljeno, zaslužio je da svi znaju njegovo ime”, kaže Vladimir Skočajić
Vinsent F. Hendriks i Mes Vestergor, Izgubljena stvarnost. Tržišta pažnje, pogrešnih informacija i manipulacija, prevod Milan Perić, McMilan, Beograd 2024.
Opasno je ako neko sa malo ili nimalo iskustva u prevođenju počne da se oslanja isključivo na ChatGPT. Ništa ne može zameniti iskustvo učenja prevodilačkog zanata, a to znači iskustvo prevođenja. Četbot te neće ničemu naučiti. Njega ima smisla koristiti samo ako već umeš da prevodiš. U suprotnom, šteta može biti dvostruka: prevod će biti loš, a prevodilac neće ni umeti da prepozna da je loš jer ništa nije naučio u procesu prevođenja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve