
Kulturna politika
U kulturi samo tri plana za 2026, a ostalima kako bude
Koliko je poznato, samo Akademska knjiga, Beogradsko dramsko pozorište i Beogradski festival igre imaju plan za ovu godinu. Ostali će se snalaziti, pa kako im bude

Gotovo nepoznata poema Aleksandra Vuča i Dušana Matića, nekad zabranjena zato što poziva na pobunu, postala je predstava „Hleb teatra“ i deo obeležavanja veka nadrealizma. Moguće ju je videti u subotu u Muzeju primenjene umetnosti
Predstava Marija Ručara, prateći program projekta obeležavanja stogodišnjice nadrealizma, ispostavila se kao izuzetno otkriće.
Naime, poemu Marija Ručara koju su napisali Aleksandar Vučo i Dušan Matić hteo je da objavi 1935. godine Lazar P. Vukićević u svojoj Knjižarnici „Svetlost“ u Beogradu, ali je neposredno pre objavljivanja poema zabranjena, a svi nepovezani primerci knjige su uništeni.
Pretpostavlja se da je Vuču i Matiću inspiracija bila slučaj ubistva nadzornice koji je izvršila radnica Ružica Soukup i sudski proces koji je tad održan. Poema je zabranjena zato što poziva na pobunu sve koji su obespravljeni, proletere, zove ih da izađu na ulice i izbore se za svoja prava. Završava se činom ubistva i krvlju koja ističe na ulice i pretvara se u „gromke radničke stope“, protest, pobunu, revoluciju.
Poema Marija Ručara predstavlja vrhunsko reprezentativno delo srpskog nadrealizma koje u sebi sažima avangardne tendencije 30-ih godina 20. veka, pa zato njeno sadašnje postavljanje na scenu predstavlja novu informaciju o beogradskom nadrealizmu.
Predstava je produkcija „Hleb teatra“, a njena autorka (dramaturgija i režija) je Sanja Krsmanović Tasić. U okviru projekta obeležavanja nadrealizma već je izvedena u Muzeju savremene umetnosti, a u subotu 7. decembra biće odigrana u Muzeju primenjene umetnosti.

Sanja Krsmanović Tasić je u poemu ukomponovala aktuelnu priču o izrabljivanju radnica leskovačke fabrike „Aptiv“ , pa kaže da predstava „snažno progovara o položaju žene, radnice i predstavlja jasan krik obespravljene žene, kao svih nas koji smo ućutkani i čije se mišljenje i stav o gradu i zemlji u kojoj živimo ne uvažava, već je najglasniji zov profita a surovo eksploatisanje ljudi, prirode, zemlje vidljivo na svakom koraku“.
„Mislim da smo Marije Ručare svi mi danas, eksploatisani radnici i radnice, mi u kulturi, a pre svega radnici u našim, to jest, stranim fabrikama na našoj teritoriji. Ko štiti prava radnika? Ko se brine za njihovo zdravlje, njihov zdrav i siguran život, njihovo dostojanstvo?“
Priča da je predstava gostovala po Srbiji, pa tako i u Leskovcu „gde žive radnice fabrike Aptiv-a i koje su je izuzetno emotivno doživele“.
„Hleb teatar“ nije dobio finansijsku podršku za Mariju Ručaru na konkursu Ministarstva kulture. Predstavu su podržavali: Rekonstrukcija ženski fond – RŽF i Magacin u Kraljevića Marka.
U predstavi igraju Marta Keler, Jugoslav Hadžić, Danilo Karapandža i Sanja Krsmanović Tasić.

Koliko je poznato, samo Akademska knjiga, Beogradsko dramsko pozorište i Beogradski festival igre imaju plan za ovu godinu. Ostali će se snalaziti, pa kako im bude
Jubilarna godina, 185 godina pozorišnog života u Šapcu protekla je otpuštanjima, ukidanjem predstava i repertoara, malobrojnom publikom u Šabačkom pozorištu

Opština Vračar inicijativom pokušava da realizuje odluku koju je Grad doneo još pre pet godina: podizanje spomenika Milošu Crnjanskom
Iskustvo iz 2025. dozvoljava bojazan da u ovoj godini verovatno neće biti nekih uobičajenih festivala, a da je održavanje većine pod znakom pitanja
Uprkos praznog budžeta i nebrojenih prepreka, kulturna scena je ove godine imala mnoge uspehe. To je dokaz da kultura u Srbiji može i iz kamena da izraste
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve