Majmun Miće Popovića na izložbi skulptura i slika "Odiseja 2024" Jelene Božović Đorđević i Stefana Stankovića Perića, kao umetnički odgovor na sadašnjost
Aktuelna priča o egzistencijalizmu, strastima i bizarnostima današnjeg društva objedinjena je u zajedničkoj izložba skulptura i slika Jelene Božović Đorđević i Stefana Stankovića Perića „Odiseja 2024“, u Kući Kralja Petra u Beogradu.
Izložba nije njihova imaginacija, no umetnički odgovor na laž, nasilje i sve ono čime smo okruženi u savremenom svetu, u kome je čak i umetnost relativizovana, na šta upućuje i naziv izložbe. Taj kritički glas umetnika prema društvenoj stvarnosti, interpretiran je serijom od 18 slika i 8 skulptura.
Likovni kritičar Maja Živanović navodi da svi radovi izložbe za lajt motiv imaju majmuna – arhetipski simbol lukavosti i pokvarenosti, ali i urbane kulture i subkulture, kao i opšte društvene dekadencije. On je metafora devijantnog društva koje ništa „ne vidi, ne čuje i ne govori“.
Motiv majmuna je svojevrsni omaž delima sa sličnom tematikom Miće Popovića.
Sa izložbe „Odiseja 2024“
Skulpture Jelene Božović Đorđević su gipsani patinirani majmuni koji dominiraju prostorom crnim, srebrnim i metalik kolorima, sa „igračkama“ (najčešćim) u vidu pištolja i bokserskih rukavica, ali i zanimljivim poigravanjima sa simbolikom jajeta, kao i motivom kičastog balon-psa.
Njene skulpture su izrazito ekspresivne – zbog emocionalnog stanja ili pokreta portretisanih – od melanholije i inertnosti, do pakosti i cinizma. Na taj način pokazuju gramzivu prirodu primitivizma u iskonskom obliku.
Prikaz stvarnosti Stefana Stankovića Perića je jednostavniji, sa jakim akcentom na moć društvenih mreža. Kompleksnost u jednostavnosti. Tako bi u jednoj rečenici, mogli da se osvrnemo na naizgled naivne i banalne sekvence sa njegovih akrilnih slika, u kojima kolo vode majmuni u delikatnoj korespodenciji, apostrofirane mimike, predstavljeni u grupama ili individualno.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Sin i ja stvaramo u porodičnoj kući, u našem kućnom studiju, ne sukobljavamo se, imamo blizak i topao odnos. Isto sam to zaključio dok sam čitao knjigu koju je napravio Spenser Tvidi, o ljudima koji prave muziku iz svog “bedroom” studija. Išao je sa drugarima po kućama i gledao kako ljudi snimaju uz pomoć štapa i kanapa
Na kraju “običnih” godina prave se liste knjiga, filmova i pozorišnih predstava. Međutim, ova godina je bila jedna od onih koju ćemo pamtiti po intenzivnoj borbi za društvene promene pa nema smisla ponašati se kao da je sve regularno. Zato ću u ovom tekstu pisati ne samo o predstavama već i o pozorišnim utiscima koje ćemo poneti iz 2025. godine
Intelektualna reportaža: poljski Književni institut u Parizu (2)
Neki od najvećih, poput Vitolda Gombroviča i Česlava Miloša, bez Ježija Gjedrojća gotovo sigurno ne bi postali ono što jesu. Ni s jednim od njih, međutim, nije bio u dobrim odnosima: bio je odveć konzervativan da bi prihvatio raspusnog Gombroviča i isuviše iskusan da bi tek tako ukazao poverenje preobraćenom komunisti Milošu. Nikada, međutim, nije odbio ni Gombrovičev ni Milošev tekst. Bio je previše dobar urednik da ne bi, sebi uprkos, shvatio o kakvim je piscima reč
Poslednja objava o aktivnostima ministra Nikole Selakovića na sajtu Ministarstva kulture je od 29. decembra. Ali to što ne otvara izložbe, ne znači da nema druga posla
Da li je moguće da smo, posle hiljada godina imperijalnih poduhvata, sada, odjednom, toliko iznenađeni američkim upadom u Venecuelu, da ne možemo da dođemo do daha?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!