Njena biografija, bibliografija i međunarodna priznanja, temeljno podržavaju ovu odluku. Doktorat iz Prinstona, zvanje teoretičarke književnosti, pesnikinja, spisateljica, esejistkinja, prevoditeljka, putopisac, autorka knjiga o Tesli, Džojsu i digitalnoj revoluciji (njeni se radovi koriste kao udžbenici i u SAD i kod nas), autorka jedinstvenih portreta Nobelovaca, književnika… kako sve ovo obuhvatiti jednom reči i odrediti njen poziv?
Zapravo, dovoljno je samo njeno ime. Teško je pronaći sličan opus, ali posebnu bliskost s jednom autorkom pokazuje Maja Herman Sekulić u knjizi Skice za portrete, u kojoj razgovara sa šesnaest velikana pera, a posebnu pažnju posvećuje delu svoje poznanice, američke književne ikone Suzan Sontag. One dele zadivljujući opseg znanja od istorije i geopolitike, preko filozofije, do istorije umetnosti…
Potraga za njenim delima vodi u svetske antologije, 30 knjiga poezije i proze prevedenih na 27 jezika. Ona je jedina naša književnica kojoj su za života izdata Izabrana dela (“Zavod za udžbenike” i “Službeni glasnik”), u svetu je ovenčana nagradama, pohvalama i počastima koje je teško nabrojati. Jedna je od “50 nezaboravnih žena Evrope” i dobitnica međunarodne nagrade za mir “Nelson Mandela”, koja joj je nedavno dodeljna u Rimu na Papskom univerzitetu. Ova autorka, sva je prilika, nastoji da svojim prebogatim opusom obuhvati neuhvatljivo: duh vremena.
Najnovija knjiga Maje Herman Sekulić, poslednji, šesti tom objavljen 2024. u okviru Izabranih dela, U potrazi za Lolitom ili slike kojih nema, žanrovski je možda najsloženije, multidimenzionalno delo ove autorke koje se snažno opire klasičnim definicijama, ali je, po rečima njenih urednika i kritičara, pre svega “veliki roman srpske književnosti”. To delo nam istovremeno vraća uzbuđenje koje se nosi iz akademskih slušaonica i sećanje na poetske prakse koje su nas formirale, susrećemo u njemu Nabokova i Kjubrika, a opisi njenog ličnog Njujorka spadaju među najlepše posvete tom gradu koji i sam postaje lik ove fikcije. Autobiografski momenti boravka u “Lolitalendu” u kojem se oglašavaju slatke ptice mladosti, začinjeni su detaljima iz njenog detinjstva provedenog u visokointelektualnoj, multinacionalnoj sredini, stiču se složena iskustva, uči se slobodan let. Autorka, između ostalog, govori o autorima koji su je formirali, o Margaret Diras i njenom Ljubavniku, na primer.
Ova priča je istinski dragulj u kruni njenog stvaralaštva, postmoderno tkanje između fikcije, memoarske, esejistike, analitičke i epistolarne proze.