img
Loader
Beograd, -1°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Svakodnevica

U kvizu bez papuča

29. јануар 2003, 17:48 Biljana Vasić
Copied

Kako smo hteli da postanemo milioneri i šta nam se dogodilo

Savremeni telefonski kvizovi (kešolovci, zlatne žice…) koji se vrte na ovdašnjim televizijama više podsećaju na reklamni pano za sponzore i lepe devojke nego na kviz znanja. Za kvizove sa živim takmičarima koji staju pred kamere motivisani šakom dolara, popularnošću, glupošću ili šta ih već dovodi u studio, može se reći da su sasvim pristojna zabava za ponedeljak uveče. Da li ovi kvizovi mogu parirati nekadašnjim, izuzetno popularnim kvizovima, da li su igrači danas drugačiji i koliko je visoka tehnologija izmenila strukturu i poentu same igre? Odgovori na ova pitanja nalaze se u Dobanovcima, u predgrađu Beograda gde je bivši predsednik Milošević proveo svoje bolje dane.

MOJ SLUČAJ: Zaplet počinje tako što je moj bračni partner prihvatio učešće u kvizu „Milioner“ koji se emituje na BK Televiziji. Kviz „Milioner“ svetski je poznat brend koji se emituje u celom svetu po propisanim standardima, a posedovanje licence podrazumeva odgovarajuću scenografiju, dramaturgiju, režiju, muziku, ponašanje voditelja… Industrija kviz-znanja izbacila je i prateće proizvode na tržište – video igru „Milioner“, plej-stejšn „Milioner“ – koji bi uskoro trebalo da stignu i na naše tržište. Ni brojke nisu zanemarljive – najmanja suma koju možete da osvojite u ovom kvizu iznosi tri hiljade dinara a najveća tri miliona dinara. Hm, ne znam šta će to mom mužu, vidim da se i on odmah ujeo za jezik, ali nema povratka – nadležni zapisuje brojeve telefona u tefter, a čuje se i komentar: „Kad je mogao premijer da učestvuje u kvizu, možeš valjda i ti…“. Uzgred budi rečeno, taj isti premijer ostao je zapamćen po tome što nije znao ko je Vera Jeftimijades, već je tražio pomoć publike. Smejala sam se i ja, hi, hi, narod je pametniji od njega. Nekoliko dana potom saopšteno mi je da učestvuju i žene, odnosno da ćemo snimati specijalno porodično izdanje kviza „Milioner“, a da osvojeni prihod ide u dobrotvorne svrhe.

Kviz „Milioner“ snima se u Dobanovcima u ogromnom skladištu Metalservisa i emituje sutradan na BK Televiziji. Autobus kojim smo se dovezli bio je pun novinara jer je slučaj hteo da su takmičarke i njihove prijateljice mahom novinarke, a zvezde večeri, tj. naši muževi, glavni urednici beogradskih novina, glavom i bradom. Reditelj kviza je napomenuo da imamo neograničeno vreme za razmišljanje pre nego što odgovorimo na pitanje (jedan učesnik je u nekom od prethodnih kvizova kontemplirao 47 minuta!) i sugerisao da ne potcenjujemo pomoć publike i da obavezno pozovemo telefonskog prijatelja. Koji, sad kapiram, ne vidi i ne čuje pored malog ekrana šta se dešava u studiju jer se kviz snima unapred. Naime, bila sam ubeđena da takmičari namerno odugovlače sa odgovorom da bi omogućili svom telefonskom savezniku (sa kojim, možda, dele zaradu) što više vremena da iznađe pravi odgovor u enciklopediji ili na internetu. Ko zna, možda će nama dati pitanja unapred pošto se takmičimo zarad viših ciljeva…

RASKOŠ I RĐA: U dobanovačkom studiju, saznajemo od organizatora, snima se samo kviz, a po ulasku u halu bilo nam je jasno zašto. U jednom delu hale smeštena je grandiozna scenografija koja se sastoji od podijuma, tri stolice ispred kojih se nalaze monitori i gomila stolica poređanih kao u areni u kojima sedi publika, a tu su i reportažna kola sa montažnom jedinicom odakle reditelj komanduje paradom. Obezbeđenje na vratima, kilometri kablova, mnoštvo ljudi zaduženih za promovisanje običnih ljudi u milionere, zarđale mašine Metalservisa iza paravana… Tamo raskoš, ovde rđa… šta ćeš, tranzicija. Jezivo je hladno, u fabričkom toaletu koji se nalazi odmah tu iza viljuškara nema svetla. Saznali smo da voditelj još nije stigao, a čeka se i autobus sa publikom. U tom trenutku, takmičari već glasno psuju prisutnog inicijatora ovog događaja koji se cereka ispod oblaka pudera i upućuju primedbe na račun organizatora koji nas je dovukao u selendru četiri sata pre početka snimanja. Kao, svetska pravila, ma nije moguće, baš je Đinđić sedeo u Dobanovcima celo poslepodne. „Jeste, tako je bilo“, izlete se neko od zaposlenih. „Našli smo se u pola pet, a završili u pola jedan sa snimanjem.“

Nervoza se pojačala kad je došao voditelj i počeo da nas propituje: te koliko imate dece, pa kako ste se upoznali… Onda je voditelj rekao da će nas pred kamerama pitati čija je poslednja u kući, i sve tri odgovorismo uglas: „Moja!“ Trebalo je već tada da shvatim da se nenormalno ponašam, što će se kasnije i potvrditi. Publika je stigla i počela da zauzima borbene pozicije. Izbrojala sam kamere: šest komada, kran, mnogo reflektora. Govorila sam sebi da treba biti opušten i koncentrisan, da pitanja nisu teška i da je sve ovo samo igra. Insistirali smo da budemo prvi iz privatnih razloga, začula se poznata špica i snimanje je krenulo.

OLI, GDE SI: Muž i žena dolaze iz različitih pravaca praćeni frenetičnim aplauzom i gromoglasnom najavom i sedaju jedno pored drugog. Voditelj uz fanfare predstavlja bračni par, prilično je prijatan, ne insistira na ličnim stvarima, i kreće prvo pitanje. Da li ćemo znati šta se prodaje u robnim kućama: roba ili robovi? „Osvojili ste 300 dinara, čestitam“, kaže voditelj dok publika troši dlanove nemilice. Drugo pitanje iz oblasti političkog života, to znamo, aplauz, dobro nam ide, treće pitanje je prava šala, idemo na iznos od 3000 dinara. Pitanje je sledeće: „Koji je od ovih pasa nemačkog porekla – buldog, vučjak, borzoi ili čau-čau?“ Partner se okreće ka meni i predlaže da kao vrstan poznavalac pasa odgovorim na to pitanje. „Buldog“, odgovaram samouvereno. Ništa me nije moglo pokolebati, ni začuđen pogled voditelja ni upitan izraz lica mog partnera. Partner predlaže da idemo na „pola-pola“ tj. da kompjuter odbaci dva netačna odgovora. Ma, sigurna sam da sam negde pročitala da je buldog zapravo rasa izvedena iz nemačkog korena koja je odgajana u Engleskoj i Francuskoj. Ili je to bilo za pudlicu? „Buldog je engleska reč, hajde da pitamo publiku šta misli“, moli me partner. OK, pristajem jer smo se dogovorili pre snimanja da na nekom lakom pitanju kobajagi konsultujemo publiku da bismo pokazali poštovanje prema istoj. Na osnovu rezultata glasanja uvidela sam da jako mali procenat prisutnih veruje da sam u pravu, i potpuno poražena položila sam oružje. Svima je laknulo: mom partneru koji je iskazao bezgranično strpljenje prema mojim nedokazanim kinološkim teorijama, voditelju koji se uplašio da nećemo osvojiti ni tri hiljade dinara (što bi bio presedan) i reditelju kome je emisija visila o koncu. Posle mog debija, iz režije su objavili pauzu.

Druge ture pitanja skoro i da se ne sećam koliko me je bilo sramota. Pomislila sam na Olivera Mlakara i kako bi mi bilo mnogo lakše da je on tu, preko puta mene, da kaže nešto spontano i da me uteši. Svetla pozornice neprestano su menjala boju, čas roze, čas plavo kao u cirkusu, a reditelj je neprestano opominjao publiku da tapše sa više oduševljenja. Odjednom sam postala svesna toga da u kvizu ne predstavljam samo sebe već kolege iz redakcije i vas, dragi čitaoci. Molim vas da mi ne zamerite na zbunjenom treptanju, unezverenom gledanju levo-desno, nameštenim zapitanim izrazima lica i ostalim scenskim efektima. Kad bih laskala sebi, opisala bih svoj nastup kao alimekbilovski, a iskrena da budem – više sam ličila na plavušu iz viceva. Setila sam se i Vere Jeftimijades na kojoj je pao premijer, a ja… ostaću zapamćena po buldogu! Bilo je još jedno tricky pitanje: ko je bio prvi kum u istoimenom filmskom ostvarenju – Robert De Niro, Marlon Brando, Al Paćino i još neko, ne sećam se. „Marlon Brando“, reče moj partner. Koliko se sećam, u tom filmu glume i Brando i De Niro, ovaj drugi nastupa kada se ostareli mafijaš priseća svoje mladosti. I sad, ko je tu prvi? Da nije bilo bruke sa buldogom, verovatno bih postavila problem kriterijuma za utvrđivanje redosleda oko te uloge, a s obzirom na to da je prihod namenjen studentima novinarstva, nisam se usudila.

Najveće uzbuđenje zavladalo je oko pitanja za 96.000. Ono je glasilo: „Kako se zove pokret za ujedinjenje Italije – činkvečento, risorđimento, kombatimento ili koza nostra?“ Garibaldisti nisu bili ponuđen odgovor, šta ćemo sad, da glasamo za kombatimento, kombat jednako borba etc. Voditelj spretno pokušava da nas odvuče od tog odgovora, a mi zapeli baš za kombatimento. „A zašto ne pozovete prijatelja, možda će on moći da vam pomogne?“, predlaže voditelj uvidevši da ne prepoznajemo „suptilne“ nagoveštaje (glumi da mu se kompjuter zaglavio, što je naknadno izbačeno u montaži). Telefon zvoni, javlja se Nikola Žarković, ima 30 sekundi za pitanje i odgovor i u poslednjem deliću sekunde izgovora „risor..“ i veza se prekinula. Srećom, sluh me dobro služi i tada sam zablistala: „Naš konačan odgovor je risorđimento!“ Nikola je bio u pravu, osvojili smo 96.000 dinara, studenti ga sada sigurno mnogo vole, predložiću da objave njegovu sliku uz ovaj tekst.

Pukli smo na Hoseu Gutjeresu Solani, španskom slikaru. Voditelj nam čestita, predaje ček, aplauz, fanfare…

Čovek ponekad nema drugog izbora osim da se smeje samom sebi, trudeći se da ostavi utisak osobe dovoljno svesne svojih kvaliteta koja može i da se našali na svoj račun. Loš fazon, bez sumnje, i ne treba mu pribegavati osim ako niste stvaaarno ispali smešni i osećate potrebu da to podelite s nekim. Naglašavam da poziv za učešće nisam oberučke prihvatila, naprotiv, a za sve što se kasnije dogodilo odbijam da preuzmem odgovornost. Iskustvo je, međutim, poučno – kviz gledan u kućnim papučama je zabava, a učešće – težak rad.

Ko je Solana

Nije Havijer, već Hose. Nije zaveden u knjigama znanja – nema ga u Enciklopediji Britaniki, ni kod Džensona. Pronašli smo ga na internetu: Jose Gutierrez Solana (1886–1945) bio je slikar, jedan od kreatora ekspresionizma kao forme u slikarstvu. Izlagao je u zemlji i inostranstvu, a tri njegova platna vise u madridskom Reina Sofia nacionalnom muzeju. Pretežno je slikao portrete, ulice i fijeste na madridskim ulicama, a često je i oslikavao navike i običaje „crne Španije“. Slikao je pod uticajem velikana španskog slikarstva – Goje, El Greka, Velaskeza – a 1942. godine u Barseloni je primio nagradu za svoje delo. Počasna medalja stigla je nekoliko godina kasnije, par dana posle njegove smrti.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Premijera

01.фебруар 2026. Sonja Ćirić

Puls teatar: Ale i bauci su ugrožena bića

Prva ovogodišnja premijera „Puls teatra“ iz Lazarevca „Ale i bauci“ predstavlja slovenska mitska bića kao ugrožena, a ne bića kojima se zastrašuju deca

Naš film u svetu

31.јануар 2026. S. Ć.

Film „Planina“ najbolji inostrani dokumentarac Sandens festivala

„Sinjajevinu smo doneli u Ameriku”, rekla je protagonistkinja dokumentarnog filma „Planina“ koji je upravo pobedio na Sandens festivalu

Opera

31.јануар 2026. S. Ć.

Opera za decu „Deca Bestragije“ poziv da se zajednički traga za odgovorima

Koncertno izvođenje opere za decu „Deca Bestragije“ Lazara Đorđevića, koja priča o zajedništvu, predstavlja mlade autore i izvođače, i dokazuje da je opera živa i savremena muzička forma

Festival

31.јануар 2026. S. Ć.

Beograd film festival: Uživajte u magiji dok je ima

Na Beograd film festivalu su i Sodebergovi „Kristoferi“, kao film iznenađenja. „Uživajte u magiji dok je još ima“, poruka je publici na otvaranju ovog prvog beogradskog filmskog festivala

Beogradska filharmonija

31.јануар 2026. Sonja Ćirić

Prvi dani Beogradske filharmonije pod upravom Bojana Suđića

Bojan Suđić je postao novi v. d. direktora Beogradske filharmonije, uprkos zahtevu zaposlenih da se direktor bira konkursom. Postovi koji svedoće o njihovom nezadovoljstvu i o kritikama javnosti tim povodom, izbrisani su sa FB stranice

Komentar
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Đuro Macut u odelima sa kravatom. U pozadini dve zastave Srbije.

Komentar

Kolaps sistema i zaječarizacija Srbije

Režim igra na sve ili ništa. Vučić nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima. Jer državni sistem se kao posledica nasilja, krađe i nesposobnosti raspao, kao u Zaječaru

Ivan Milenković

Pregled nedelje

Pravda za sirotinju Srbije

Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara

Filip Švarm
Aleksandar Vučić sa ispruženom rukom, vide mu se samo oči kroz naočare

Komentar

O volu i Jupiteru

Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu

Nedim Sejdinović
Vidi sve
Vreme broj 1830
Poslednje izdanje

Čudo neviđeno u Srbiji – suđenje ministru

Koga plaši slučaj građanina Selakovića Pretplati se
Intervju: Nemanja Smičiklas

Režim hoće da ukine Republički zavod

Metastaze ćacilenda (2)

Uloga sapuna u izboru za direktora RTS-a

Mark Karni, premijer Kanade

Čovek koji je ukrao šou u Davosu

Intervju: Andraš Urban, pozorišni reditelj

Cenzura je zločin

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme broj 1830 28.01 2026.
Vreme 1829 21.01 2026.
Vreme 1828 14.01 2026.
Vreme 1827 06.01 2026.
Vreme 1825-1826 24.12 2025.
Vreme 1824 18.12 2025.
Vreme 1823 11.12 2025.
Vreme 1822 03.12 2025.
Vreme 1821 26.11 2025.
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.
Vreme 1818 05.11 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure