
Šabačko pozorište
Kad direktorka preferira Lepomira Ivkovića i Branislava Lečića
Direktorka Šabačkog pozorišta ukida predstave, a igraju se one u kojima glume narodmi poslanik Lepomir Ivković i Branislav Lečić. O svemu odlučuje sama
Duško Gojković i Big band Sarajevo sa gostima, Sarajevo, 3. mart 2001.
Na veliko zadovoljstvo nekoliko stotina sarajevskih ljubitelja džeza, u okviru programa Sarajevska zima 2001. održan je koncert proslavljenog jugoslovenskog internacionalca Duška Gojkovića u pratnji Big banda Sarajevo – pojačanog za ovu priliku muzičarima iz Zagreba, Skoplja, Ljubljane, Novog Sada i Beograda.
Opstavši kao usamljeno svetlo nade i ljubavi u mraku opkoljenog Sarajeva, u orkestru su danas uglavnom mladi svirači na čijim se licima prepoznaje uzbuđenje kolektivnog umetničkog odrastanja u susretu sa starim džez vukovima. U swing numerama prvog dela koncerta predstavili su se svi stalni članovi orkestra, među kojima je najviše „odskakao“ tenor saksofonista Darko Poljak. Zanimljivija su bila dva originalna (Alimanović) aranžmana narodnih tema – albanske narodne pesme Majski cvet i romske himne Ðelem, đelem.
Uz iscrpne najave uglednog sarajevskog džez novinara Ognjena Tvrtkovića, koje su predstavljale svojevrsni who is who vodič kroz istoriju balkanskog džeza, publika je stekla uvid u zvezdanu biografiju Duška Gojkovića, da bi trubač na scenu izašao na šarmantni usklik „… a nadasve veliki Bosanac…“ i zauzeo prepoznatljiv „napadački“ stav prema mikrofonu. Ne skidajući osmeh sa lica, Gojković je motivisao Big band da pruži više od svojih mogućnosti, što je ogledalo njegovog pedagoškog iskustva i respekta koji uživa među džez sledbenicima.
Ruke mu, zanimljivo je, u tome uopšte nisu bile potrebne – posle nekoliko majstorski odrađenih proba prethodnih dana, bend je razumeo osnovni koncept Duškovog muzičkog izraza i prihvatio njegovo disanje kao svoje. Težište repertoara bilo je na balkanskom folkloru, što je i inače Duškov zaštitni znak, a poslednjih godina trubač živi drugu mladost na tragu pojačanog interesovanja sveta za ovu muziku (treba primetiti da je Duško još šezdesetih godina pisao na balkanske teme!). Alimanović je oslobađao gosta brige o „krajevima numera“ i raspodeli odgovora sekcija na zov soliste, ali, što je još važnije, imao je priliku da parira starijem kolegi izuzetnim pijanizmom koji je (iz jasnih razloga) u prvom delu koncerta ostao prikriven. Posebnu pomoć Gojković je imao u ljubljanskom bubnjaru Ratku Divjaku, koji je stasao u sjajnog svirača – potekao iz rok miljea i sa dugogodišnjim iskustvom Big band ritmičara, sada još i eksperimentiše u uobličavanju tribalne perkusivne atmosfere na način na koji to u svetskim okvirima radi Elvin Jones.
Originalne kompozicije/aranžmani Doboj, Balkan Moon i Kad ja pođoh na Bembašu ostvaruju neposrednu komunikaciju sa biserima Miles/Evans nasleđa, a danas razmišljanja njihovog vernog naslednika kompozitorke Marie Schneider. Truba nosi temu i usamljeno jeca u produženom solističkom vremenu, na postupni dinamički uzlet orkestra do popunjavanja svih harmonskih džepova.
Retki standardi, poput How Insensitive ili još više Night In Tunesia, prilika su za uspostavljanje adekvatnog povezivanja sa world beat izletima Gojkovićevih inspiratora: od Severne do Južne Amerike, preko Afrike u Evropu, pa nazad, ovaj program vodi nas na jedinstven put oko sveta emocijom vanvremenskog džeza.
U saksofonskoj sekciji pojačani dvojicom Zagrepčana (Andrej Heningman, alt sax i Josip Ereš, bariton sax), a u trombonskoj sa trombonistima iz Srbije (Igor Ilić iz Beograda i Aca Marinković Delfin iz Novog sada i Beograda), Big band Sarajevo su te noći podsetili na davna druženja RTV centara u Radencima i godišnje gala koncerte u glavnim gradovima nekadašnje SFRJ, kada je razmena iskustava lekovito doprinosila razvoju džeza sa Balkana. Dobro bi bilo da ovaj susret bude samo početak obnavljanja pokidanih džez veza. Na opštu korist.
Direktorka Šabačkog pozorišta ukida predstave, a igraju se one u kojima glume narodmi poslanik Lepomir Ivković i Branislav Lečić. O svemu odlučuje sama
Festival dokumentarnog filma Beldocs postao je punoletan jasnim zahtevom da se aktivisti puste na slobodu, odajući i priznanje svim prosvetnim i univerzitetskim radnicima
U užarenoj frekvenciji političkih dešavanja i drama u Srbiji, pre desetak dana jedan je spektakularan događaj na više nivoa spojio akademsku sredinu, politiku, arhitekturu, Evropu, Novi Sad, mikropolitiku i vrhunsku umetničku manifestaciju. Vest da je Vladan Joler, umetnik, profesor na Akademiji umetnosti u Novom Sadu i osnivač fondacije “Share”, osvojio Srebrnog lava na Venecijanskom bijenalu arhitekture odjeknula je kao da je reč o nekakvoj kolektivnoj pobedi, ili bar o obećanju dobrog ishoda
Guitar Art Festival – Rosenberg Trio+2, Kolarčeva zadužbina; Branko Bako Jovanović, Narodno pozorište, Beograd, 14/16. maj 2025.
Ako želimo da govorimo o slobodi jednog društva, mora da postoji i društveni dogovor i konsenzus u vezi s tim šta smatramo neslobodom, kao i koje su i kakve granice kojima opisujemo jedno društvo
Režimski napad na visoko obrazovanje
Kako se sprema Šešeljev zakon 2.0 Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve