
In memoriam: Brižit Bardo (1934–2025)
Ikona apsolutne slobode
Devet decenija B. B. svetlokose seks-bombe francuskog filma pedesetih, pionirke bikinija, egzistencijalističke ikone „apsolutne slobode“ kojoj je dosadilo da se skida
Okean oko struka

Taman smo Esmu Redžepovu smestili u pravilnu perspektivu sa Amaliom Rodriguez i Ma Dolores Pradero, kad naprasno prestade da važi ona stara Proleće je, a ja živim u Srbiji. Naime, najnovija kilava vlast ne samo da nas je dogurala do sankcija (…a baš nam krenulo) nego je ukinuto i proleće pa umesto Prvog maja valjda odmah čekamo 29. novembar. Hladnoću, sneg i strah prasića razvejao je međutim Sava centar ponovivši i drugo od svoja dva post-NATO gostovanja na portugalskom: pre godinicu Madredeus, sada Cesari(c)a.
Dašak ekvatorijalnih vetrova i mreškanje Atlantika stigli su nam iz Zagreba (dve večeri u „Lisinskom“) na putu ka Stambolu, u okviru baka-Evorine turneje uz njen osmi studijski album Sao Vicente Di Longe (2001, Lusafrica/BMG – ovde dostupan kroz Automatik). Pošli su naravno s njenih Zelenortskih ostrva (Cabo Verde) gde su se u lukama flamenko i fado poslednji put grlili na putu iz Iberije ka Amerikama; odskočna daska za pečalbu u Brazilu, Meksiku i Kubi, malecki arhipelag na kome je zelena u novom viđenju boja nade (Regresso). Mora da je život tamo lak & lep… za razliku.
Sezarija zna da je njena zemlja minijaturna, to je i čini većom. Trpeli su portugalsku vlast pet vekova (do 1975), a njihov bluz/sevdah/dert zove se sodade. Toliko zasad o Balkanu, osim da je velika sala SC-a bila puna pažljive publike a pošto nam je vlast opet malko normalnija, svoje redove zauzimali su i ministri i diplomate.
Pravi, diskografski uspon doživevši kroz Svetsku muziku 90-ih, S. Evora je i kod nas piratski poznata prvenstveno zbog Best Of, pa u programu ima i starijih numera (Sodade, Sanque de Beirona). Prefinjeni, uigrani septet (udaraljke, klavir, dve akustične i bas-gitara, violina i saksofon, naročito sopran) „odao“ je uticaje sambe, tanga, kubanskog sona, Grapelija, ali i sefardskih tugovanki; muški prateći vokali retko dublji od njenog.
Ni reč upućena publici, osim predstavljanja muzičara, ali dobro je slušati i pesme na nepoznatom jeziku, kad vam se značenje ne meša u raspoloženje. Uzdržanost izvođenja na koncertu Sezarije Evore, podržana malim odstupanjima u tempu i dinamici, može zavarati da uživajući ne primetite odmah tužbalice. Kreoli sa Cabo Verde zovu ih Morna, a veselije Coladera; kod Sezarije stihovi su neretko uopšteni, zemljani kao u (naivnoj?) afro-lirici, svakako životni i optimistični, majčinski i obuhvatno ljubavni, a zablistaju čak i u engleskom prevodu (Sabor de Pecado).
Novi Sao Vicente Di Longe kako i priliči world-zvezdi sniman je u Parizu, Havani i Riju s gostima (Caetano Veloso, Compay Segundo & Co, Bonnie Raitt), u rasponu od šaljive Nutridinha do dirljive Negue samo uz klavir (u studiju, Chucho Valdes), međaše i u SC-u dok nešto nije puklo u ozvučenju pa se pevačica s bendom ubrzo povukla s bine bez ikakvog objašnjenja. Poduže, stojeće ovacije u potpuno osvetljenoj dvorani mešale su se s neskrivenim negodovanjem jer je nastup trajao samo sat i četvrt – opravdano nezadovoljstvo svih koji su platili po 600 din, a organizator najavljivao bar dva sata programa, valjda prizivajući „prošli put“ – ali, od bisa ni traga. Uostalom, reklamirali su Bosonogu divu (po debi-albumu La Diva Aux Pieds Nus, ’88, Lusafrica) tako uporno ko da je manekenka za podno grejanje.
Kasnije, u slučajnom susretu sa Sezarijinim sviračima, neslužbeno saznajem da je lom bio u scenskim monitorima, poremetivši ovu delikatnu muzičku kutiju; posebno ih je iživciralo što se gotovo isto dogodilo i čuvenog „prošlog puta“. Što se mene tiče, možda i bolje da je Bosa(nka) skratila, prosto da ne rizikujemo da i ona zapeva nešto Bregino.

Devet decenija B. B. svetlokose seks-bombe francuskog filma pedesetih, pionirke bikinija, egzistencijalističke ikone „apsolutne slobode“ kojoj je dosadilo da se skida

Francuska filmska legenda Brižit Bardo, filmska ikona pedesetih i šezdesetih godina, koja postala zaštitnica prava životinja, preminula je u 91. godini

Ministarstvo kulture odbilo je da izdvoji 120.000 dinara za podršku programu Nišvila posvećenom Šabanu Bajramoviću. Prethodno je Selakovićevo ministarstvo ostavilo bez dinara i Nišvil džez festival iako je među 10 najboljih džez festivala u Evropi. Da li u Srbiji ima mesta samo za „srpsku“ muziku

Pred premijeru, Sektor protivpožarne zaštite Narodnog pozorišta tražio je od scenografa predstave „Gospođa Olga“ da zameni trsku iz scenografije, mada prethodnih dana nije nikom smetala
Na licitaciji, po početnoj ceni u visini jednog većeg stana, prodat je dvorac porodice Dunđerski firmi u vlasništvu Maje Buhe. Država je imala pravo preče kupovine
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve