img
Beograd, 21°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Bar Italia – Tracey Denim (Matador)

Rođeni da izgube dah

05. jul 2023, 21:02 Dragan Ambrozić
Bar-Italia-Tracey-Denim
Copied

Tajanstveni londonski sastav snimio je jedan od najboljih gitarskih albuma ove godine

I’m coming alive / Haven’t felt this way since you were 21
(Bar Italia, Nurse!)

Šta je ostalo od pravovernog alternativnog roka koji smo nekad znali i voleli? Postoje i dalje neka velika imena i ona privlače pažnju javnosti svojim delima – mnogi naši heroji kao što su Nick Cave, PJ Harvey ili Damon Albarn još uvek su prisutni i daju sve od sebe da ne budu pregaženi i udavljeni globalnom bljuvotinom. Ali, ima li novih imena koja se tiču sadašnjih dvadesetogodišnjaka?

Ima ih, jer je iznenada alter-gitarski zvuk postao moderni osvežavajući ukus sezone 2022 (vidi: Wet Leg). No, za razliku od mnogih koji se sada zabavljaju praveći digitalne reanimacije indie ili post–punk zvuka iz osamdesetih godina prošlog veka – londonski sastav Bar Italia na svom upravo objavljenom albumu Tracey Denim (Matador), zvuči kao da se nepoznati bend iz onog vremena preselio u naše. To pre svega znači: totalno stvarno i ozbiljno, a ne kao projekat. Misterija emocija ovde se valja iz pesme u pesmu, kao nešto sa čim se živ čovek bori. Numere slede određeni stil, ali ne zato što je takav plan, nego zato što umetnici ne znaju drugačije. Zvuk Bar Italia izmaštano je vlasništvo osoba koje u njemu sviraju pošto očigledno nekako moraju da se izraze – inače ne bi bilo drugog razloga zašto bi ovaj sastav uopšte postojao. I tako nemamo pojma ko su ljudi koji čine grupu.

Kao članovi su potpisani izvesni Jezmi Tarik Fehmi i Sam Fenton, ranije poznati kao duo Double Virgo, kome je sad pridodata Nina Cristante (saradnica avangardnog hip hopera Deana Blunta, donedavno se predstavljala kao nutricionistkinja i “trenerka intuicije”). Očigledno pripadaju tradiciji emo-mistifikatora iz školskog dvorišta, koji emituju poruku da zaista postoje, ali su toliko povučeni u sebe da to nije ni važno. Kontra svetu premreženom nepotrebnom vidljivošću svega i svačega, Bar Italia nam već u prvom susretu nude omot što deluje kao fotokopija neke starinske crno-bele fotografije, na kojoj se vide dva anonimna mladića i devojka kako sede u nekom – baru.

Album Tracey Denim nosi tajnovitost koju imaju samo izuzetna izdanja. Nina zvuči nekako seksi-insistirajuće, sa klasičnim engleskim akcentom, dok momci zamišljeno dopevavaju, stavljajući nas sve vreme pred zagonetku – šta će se sledeće desiti? Zvuk je najbliži gigantima kakvi su My Bloody Valentine u njihovoj ranoj fazi (vidi: Isn’t Anything iz 1988), samo oslobođen pritiska distorzije. Ista je dramaturgija smenjivanja muškog i ženskog vokala usred pesme, kao da razgovaraju o nečem važnom, što samo oni znaju šta je.

Cela avantura slušanja Bar Italia podseća na to zašto je rokenrol jednom bio toliko važan i čega danas više nema u muzici. Svih 15 kratkih stvari prolaze u setnom raspoloženju koje evocira traženje: traženje sebe, traženje nekog drugog, traženje radi traženja. Intimnost u koju ovde zavirujemo danas je retkost. To nije servirana intimnost društvenih mreža, nego istinska toplina poveravanja misli i osećanja nekom do koga nam je zaista stalo. Numere Guard, Nurse! i Punkt uvode nas u događaje čiji junaci kao da su rođeni da izgube dah pod pritiskom životnih realnosti, dok My Kiss Era, Missus Morality, Yes I Have Eaten So Many Lemons Yes I Am So Bitte i Best In Show dalje razrađuju naraciju lutanja po ulicama i nenalaženja sebe. Mada se Changer, Horsey Girl Rider i Clark naizgled primiču nekom razrešenju, posle završne Maddington jasno je da pravog kraja ne može biti, baš kao i u životu. Uvek ćemo se tražiti i o tome je ova ploča.

Ako pitate ovog potpisnika, izdanje Bar Italia – Tracey Denim spada u najlepša muzička dela ove godine. To je tipičan kultni album, koji bi jednom morao da dobije neprikosnoveni status, kakav recimo imaju legendarni novotalasni debiji sastava Young Marble Giants Colossal Youth (1980) ili Scars Author! Author! (1981). Ako se sećate, to su bili bendovi koji nikad nisu ništa uradili na tržištu mada se i dalje nadamo da će ih jednog dana pohoditi zaslužena slava – eto, toliko su lepe male ploče ostavili za sobom naknadno ih smestivši u srca mnogih što su ih kasnije otkrili. Moguće je da će slično biti i sa Bar Italia. ¶

Tagovi:

Bar Italia Tracey Denim
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Slučaj Generalštab

17.septembar 2026. S. Ć.

Arhitekti: Pismo Kušneru o Esteli Radonjić Živkov pred ročište u slučaju Generalštab

Pred četvrto ročište u slučaju Generalštab, Udruženje arhitekata Srbije pismom je obavestilo Džareda Kušnera i o pritisku koji se vrši na svedokinju u procesu Estelu Radonjić Živkov

Izložba

16.septembar 2026. Danijela Purešević

Umetnost koja leči

Sandra Malić i Stanko Crnobrnja, “Beskonačna svetlost”; Grafički kolektiv, Beograd

Bioskop

16.septembar 2026. Đorđe Bajić

Dva puta seks, jednom smrt

Želim seks, režija Greg Araki; Tinejdžerski seks i smrt u kampu Mijazma, režija Džejn Šonbrun

Pozorište

16.septembar 2026. Marina Milivojević Mađarev

Zupčanik u represivnom mehanizmu

Šinjel (nema neutralnih i ćutanje je izvršenje), režija Kokan Mladenović (po motivima pripovetke Nikolaja Gogolja), pozorište “Deže Kostolanji”, Subotica

Roman

16.septembar 2026. Sara Arsenović Spajić

O nesposobnosti da se bude s ljudima

Milica Vučković, Roditelji kućnih ljubimaca, Laguna, Beograd 2026.

Komentar
Milenko Jovanov ispred

Pregled nedelje

Crni Milenko u crnoj kutiji

Zbog čega bi za Milenka Jovanova ispalo bolje da je u Kragujevcu klečao i tihovao kao onomad direktor Jovine gimnazije u Novom Sadu nego što je  govorio o dijalogu i programima? I zašto mu ne veruje ni poslednji crnokapuljaš

Filip Švarm  
Hašim Tači dok mu se u Hagi izriče presuda za ratne zločine

Komentar

„Osuđeni ratni zločinac“

Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca

Nemanja Rujević
Aleksandar Vučić i Ilija Srdanović

Komentar

TV duel Srdanović – Vučić: Studentska lista ne bi trebalo da ga odbije

Prvi na Studentskoj listi Ilija Srdanović bi oberučke trebalo da prihvati poziv na TV duel Aleksandra Vučića, prvog na listi Ujedinjena Srbija. Naravno, pod određenim uslovima

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1863
Poslednje izdanje

Studentska lista i kampanja

Srbija nikada nije bila lepša Pretplati se
Katarina Popović, profesorka Filozofskog fakulteta u Beogradu

Kako sprečiti krađu i pobediti na izborima

Mauricijus

Majmuni sa smrtnom presudom

DUH VREMENA: Sedamdeset pet godina Selindžerovog Holdena Kolfilda

Lovac u raži između kvarnih bumera i čednih zumera

Izložba

Umetnost koja leči

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure