Beogradska filharmonija je najavila da će u petak 4. aprila održati koncert u Dvorani Kolarčeve zadužbine, pa samim tim i kraj štrajka.
Njihov štrajk je bio najduži od svih koji su nakon novosadske tragedije organizovani u institucijama kulture Srbije, a nije ih bilo malo.Filharmoničari su bili u štrajku od 3. marta, skoro čitav mesec.
Njihovi zahtevi, povećanje plata do visine republičkog proseka i izbor direktora, nisu ispunjeni.
Ostajemo u borbi
„Prekidamo štrajk, ali ostajemo u borbi. Izdržali smo maksimalno koliko smo u ovim uslovima, u ovoj atmosferi, mogli da izdržimo da se ne samouništimo“, kaže za portal „Vremena“ Igor Ranković, trombonista i predstavnik Filharmonije u Sindikatu muzičkih umetnika Srbije.
Prosečna plata u Srbiji u decembru 2024. iznosila je 108.312 dinara, a većina zaposlenih u BGF prima 77.788 dinara. Minimalac za najveći broj zaposlenih u Zagrebačkoj filharmoniji je 1.700 evra.
S obzirom da od prošlog avgusta nemaju čak ni Odbor koji predlaže direktora, ispunjenje drugog zahteva deluje daleko. Inače, ova umetnička kuća je u v. d. stanju od 29. septembra 2021, kad je preminuo njen direktor Ivan Tasovac.
Tokom mesec dana štrajka imali su nekoliko sastanaka u Ministarstvu kulture, jednom čak i ministrom Nikolom Selakovićem. Međutim, osim razumevanja za njihove probleme, nisu ništa drugo dobili.
Rezultati Ministarstva kulture, kao uostalom i rezultati svih drugih oblasti, zavise od Ministarstva finansija, a ono, em nema načina ili sposobnosti da nađe potreban novac, em ima neke druge prioritete. I tu se priča završava.
Mi smo taoci
U objavi štrajkačkog odbora kojom objavljuju prekid obustave rada, piše:
„Štrajk smo preduzeli kao radikalnu odluku u borbi za naš položaj, a obustavljamo ga da muzičari ne bi ’umrli od gladi’. Naše zahteve blokiraju loši zakoni i još gore uredbe. Zato dobra volja nije dovoljna, potrebni su hrabrost, zainteresovanost i odvažnost nadležnih da preuzmu odgovornost za promene zakona i uredaba, čiji smo taoci. I dok se tako nešto ne desi mi propadamo temeljno, uz objašnjenje da propadamo po zakonu. I uvek dođemo do toga da nije problem u novcu, već u neznanju, nebrizi i nepoznavanju osnovnih parametara delatnosti u kulturi među onima koji propisuju i donose zakone“.