Feliks Gatari: Tri ekologije; s francuskog prevela Olja Petronić; FMK, Beograd, 2021.
Da je neko 1989. godine odlučio, iz nepoznatog razloga, da sačeka najpogodniji trenutak kako bi pred čitaoce u Srbiji donese prevod Gatarijeve Tri ekologije, verovatno ne bi našao bolji momenat od ovog sada. Premda ga u izdanju Fakulteta za medije i komunikacije nema, predgovor za ovo delo već je priložen i imanentno prisutan u našim životima prethodnih meseci, prevashodno zahvaljujući aferi “Rio Tinto”. Društvena dešavanja su nam, na taj način, približila i sam pojam ekologije, pokazujući da nije reč tek o (prirodnoj) naučnoj oblasti za koju se prevashodno interesuju oni koji se njome bave. Građani su, dakle, nevezano za stavove, postali duboko involvirani u ekološka pitanja koja su, istovremeno, dobijala dodatne klasifikacije i konotacije, pa se tako ekološki problem vrlo brzo transformisao u društveno, političko, ali i lično pitanje.
TRI-EKOLOGIJE-Feliks-Gatari…
Nije Feliks Gatari mogao poželeti bolji uvod od trenutne situacije, jer u eseju koji broji svega četrdesetak stranica on analizu ekologije započinje upravo širenjem njenog domena, a time i značenja. Ekologija proučava odnos prema životnom staništu, bilo da je reč o našem domu (odakle i proizlazi deo njenog naziva), ili globalno – gde je životno stanište planeta Zemlja. Ekološki problemi, koji su više nego alarmantni jer na kraju upućuju na egzistenciju, znače da je stanište ugroženo. Ali ko još sačinjava to stanište, pored prirodnog okruženja? Svi oni koji na njemu žive, što će reći društvo u celini, i, naravno onaj koji pitanje postavlja – individua. Stoga će Gatari odmah na početku istaći kako ekološki problem upućuje na to da je “kompromitovan odnos subjektivnosti sa njenom spoljašnjošću – bila ona društvena, životinjska, biljna, kosmička”. Svaka drugost teži tome da postane plošna, a to znači da je kompromitovan odnos i prema samom sopstvu.
Upravo ta područja ekologija, po Gatariju, treba da uključi, pa bi tako obuhvatala: društvenu ekologiju, mentalnu ekologiju i ekologiju prirodnog okruženja. Ekologija mora da prekomponuje društvene i individualne prakse, a to neće moći ukoliko ne integriše sve navedene sfere. Ova revolucija na polju ljudske delatnosti mora se desiti ne samo na polju vidljivih snaga, već i na unutrašnjim područjima senzibiliteta i želja. Adekvatan odgovor zahteva adekvatnu analizu uzroka, ili detektovanje problema, a to je najsnažnije mesto Gatarijevog teksta. Urušavanje ljudskog praxisa i sistema vrednovanja u celini ne događa se spontano. Vrednovanje ljudskih delatnosti svedeno je isključivo na dva dominantna modusa: 1) modus vladavine svetskog tržišta koji uništava individualne sisteme vrednosti 2) modus koji celokupne društvene ili međunarodne odnose stavlja pod kontrolu policijskih mašina. Reč je naravno o mašini koja proizvodi značenja kojima svakodnevno baratamo, a ISK (integrisani svetski kapitalizam, kako ga Gatari naziva) ima apsolutni monopol nad proizvođenjem značenja.
Zadatak ekologije jeste da omogući rekonstrukciju ljudskog praksisa, opirući se masmedijskom fabrikovanju, manipulisanju javnim mnjenjem, uniformisanju, konformizmu mode. Društvena ekozofija mora razviti prakse koje nastoje “da stvore nove načine bivanja u paru, u porodici, u urbanom kontekstu…, bitak–u–grupi”. Isto važi za odnos prema sebi i prema prirodnom okruženju. Prilično je pogrešno razdvajati zagađenje psihe, društva i okruženja. Jer “ne samo da izumiru vrste, nego i rečenice, geste ljudske solidarnosti”. Tri ekologije teraju nas da pogledamo u lice eroziji ta tri područja i da se skinemo sa “sedativnog diskursa” koji je proizvod ISK-a. S tim u vezi, apsurdno je očekivati od nauke da kontroliše napredak i rizike kojima upravlja ekonomija profita, reći će Gatari, a mi smo, trideset i tri godine kasnije, svedoci istinitosti tog uvida.
Svi oni koji su upućeni u kontekst Gatarijeve, ali i francuske misli druge polovine 20. veka, zateći će i priču o ekologiji kao prekid dominantnog označiteljskog odnosa i proizvođenje ljudske egzistencije u novim kontekstima (resingularizacija). Ali jezik Tri ekologije daleko je od uobičajene terminologije Gatarijevih dela i u tolikoj meri jasno saopštava svoje ideje široj publici da su delovi ovog eseja pisani gotovo u pamfletskom stilu. Takva je upravo napomena, koja nam u srcu današnjih zbivanja može biti možda i od najvećeg značaja: “globalno ekozofsko pitanje previše je važno da bi se prepustilo nekim od njenih arhaizujućih i folkloirzujućih struja koje ponekad namerno odbijaju svaki ozbiljniji politički angažman. Ekologija bi morala da prestane da se povezuje sa slikom neke male manjine zaljubljenika u prirodu ili ekoloških stručnjaka.” Ekologija kakvu zastupa Gatari dovodi u pitanje čitave kapitalističke formacije moći. Tek kada to radi, na sva tri fronta, ona zaista deluje.
Ekologija okruženja možda još ne podrazumeva uopštenu ekologiju o kojoj zbori Gatari, ali to sve više i više počinje da čini. Radikalno pomeranje centra društvenih borbi je u jeku, kao i naše pozicioniranje u njoj, što čini ovo delo nikad aktuelnijim.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zadužbina Milana Mladenovića sprema tužbu protiv vlasnika TV Pink jer neovlašćeno „obrađuje“ pesme kultne Ekatarine Velike. Kažu, hteo je da kupi prava, ali njima ne pada na pamet da to dopuste
Zgrada Narodnog pozorišta u Subotici, čija rekontrukcija je trajala dve decenije, poredila se sa „Skadrom na Bojani”. Završena je nakon sedamnaest godina, a plaćena je pola milijarde dinara više nego što je predviđeno
Izložba radova koje su naši umetnici prošlog veka naslikali zbog Pariza i o Parizu, istovremeno govoreći i o njihovim danima provedenim u gradu za koji Cuca Sokić kaže da mu je „svaka fleka, nekako na svom mestu“
„Novi narativ“, teatrološka studija Marine Milivojević Mađarev ispituje kako dramski pisci, pišući o prošlosti, utiču na promenu njene percepcije u sadašnjosti, a time posredno i same sadašnjosti stvarajući nov narativ
Ako u pravednom gnevu na zlo uzvratimo zlim, ako se i sami prihvatimo silničkih metoda razumljivih vladajućoj sili, čini se da ćemo naškoditi samo prethodnim zlikovcima, ali ne i zlu samom – jedna je od niza tema o kojoj mislite nakon predstave „Mihael Kolhas“
Ovih dana na društvenim mrežama u toku je rat polova. Ništa novo, reći će neko. Ovog puta, međutim, stvar je malo neobičnija nego inače. Jedni protiv drugih ne bore se muškarci i žene, nego – muškarci i medvedi
Religijski praznici slave gospodara, što je zastrašujuće samo po sebi. Nacionalni praznici slave mitove zajedništva, što nije manje beznadežno. Samo se Prvog maja slavi rad kao uslov slobode, dakle slavi se slobodni građanin koji se ne podaje gospodarima, niti se klanja kumirima nacije. Zato se ovaj praznik u modernim populističkim režimima sistematski obesmišljava
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!