
Film
Festival u Kanu: Zabranjena golotinja na crvenom tepihu
Festival u Kanu je počeo, ali se manje priča o filmovima a više o novim pravilima oblačenja, Trampovoj carini, i o protestu protiv genocida u Gazi
Pouzdano nauljen zanat i (makar virtuelna, antidatirana) nostalgija jači su od mržnje malih razlika; lakše je podneti čak i prigovor da je današnja srpska omladina anacionalna i beslovesna nego svedočiti bilo kom ekstremizmu
Izbegavši čak i posnu večeru, dugogodišnja poznanica reče: „Neću ići na taj koncert, iz patriotskih razloga!“ A nisam ni znao da je Hrvatica.
Kako se smak sveta nije dogodio (narodu), jer ne sme čak ni na treći dan Svetog Nikole, izgleda da su Naši, Vaši, SVO/Svaka Vaška Obaška, Obraz, Podvaljak, 1392,5FM i ini zatečeni nespremni, pa je i prvi nastup zagrebačkog Prljavog kazališta posle više od četvrt veka u Beogradu mogao mirno da se desi.
Letošnja zamisao da Prljavo kazalište bude među zvezdama besplatne alko-masovke na otvorenom (čitaj: Beer Fest) jednako je naivna kao i da ih pozvalo na BITEF npr., samo znatno opasnija. Ako je ta najava/otkazivanje (s iznenađenjem? – nebezbedno) možda i bila tek PR-potez, priprema pravog gostovanja, organizator (Beogradska kulturna mreža) pokazao se na popravnom ispitu. Davno potvrđen kao najefikasniji ‘mali Bregović’, vođa/autor benda Jasenko-Jajo Houra (r. 1960) ipak je oduvek više ulagao u produkciju, pa je i ovaj koncert bio odlično ozvučen i osvetljen, u skladu s tim i posećen (ulaznice 1800–2800; oko 13.000 prisutnih). I obezbeđen.
A dražesno anahron uvod pružili su plakati, noseći čuveni logo s debi-albuma iz ‘79. (međunarodno poznat rad Mirka Ilića): posle svega što su Rolling Stones uspeli u međuvremenu, svako ko ‘secka njihov jezik’ podvrgava sebe tim težoj proceni. Onda, ni dnevno-politički problemi (Srb-Hrv via Hag) nisu uzdrmali kampanju i koncert, ništa više no Hourina u riđe ofarbana kosa, koja mu stoji k’o piletu… sekundarne seksualne karakteristike.
Potrebno zagrevanje Prljavci su takođe doneli (sa) sobom: Radio Luksemburg korektno je demonstrirao uticaje od B. Dugmeta do U2, karakteristične uostalom i za samo Prljavo kazalište. Potom je dramatiku digao arhaični ali moderno snimljen i vizuelno pojačan radijski uvod kao na početku CD Radio Dubrava (2003, Dallas Records). Posle nove Ljubav je… (CD Možda dogodine, 2012, Croatia Records) već su dobili Dobar vjetar u leđa, i kroz Kiše jesenje i Pisma ljubavna, dok su na velikom platnu iza projektovane stare c/b fotke. Negodovanje bi imalo ozbiljan problem, jer je bend svoju spretnu sviračku vožnju koristio da povezuje numere, ponekad i citirajući trad-rokerske rifove, pa su i kratke najave pevača Mladena Bodaleca išle kroz muziku.
Himnična a žestoka Sve je lako kad si mlad ima smisla i kad si star, za razliku od velikog dela prisutnih rođenih posle te pesme, koji je glede & unatoč horski pevao pravilnom ijekavicom. Rokerski populizam pomalja se kroz Šteta što je kurva, u predbožićno bogorađenje srećom ne zapada ni dert Uzalud vam trud svirači – dovoljno je Ma kog me boga za tebe pitaju i Tu noć kad si se udavala. Bodalec se (i fizički) upušta u kontakt s publikom, a ovladavši Arenom, s monolozima kreće i Jajo. Nije neduhovit, ali naoko kozerska opuštenost – sa zabranjenim pušenjem – stvar je već ispražnjene rutine, dokumentovane nizom live-izdanja. Autorski i muzički Prljavo kazalište solidno tabanaju stazama koje još postoje u Hrvatskoj (i dijaspori), gde je pop-kultura preživela i kao posao, autorska i srodna prava se pristojno plaćaju, pa bendovi ovog ranga uživo nastupaju češće nego bilo koje grupe iz Srbije. Pouzdano nauljen zanat i (makar virtuelna, antidatirana) nostalgija jači su od mržnje malih razlika; lakše je podneti čak i prigovor da je današnja srpska omladina anacionalna i beslovesna nego svedočiti bilo kom ekstremizmu.
Novije pesme poput Ako tražiš nekoga, Kao ja da poludiš, Voli me (a o Djevojci od milijun dolara da i ne govorimo) bezlični su stepenici ka insceniranju ovacija i manipulisanju raspoloženom masom, koja bez teškoća razume hrvatski. Nešto bolji momenat je ironisanje aktuelnih TV-formata tipa Ima(m) talenat/Prvi glas, kad visokotraženi bas-gitarista Dubravko Vorih (ex-Parlament) peva Stand By Me. Posetioci to mogu ‘kačiti’ na YouTube, a bend će iskoristiti u promo-svrhe.
I Houra ima pevačku tačku, Heroj ulice, kojoj smo se nekad podsmevali. Bodalec zatim pozdravlja ZGradonačelnika Milana Bandića (u loži) i izvode Mojoj majci (Zadnja ruža hrvatska) – lagano ubrzanu u odnosu na studijsku verziju, aranžiranu manje nalik U2 – a reakcije su kao i u ostalom toku koncerta, jednako i da je refren ‘zadnja riža…’. I eto, ta kontroverzna pesma s kraja neretko glorifikovanih ‘80-ih (LP Zaustavite zemlju, ‘88, Suzy) – isprva slabo primećena, pa u kontekstu nacionalističkih zbivanja drugačije ‘čitana’ tj. pevana u ‘Rvata, a optuživana od Srba, zalog državotvornosti Prljavog kazališta, ‘zlatna koka’ od koje se Houra nije ogradio – najzad je izvedena u Beogradu, balon mistifikacije smežurao se bez buma, i nikom ništa. Sve je bolje no da ostane prećutana, isto kao što bi i Jura Stublić trebalo da ovde spraši E moj druže beogradski, da s njim to peva ko hoće, uživa/doživi kako ko oseća, izađe ko mora…
Posle Ruže sve je bio pobednički krug. Ne zovi mama doktora, pa prvobitni pevač Kazališta kao spec. gost …Davorin Bogović a sve ovo oko mene je Crno bijeli svijet, Previše suza u mom pivu. Hrvatska-ska u Prljavcima ima jedne od najstarijih aktivnih zastupnika ska-muzike, pa je pre neminovne kulminacije Jajo opet razvlačio oveštalim fazonima (…nova himna EU…) o imovinskom stanju, ali nije s nama podelio komentare i sveže pesme o propasti u svojoj domovini. Bodalec je glumatao da je podlegao najmoćnijem mas-mediju na Balkanu, u Mi pijemo – izvornoj verziji hita Mi plešemo, s vrhunaca Novog talasa. Marina poentira izlaskom/biranjem devojaka iz fan-pita da na bini poskakuju kao (Kad porastem biću klokan) Houra; ako nisu grupi(ke), onda ih odvedoše u janjičarke. Brzi bis Subotom uveče/Sretno dijete prija živahnim izvođenjem najstarijih numera, i na kraju 2-satnog koncerta. Jajo treska gitaru o pod, kao više puta od Dubrave i panka ‘77. naovamo.
I naraštaji kojima su žurka/tulum/dernek jednako prijali, i ovi koji su tek dobili lične karte, više ne mogu da izgube sliku iz legitimacije – digitalne, ali u Srbiji važeće max 5 godina. I šta sad Tuđman ima s tim?
Festival u Kanu je počeo, ali se manje priča o filmovima a više o novim pravilima oblačenja, Trampovoj carini, i o protestu protiv genocida u Gazi
Pre 80 godina nastali su Mumini, simbol finskog identiteta, porodica koju je smislila Tuve Janson ne bi li se izborila sa depresijom u vreme Drugog svetskog rata
Još jedna najava otvaranja rekonstruisane Spomen kuće Nadežde i Rastka Petrović, zatim početak uređenja Galerije fresaka i osnivanje Arheološkog muzeja – planovi su ministra Nikole Selakovića koje ima za Narodni muzej, a povodom njegovog 110. rođendana
U Beogradskom dramskom pozorištu izveden je prvi od tri dela predstave „Više od igre“ realizovane po istoimenoj TV seriji. Dešava se u Gradini u kojoj ima višak prošlosti i budućnosti, a manjak sadašnjosti
Promocijom monografije „RandeLJvu sa piscima i knjigama“ Đorđa Randelja biće proslavljeno deset godina Književnog festivala na brodu. Brod je velika bela lađa Cepelin na Dunavu podno novosadske Tvrđave, a festival je kakav nigde niko nema
Studentski zahtev za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora
Istorijska šansa Srbije Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve