Matori kauboj još poseduje vitalnost na kojoj bi mu mnogi pozavideli. Ako postoji čovek koji će da snimi film u 100. godini života, onda je to on. Verovatno će i u tom filmu glumiti penzionisanog FBI agenta, juriti kriminalce, pucati, preskakati ograde i sve po redu. Ipak, Mističnareka je sigurno jedan od onih filmova po kojima će ostati upamćen kao reditelj
Mističnareka, novi film Klinta Istvuda, još je jedna potvrda da Prljavi Hari svoje penzionerske dane ne provodi u nekrofilnom parazitiranju na sopstvenoj legendi. Njegova najbolja rediteljska ostvarenja se zasnivaju upravo na preispitivanju te legende i predrasuda na kojima ona počiva. Film koji se trenutno daje u našim bioskopima je jedno takvo svođenje računa, koji su se nakupili tokom, skoro, 50 godina, koliko je proveo u filmskoj industriji.
U svojoj dugoj glumačkoj karijeri Klint Istvud je imao samo jednu jedinu ulogu koju je ponovio u 59 različitih filmova. Tu, sada već lako prepoznatljivu ikonografiju prvi put smo videli u špageti-vesternima Serđa Leonea. Drugi bitan film za formiranje njegovog kultnog statusa bio je, naravno, PrljaviHari Dona Sigla. Tako je legenda rođena. Sve što je Istvudu ostalo je da igra sopstveni mit i on je to odlično radio. Lik Usamnjenog Kauboja, tvrdog na rečima i lakog na obaraču postao je zaštitni znak ovog glumca. Socijalna i ideološka pozicija svih Istvudovih filmskih inkarnacija varira oko jednog modela. Hronični marginalac koji teško ili nikako komunicira sa svojim bližnjima, uvek gravitira ka institucijama vlasti, ali se nikad potpuno ne integriše u njih. Najbitnija karakteristika je svakako uzimanje pravde u svoje ruke i dolaženje do nje na silu, mimo pravila i zakona. U istom paketu idu i standardni likovi iz te priče: korumpirani policajci, neodgovorni političari, obesni bogataši i sl. Iako na prvi pogled moralno ambivalentan lik, ipak predstavlja tipičnog američkog heroja čiji je osećaj za pravdu nesputan ograničenjima koje nameće život u civilizovanom društvu. Ovakva kaubojština uvek je bez problema uspevala da komunicira sa publikom, pa i da zaleči po koju frustraciju. Uvek će biti nečeg neodoljivo privlačnog u gledanju filmova u kojima dobrimomci ispraše tur zlikovcima. Nakon što je otkrio šta publika želi da gleda, tu uspešnu formulu, uglavnom, nije menjao.
IZVANREDAN FILM: Scena iz „Mistične reke“
Iako dugo u senci glumačke, Istvudova rediteljska karijera počela je davno. Iste 1971. godine kada je zaigrao svoju najpoznatiju ulogu Harija Kalahana, ćutljivog detektiva sa velikim pištoljem, on režira svoj prvi film PlayMistyforme. Njegov rediteljski opus tokom sedamdesetih i osamdesetih uključuje par zanimljivih filmova, uglavnom na liniji sa njegovim glumačkim statusom i pre svega pod uticajem njegovog mentora Dona Sigla. U njima je Klint Istvud-glumac mnogo bitniji od Klinta Istvuda-reditelja. Tek 1992. posle osvajanja Oskara za režiju filma Neoprostivo, pažnja javnosti se usmerava na njegovo rediteljsko umeće. Sve ovo se dešava u trenutku kada je njegova karijera već polako odumirala i kada su mu svi predviđali tihi prelazak sa filmskog platna u pop legendu. Poslednji nastavak Prljavog Harija iz 1988. loše je prošao i čak zabeležio gubitke, a njegova dva filma s početka devedesetih TheRookie i WhiteHunter, BlackHeart pored dobrih kritika nisu imali neku veću gledanost. Kada se činilo da se publika zasitila svog heroja, ovaj snima izuzetno zrelo ostvarenje koje je bilo vrhunac njegove dotadašnje rediteljske karijere. Film Neoprostivo predstavlja specifično podvlačenje crte nakon dugogodišnjeg iskustva sa žanrom koji ga je proslavio. U njemu ostareli kauboj i njegov neprijatelj, jednako ostareli šerif, raspredaju o osnovnim zabludama vesterna, kao što su mit o brzom potezanju pištolja ili olakom ubijanju velikog broja ljudi. Neoprostivo je za vestern predstavljao ono što je Vrisak Vesa Krejvena pretstavljao za horor, ali bez gorčine, ironije ili postmodernih vratolomija, vođen potrebom katarzične jednostavnosti, potrebom da se kaže kakojeste.
Nakon ovog filma Istvudova rediteljska karijera ulazi u period koji obeležava povećanje produkcionog kvaliteta i žanrovska raznovrsnost. Snima jedan ljubavni film MostoviokrugaMedison, „kaubojski SF“ Svemirskikauboji, triler Ponoćuvrtudobraizla, ali i rutinske policijske filmove sa omatorelim junacima na putu za penziju ili starački dom. Drugim rečima: ekranizuje sopstveni zalazak. Njegov prethodni film BloodWork iz 2002. je, blago rečeno, osrednji film opremljen svim klišeima kojih je scenarista mogao da se seti, nepopravljivo obeležen odrednicom B filma. Priče o gašenju karijere mogle se se ponovo čuti. Međutim, Klint Istvud, još jednom, posle velike krize uspeva da snimi izvanredan film. Ovaj put svode se računi sa drugim bitnim obeležjem njegovog opusa – policijskim trilerom. Mističnareka nudi kompleksniju viziju pravde koja nije lako dostupna i ne može se izvojevati pesnicama ili mlataranjem velikim pištoljem, bez obzira na to što njegova karijera, duga pola veka, tvrdi suprotno. Lik koji je gradio svojim ulogama ovde je pažljivom glumačkom podelom razbijen na tri zasebna. Svaki od njih označava jedan mogući pravac razvoja na koji se sam Istvud u svojoj glumi nije odvažio. Dok je uloga Kevina Bejkona tipična za Istvudove likove, svedena i bez mnogo izraza, netipično je to što je on ipak samo običan policajac koji stvari radi po pravilima službe. Drugi je sjajni Tim Robins koji glumi lika sa traumom, pri tom to radi dosta rezervisano, ali sa drugačijom vrstom potiskivanja od kamenog lica Istvudovih karaktera. Treći lik koga glumi Šon Pen zadužen je za onaj deo priče koji se tiče isterivanja pravde, ali dok se time bavi izražava mnogo više emocija: plače, besni, mrzi, kaje se i na kraju greši. Ništa od toga se ne bi desilo pravovernom inspektoru Kalahanu. Usložnjavanje banalne ideološke postavke koja ga je pratila kroz karijeru donosi težinu i ozbiljnost njegovim omiljenim temama i pokazuje mračnu stranu borbe za pravdu nadivljaka. Još par stvari ćemo prvi put zapaziti kod ovog reditelja. Film je mnogo više drama nego triler. Akcija je ustupila mesto dijalogu. Ima primetno više melodramskih elemenata i patetike nego što smo navikli. Obezbeđivanje sjajne glumačke postave kao i pomenuti noviteti možda sugerišu da film namiguje novouspostavljenom žanru koji bi se mogao nazvati: „film namenjen za dobijanje Oskara i malo šta drugo“, čiji su prošlogodišnji predstavnici bili Sati i Dalekoodraja. Takvo namigivanje može malo da vam pokvari pozitivan utisak o filmu, ali ga neće potpuno promeniti.
Ne bih se kladio protiv Klinta Istvuda kada mu sledeći put budu prognozirali kraj karijere. Matori kauboj još poseduje vitalnost na kojoj bi mu mnogi pozavideli. Ako postoji čovek koji će da snimi film u 100. godini života, onda je to on. Verovatno će i u tom filmu glumiti penzionisanog FBI agenta, juriti kriminalce, pucati, preskakati ograde i sve po redu. Ipak, Mističnareka je sigurno jedan od onih filmova po kojima će ostati upamćen kao reditelj.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Kod samih plovnih vrata luke, „Kontakt 2025.” prošle subote zakucao je završni udarac za ovaj put, koncert beogradskih Partibrejkersa. Jer, pre tri godine su na Sajmu slavili svoj 40. rođendan, ali sad je pravo vreme za autentični bunt rokenrola u Srbiji
Rezultati vojvođanskih konkursa za kulturu neskriveno ukazuju da Pokrajina ne želi da pomaže one koji su podržali studente. A to su Sterijino pozorje, Egzit, Akademija umetnosti, Tvrđava teatar, Šekspir festival, Akademska knjiga...
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!