Matori kauboj još poseduje vitalnost na kojoj bi mu mnogi pozavideli. Ako postoji čovek koji će da snimi film u 100. godini života, onda je to on. Verovatno će i u tom filmu glumiti penzionisanog FBI agenta, juriti kriminalce, pucati, preskakati ograde i sve po redu. Ipak, Mističnareka je sigurno jedan od onih filmova po kojima će ostati upamćen kao reditelj
Mističnareka, novi film Klinta Istvuda, još je jedna potvrda da Prljavi Hari svoje penzionerske dane ne provodi u nekrofilnom parazitiranju na sopstvenoj legendi. Njegova najbolja rediteljska ostvarenja se zasnivaju upravo na preispitivanju te legende i predrasuda na kojima ona počiva. Film koji se trenutno daje u našim bioskopima je jedno takvo svođenje računa, koji su se nakupili tokom, skoro, 50 godina, koliko je proveo u filmskoj industriji.
U svojoj dugoj glumačkoj karijeri Klint Istvud je imao samo jednu jedinu ulogu koju je ponovio u 59 različitih filmova. Tu, sada već lako prepoznatljivu ikonografiju prvi put smo videli u špageti-vesternima Serđa Leonea. Drugi bitan film za formiranje njegovog kultnog statusa bio je, naravno, PrljaviHari Dona Sigla. Tako je legenda rođena. Sve što je Istvudu ostalo je da igra sopstveni mit i on je to odlično radio. Lik Usamnjenog Kauboja, tvrdog na rečima i lakog na obaraču postao je zaštitni znak ovog glumca. Socijalna i ideološka pozicija svih Istvudovih filmskih inkarnacija varira oko jednog modela. Hronični marginalac koji teško ili nikako komunicira sa svojim bližnjima, uvek gravitira ka institucijama vlasti, ali se nikad potpuno ne integriše u njih. Najbitnija karakteristika je svakako uzimanje pravde u svoje ruke i dolaženje do nje na silu, mimo pravila i zakona. U istom paketu idu i standardni likovi iz te priče: korumpirani policajci, neodgovorni političari, obesni bogataši i sl. Iako na prvi pogled moralno ambivalentan lik, ipak predstavlja tipičnog američkog heroja čiji je osećaj za pravdu nesputan ograničenjima koje nameće život u civilizovanom društvu. Ovakva kaubojština uvek je bez problema uspevala da komunicira sa publikom, pa i da zaleči po koju frustraciju. Uvek će biti nečeg neodoljivo privlačnog u gledanju filmova u kojima dobrimomci ispraše tur zlikovcima. Nakon što je otkrio šta publika želi da gleda, tu uspešnu formulu, uglavnom, nije menjao.
IZVANREDAN FILM: Scena iz „Mistične reke“
Iako dugo u senci glumačke, Istvudova rediteljska karijera počela je davno. Iste 1971. godine kada je zaigrao svoju najpoznatiju ulogu Harija Kalahana, ćutljivog detektiva sa velikim pištoljem, on režira svoj prvi film PlayMistyforme. Njegov rediteljski opus tokom sedamdesetih i osamdesetih uključuje par zanimljivih filmova, uglavnom na liniji sa njegovim glumačkim statusom i pre svega pod uticajem njegovog mentora Dona Sigla. U njima je Klint Istvud-glumac mnogo bitniji od Klinta Istvuda-reditelja. Tek 1992. posle osvajanja Oskara za režiju filma Neoprostivo, pažnja javnosti se usmerava na njegovo rediteljsko umeće. Sve ovo se dešava u trenutku kada je njegova karijera već polako odumirala i kada su mu svi predviđali tihi prelazak sa filmskog platna u pop legendu. Poslednji nastavak Prljavog Harija iz 1988. loše je prošao i čak zabeležio gubitke, a njegova dva filma s početka devedesetih TheRookie i WhiteHunter, BlackHeart pored dobrih kritika nisu imali neku veću gledanost. Kada se činilo da se publika zasitila svog heroja, ovaj snima izuzetno zrelo ostvarenje koje je bilo vrhunac njegove dotadašnje rediteljske karijere. Film Neoprostivo predstavlja specifično podvlačenje crte nakon dugogodišnjeg iskustva sa žanrom koji ga je proslavio. U njemu ostareli kauboj i njegov neprijatelj, jednako ostareli šerif, raspredaju o osnovnim zabludama vesterna, kao što su mit o brzom potezanju pištolja ili olakom ubijanju velikog broja ljudi. Neoprostivo je za vestern predstavljao ono što je Vrisak Vesa Krejvena pretstavljao za horor, ali bez gorčine, ironije ili postmodernih vratolomija, vođen potrebom katarzične jednostavnosti, potrebom da se kaže kakojeste.
Nakon ovog filma Istvudova rediteljska karijera ulazi u period koji obeležava povećanje produkcionog kvaliteta i žanrovska raznovrsnost. Snima jedan ljubavni film MostoviokrugaMedison, „kaubojski SF“ Svemirskikauboji, triler Ponoćuvrtudobraizla, ali i rutinske policijske filmove sa omatorelim junacima na putu za penziju ili starački dom. Drugim rečima: ekranizuje sopstveni zalazak. Njegov prethodni film BloodWork iz 2002. je, blago rečeno, osrednji film opremljen svim klišeima kojih je scenarista mogao da se seti, nepopravljivo obeležen odrednicom B filma. Priče o gašenju karijere mogle se se ponovo čuti. Međutim, Klint Istvud, još jednom, posle velike krize uspeva da snimi izvanredan film. Ovaj put svode se računi sa drugim bitnim obeležjem njegovog opusa – policijskim trilerom. Mističnareka nudi kompleksniju viziju pravde koja nije lako dostupna i ne može se izvojevati pesnicama ili mlataranjem velikim pištoljem, bez obzira na to što njegova karijera, duga pola veka, tvrdi suprotno. Lik koji je gradio svojim ulogama ovde je pažljivom glumačkom podelom razbijen na tri zasebna. Svaki od njih označava jedan mogući pravac razvoja na koji se sam Istvud u svojoj glumi nije odvažio. Dok je uloga Kevina Bejkona tipična za Istvudove likove, svedena i bez mnogo izraza, netipično je to što je on ipak samo običan policajac koji stvari radi po pravilima službe. Drugi je sjajni Tim Robins koji glumi lika sa traumom, pri tom to radi dosta rezervisano, ali sa drugačijom vrstom potiskivanja od kamenog lica Istvudovih karaktera. Treći lik koga glumi Šon Pen zadužen je za onaj deo priče koji se tiče isterivanja pravde, ali dok se time bavi izražava mnogo više emocija: plače, besni, mrzi, kaje se i na kraju greši. Ništa od toga se ne bi desilo pravovernom inspektoru Kalahanu. Usložnjavanje banalne ideološke postavke koja ga je pratila kroz karijeru donosi težinu i ozbiljnost njegovim omiljenim temama i pokazuje mračnu stranu borbe za pravdu nadivljaka. Još par stvari ćemo prvi put zapaziti kod ovog reditelja. Film je mnogo više drama nego triler. Akcija je ustupila mesto dijalogu. Ima primetno više melodramskih elemenata i patetike nego što smo navikli. Obezbeđivanje sjajne glumačke postave kao i pomenuti noviteti možda sugerišu da film namiguje novouspostavljenom žanru koji bi se mogao nazvati: „film namenjen za dobijanje Oskara i malo šta drugo“, čiji su prošlogodišnji predstavnici bili Sati i Dalekoodraja. Takvo namigivanje može malo da vam pokvari pozitivan utisak o filmu, ali ga neće potpuno promeniti.
Ne bih se kladio protiv Klinta Istvuda kada mu sledeći put budu prognozirali kraj karijere. Matori kauboj još poseduje vitalnost na kojoj bi mu mnogi pozavideli. Ako postoji čovek koji će da snimi film u 100. godini života, onda je to on. Verovatno će i u tom filmu glumiti penzionisanog FBI agenta, juriti kriminalce, pucati, preskakati ograde i sve po redu. Ipak, Mističnareka je sigurno jedan od onih filmova po kojima će ostati upamćen kao reditelj.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Sin i ja stvaramo u porodičnoj kući, u našem kućnom studiju, ne sukobljavamo se, imamo blizak i topao odnos. Isto sam to zaključio dok sam čitao knjigu koju je napravio Spenser Tvidi, o ljudima koji prave muziku iz svog “bedroom” studija. Išao je sa drugarima po kućama i gledao kako ljudi snimaju uz pomoć štapa i kanapa
Na kraju “običnih” godina prave se liste knjiga, filmova i pozorišnih predstava. Međutim, ova godina je bila jedna od onih koju ćemo pamtiti po intenzivnoj borbi za društvene promene pa nema smisla ponašati se kao da je sve regularno. Zato ću u ovom tekstu pisati ne samo o predstavama već i o pozorišnim utiscima koje ćemo poneti iz 2025. godine
Intelektualna reportaža: poljski Književni institut u Parizu (2)
Neki od najvećih, poput Vitolda Gombroviča i Česlava Miloša, bez Ježija Gjedrojća gotovo sigurno ne bi postali ono što jesu. Ni s jednim od njih, međutim, nije bio u dobrim odnosima: bio je odveć konzervativan da bi prihvatio raspusnog Gombroviča i isuviše iskusan da bi tek tako ukazao poverenje preobraćenom komunisti Milošu. Nikada, međutim, nije odbio ni Gombrovičev ni Milošev tekst. Bio je previše dobar urednik da ne bi, sebi uprkos, shvatio o kakvim je piscima reč
Poslednja objava o aktivnostima ministra Nikole Selakovića na sajtu Ministarstva kulture je od 29. decembra. Ali to što ne otvara izložbe, ne znači da nema druga posla
Zašto Vučić iz Abu Dabija kaže da će „blokaderi“ ako dođu na vlast „silovati žene“ i „jahati popove“? Zato da sablazni i odvuče pažnju od koncerta Ane Bekute u Čačku teškog 40 000 evra dok Čačani plaćaju hodanje trotoarom
Teško je izračunati ko je koliko kriv za ponor u kojem je košarkaški klub Partizan. Ali predsednik Ostoja Mijailović volontira za najvećeg krivca time što ne razume da mora da ode i tako otvori šansu za novi početak
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!