
“Prefab Sprout” – 40 godina albuma Steve McQueen
Previše pametni da bi bili zvezde
“Kada čovek piše pesme zbog kojih se najusamljenije duše na svetu osećaju manje usamljeno, zaslužio je da svi znaju njegovo ime”, kaže Vladimir Skočajić
Da nije bilo karantina u vreme korone, možda ne bi bilo ni izložbe digitalnih grafika „Pasji život“ Luke Tripkovića, sa njegovim psom Frankom Nerom u glavnoj ulozi
Ciklus digitalnih grafika Luke Tripkovića Dog Days, pokazan je na izložbi u Galeriji Centra za grafiku Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu.
Portreti pasa Luke Tripkovića svedoče o novonastalom obliku suživota, specifičnom za vreme u kom živimo, pričajući o ulozi pasa i kućnih ljubimaca uopšte u savremenoj porodici.
„Radovi iz ciklusa Pasji dani (Dog days, po istoimenom ciklusu Dejvida Hoknija sa kraja devedesetih) nastali su kao ideja u vreme kada smo moj pas Franco Nero i ja bili zatočenici karantina počev od marta 2020. godine“, kaže za portal „Vremena“ Luka Tripković.
„Naš odnos je bio radikalno različit od uobičajenog, jer nije bio uspostavljen na hijerarhijski način koji je svojstven odnosu gazde i ljubimca – budući da smo se upoznali samo nekoliko dana pred lockdown, karantin je doprineo egalitarizaciji našeg odnosa. Pravila i ograničenja su nam postala gotovo identična, mada je moj pas u tom periodu bio slobodniji od mene jer je pravo na kretanje za vreme policijskog časa omogućilo njegovo postojanje, a ne moje. Upravo tada, kroz skice i krokije nastaje zametak izložbe.
Luka Tripković podseća da „Derida u knjizi Životinja, dakle postojim evocira uspomenu na sram koji je osetio kada ga je njegova mačka ugledala golog, i ulazi u prostor zoopoetike koji možemo pratiti od Ovidija preko Mevila do Kafke i Benjamina. Suživot sa životinjama i način osvešćivanje naše uloge u njihovim životima Derida, to jest svest o tome da životinja može gledati na nas, Derida naziva poetskim mišljenjem“.
U tekstu Pasji život Nataše Janković i Tije Antić koji prati izložbu, piše između ostalog:
„Ovi pseći pripadnici srednjeg staleža, predstavljeni u kućnom ambijentu, u svojim mekanim pokrivačima, izležavaju se na foteljama i uživaju sve povlastice života koje im omogućavaju njihovi vlasnici. Iako je na njihovim, donekle autističnim portretima prisutan otklon od svakodnevice, nemoguće je prenebregnuti prisustvo autora i njegov angažman.
U tekstu Psi prebijene kičme napisanom za nedeljnik Vreme, Tripković govori o knjizi sličnog naziva svog profesora Milete Prodanovića, objavljenoj ranih devedesetih. On zapaža da je knjiga svedočanstvo o najgorem periodu, barem za mnoge od nas, ali je takođe i priručnik za današnji život u Srbiji, gde smo zapravo svi – Psi prebijene kičme.“
“Kada čovek piše pesme zbog kojih se najusamljenije duše na svetu osećaju manje usamljeno, zaslužio je da svi znaju njegovo ime”, kaže Vladimir Skočajić
Vinsent F. Hendriks i Mes Vestergor, Izgubljena stvarnost. Tržišta pažnje, pogrešnih informacija i manipulacija, prevod Milan Perić, McMilan, Beograd 2024.
Opasno je ako neko sa malo ili nimalo iskustva u prevođenju počne da se oslanja isključivo na ChatGPT. Ništa ne može zameniti iskustvo učenja prevodilačkog zanata, a to znači iskustvo prevođenja. Četbot te neće ničemu naučiti. Njega ima smisla koristiti samo ako već umeš da prevodiš. U suprotnom, šteta može biti dvostruka: prevod će biti loš, a prevodilac neće ni umeti da prepozna da je loš jer ništa nije naučio u procesu prevođenja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve