Festival filmske režije LIFFE u Leskovcu koncentrisan je na ostvarenja država bivše Jugoslavije. Njegov selektor kaže „čim se pojavi prvi kadar na platnu, gledalac zna, ovo je bivša Jugoslavija, takva je scenografija, takva su lica ljudi“
Porodica i porodični odnosi su tema koja povezuje deset filmova koji će u selekciji Ognjena Sviličića biti prikazani na festivalu filmske režije LIFFE u Leskovcu. LIFFE počinje 25, i traje do 30. septembra.
„Osnovni kriterij po kojem uvijek biram filmove za ovaj festival je želja da publika pogleda najbolje filmove iz bivše Jugoslavije. Dakle, ideja je da na jednom mjestu imamo pregled filmske produkcije regije koja je kulturno, jezično, a i rodbinski i prijateljski povezana“, kaže selektor Ognjen Sviličić reditelj i scenarista iz Hrvatske.
Objašnjava da su „sve zemlje bivše Jugoslavije zastupljene sukladno njihovoj produkcijskoj aktivnosti. Ovdje moram reći da sam u slučaju Srbije morao izostaviti filmove ’Čuvari formule’ i ’Majka Mara’ jer sam na njima sudjelovao kao scenarist“.
Kaže da „čim se pojavi prvi kadar na platnu, gledatelj zna, ovo je bivša Jugoslavija, takva je scenografija, takva su lica ljudi. Recimo da nas ova selekcija podsjeća da pripadamo istom prostoru.“
Sviličić primećuje da „ove godine kao da su se autori regije dogovorili i svi napravili po jedan film o porodici. Ima ih svakakvih, gotovo nijedna nije srećna.“
„Možemo reći da je najčudnija porodica u makedonskom Domaćinstvu za početnike, sastavljena od odmetnika koji se hrabro bore s osudama okoline. Tu su i dve hrvatske porodice u strašnom zagrljaju patrijahata, jedna u Slavoniji Sveta obitelj i druga u Dalmaciji Samo kad se smijem. Obe su nesretne, samo jedna pre Drugog svetskog rata, druga danas. Nisu baš srećne ni porodice u Srbiji, jedna se na prilično zanimljiv način bori sa propašću radničke klase, pa se film i zove Radnička klasa ide u pakao, a jedna druga porodica se susreće sa ratom koji im kuca na vrata u 78 dana. „
Ni u Sloveniji nije puno bolje, kaže Svilačić, „tu je jedan nesretni dečak u potrazi za zamenskim ocem u Uzoru, a tu je i film koji na izuzetno topao i zanimljiv način priča o velikom slovenačkom glumcu, pa nam on priča i o porodici i važnosti iste. Film se po njemu zove Pero. Tu je i jedna porodica u nastajanju, film o svadbi. Ali i pre nego su se sastali, izgleda da su se svi rastali, u crnogorskom Živi i zdravi. Na kraju, tu je i emotivno razorna priča o dječaku i majci, porodici koju je politika razdvojila u Lost country.“
„Ove sve priče nam, po tko zna koji put, govore o tome da u bilo kojem delu regije živeli, svi delimo iste porodične probleme, samo su nam možda neki put rešenja drugačija.“
Ognjen Sviličić je treći put selektor festivala u Leskovcu. Želja mu je da, „kako je Sarajevo postalo jedan veliki festival koji našu regiju povezuje za svijetom, da Leskovac bude festival koji je koncentriran na bivšu Jugoslaviju. U Leskovcu možemo vidjeti tko je što napravio, također može postati mjesto gdje osim publike i autori mogu vidjeti glumce koje im trebaju, moguće ostvariti i neku suradnju.“
Uprava Narodnog pozorišta je odbila da se na Velikoj sceni dodeli nagrada „Vitez poziva“ i time otvoreno proglasila da je Narodno pozorište, barem dok njime vlada Dragoslav Bokan, isključivo naprednjačko
Privatni kulturni centar „Akvarijus" je jedina kulturna ustanova koja u Severnoj Kosovskoj Mitrovici funkcioniše bez prekida već deset godina. Tu Mitrovčani mogu da pogledaju izložbe ili film, odslušaju koncert, debatuju, piju kafu, čitaju, kupe ili udome knjigu. Sve to staje u sto kvadrata
Čukarički likovni salon koji organizuje Galerija 73 doveden je u pitanje zato što je cik-cak linija koja na crtežu Jovana Rakidžića predstavlja nadstrešnicu novosadske železničke stanice, protumačena kao ideološka poruka
Nema umetničke nagrade ali zato ima one za izuzetne zasluge, ne znaju ga ni u Srbiji ni u Pragu gde živi, njegov rad nema vrednosti relevantne u međunarodnom kontekstu – kaže stručna javnost o Predragu Đakoviću
Država nije iskoristila pravo preče kupovine, pa je Palata Albanija nedavno prodata privatniku. U skorije vreme, isto se desilo i Geneks kuli i Staroj šećerani
Evro skače, ljudi hrle u menjačnice, banke odbijaju da kažu da li posluju sa NIS-om, a režim kaže - sve je do panike. Moguće, ali ko je širi
Performansi ministra kulture Nikole Selakovića u vezi sa Tužilaštvom za organizovani kriminal ne odišu, doduše, naročitim glumačkim talentom, ali zato verno dočaravaju prirodu naprednjkačke vlasti
Izjavivši da je Vučić pravi cilj Tužilaštva za organizovani kriminal, Selaković je kanda aludirao na američki antimafijaški zakon RICO – ne goni se samo ko je direktno učestvovao u krivičnim delima, nego i onaj ko je bio na čelu organizacije koja ih je počinila. A poznato je ko vodi naprednjačku vlast
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
