
Izložba
Galerija Haos: Saradnja sa Francuskom duga ceo život
Galerija Haos obeležila je 30 godina postojanja i isto toliko godina saradnje sa Francuskom, izložbom u Francuskom institutu
Večiti mangup sa Čubure ili Dorćola, ponekad preobučen u kostim seljaka, radnika ili Roma – sve prema zahtevima uloge koju je tumačio – najčešće bez kinte u džepu, bitanga sa nadom u bolje sutra, spreman na laž, krađu i prevaru, čovečuljak koji vodi neravnopravnu bitku sa najvećim i najsurovijim ološem, za malu meru ljudskog dostojanstva i još manju meru najnužnije egzistencije, ukratko luzer ali prepoznatljiv kao čovek dobrog srca. Zato su ga voleli i još ga uvek vole
Na vest da je Bora Todorović umro pojavilo se veoma mnogo izjava. Javili su se i znani i neznani. Sa posebnim zanimanjem čitao sam izjave ovih drugih. Bilo je tu i nespretne patetike, ali ni u jednom slučaju nije nedostajalo iskrene tuge. Između tih izjava našao se i predlog da se napravi stilizovani lik koji bi imao karakteristike Bore Todorovića i mogao bi da bude oslikan na bedžu ili da u plastičnom obliku postane figurica koja se veša za svežanj za ključeve i da kao takav možda zauvek zameni onog starog i zaboravljenog vrapca koji je nekada simbolizovao Beograd.
Beograđani su shvatili da je Bora bio dobri duh njihovog grada. Oni su ga kao takvog upoznali i zavoleli odlazeći na njegove predstave, gledajući ga u filmovima, na televizijskim ekranima. Bora je bio omiljeni junak iz njihove mašte, mešavina Čaplinovog Malog delije i Petra Pana. Večiti mangup sa Čubure ili Dorćola, ponekad preobučen u kostim seljaka, radnika ili Roma – sve prema zahtevima uloge koju je tumačio – najčešće bez kinte u džepu, bitanga sa nadom u bolje sutra, spreman na laž, krađu i prevaru, čovečuljak koji vodi neravnopravnu bitku sa najvećim i najsurovijim ološem, za malu meru ljudskog dostojanstva i još manju meru najnužnije egzistencije, ukratko luzer ali prepoznatljiv kao čovek dobrog srca. Zato su ga voleli i još ga uvek vole.
Bora svojim delom peva pesmu o nepobedivosti beogradskog humora koji će uvek ispratiti i najteže nevolje i sačuvati optimizam. On to ne bi mogao izraziti da nije u svom životnom iskustvu imao ili bio svedokom mnogih prizora u kojima je docnije učestvovao kao glumac. Zato je on bio stalni graditelj. Malo je poznato da je nekoliko puta iz početka počinjao svoj privatni život i svoju karijeru. Ne zna se koliko je stanova adaptirao, koliko kuća izgradio, seleći se iz grada u grad, iz jedne zemlje u drugu. Imao je sjajan instinkt da zaštiti svoju porodicu i zato je vredno i uporno obnavljao svoj dom. Upornost, čestitost, iskrenost uz vedar duh – to je moglo da nosi potpis Bore Todorovića. A o glumačkom talentu neću ni slova. Imao ga je – onoliko… Ne vredi pričati.
Galerija Haos obeležila je 30 godina postojanja i isto toliko godina saradnje sa Francuskom, izložbom u Francuskom institutu
Zbirka eseja Gojka Božovića „Negde između epoha“ otkriva da je srpska moderna proza unazad sedamdeset godina nastajala upravo na društvenim i epohalnim granicama
Ukrali su nam vojsku, ukrali su nam emociju, rekao je Aleksandar Radić komentarišući najnoviju vojnu paradu u Beogradu, i setio se dokumentarnog filma „Parada“ Dušana Makavejeva iz vremena kad je svega toga bilo
Sa dve nagrade, za Vesnu Smiljanić Rangelov i Luku Tilingera, izdavačka kuća „Službeni glasnik“ pobednik je ovogodišnjeg izbora za nagradu „Neven“
Radove tri umetnika izabrala je galerija Novembar da, kao jedina iz Srbije, predstavi ovdašnju umetnost na poznatom sajmu umetnosti ArtAtina u Grčkoj
Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu
Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve