
Prilagođavanje
KCB: Program u martu prilagođen je novim okolnostima
Kulturni centar Beograda osmislio je martovski program u svetlu kompleksnih društvenih okolnosti i situacije u kojoj se zatekao nakon što je zauzeta bioskopska Dvorana
Večiti mangup sa Čubure ili Dorćola, ponekad preobučen u kostim seljaka, radnika ili Roma – sve prema zahtevima uloge koju je tumačio – najčešće bez kinte u džepu, bitanga sa nadom u bolje sutra, spreman na laž, krađu i prevaru, čovečuljak koji vodi neravnopravnu bitku sa najvećim i najsurovijim ološem, za malu meru ljudskog dostojanstva i još manju meru najnužnije egzistencije, ukratko luzer ali prepoznatljiv kao čovek dobrog srca. Zato su ga voleli i još ga uvek vole
Na vest da je Bora Todorović umro pojavilo se veoma mnogo izjava. Javili su se i znani i neznani. Sa posebnim zanimanjem čitao sam izjave ovih drugih. Bilo je tu i nespretne patetike, ali ni u jednom slučaju nije nedostajalo iskrene tuge. Između tih izjava našao se i predlog da se napravi stilizovani lik koji bi imao karakteristike Bore Todorovića i mogao bi da bude oslikan na bedžu ili da u plastičnom obliku postane figurica koja se veša za svežanj za ključeve i da kao takav možda zauvek zameni onog starog i zaboravljenog vrapca koji je nekada simbolizovao Beograd.
Beograđani su shvatili da je Bora bio dobri duh njihovog grada. Oni su ga kao takvog upoznali i zavoleli odlazeći na njegove predstave, gledajući ga u filmovima, na televizijskim ekranima. Bora je bio omiljeni junak iz njihove mašte, mešavina Čaplinovog Malog delije i Petra Pana. Večiti mangup sa Čubure ili Dorćola, ponekad preobučen u kostim seljaka, radnika ili Roma – sve prema zahtevima uloge koju je tumačio – najčešće bez kinte u džepu, bitanga sa nadom u bolje sutra, spreman na laž, krađu i prevaru, čovečuljak koji vodi neravnopravnu bitku sa najvećim i najsurovijim ološem, za malu meru ljudskog dostojanstva i još manju meru najnužnije egzistencije, ukratko luzer ali prepoznatljiv kao čovek dobrog srca. Zato su ga voleli i još ga uvek vole.
Bora svojim delom peva pesmu o nepobedivosti beogradskog humora koji će uvek ispratiti i najteže nevolje i sačuvati optimizam. On to ne bi mogao izraziti da nije u svom životnom iskustvu imao ili bio svedokom mnogih prizora u kojima je docnije učestvovao kao glumac. Zato je on bio stalni graditelj. Malo je poznato da je nekoliko puta iz početka počinjao svoj privatni život i svoju karijeru. Ne zna se koliko je stanova adaptirao, koliko kuća izgradio, seleći se iz grada u grad, iz jedne zemlje u drugu. Imao je sjajan instinkt da zaštiti svoju porodicu i zato je vredno i uporno obnavljao svoj dom. Upornost, čestitost, iskrenost uz vedar duh – to je moglo da nosi potpis Bore Todorovića. A o glumačkom talentu neću ni slova. Imao ga je – onoliko… Ne vredi pričati.
Kulturni centar Beograda osmislio je martovski program u svetlu kompleksnih društvenih okolnosti i situacije u kojoj se zatekao nakon što je zauzeta bioskopska Dvorana
U prestonici se održavaju Beogradski festival igre, Irski festival i BlokadniFest. To znači da su i Fest i Martovski festival mogli da zadrže svoje tradicionalne termine – samo da je Skupština grada na vreme obavila svoj deo posla
Konstituisan je novi Odbor Martovskog festivala, pa sad može da se potvrdi i novi termin festivala, i budžet i program iako je odavno bio formiran. Na sve ovo, čekala se Skupština grada
Nakon odlaganja tradicionalnog Festa, studenti u blokadi odlučili su da održe sopstveni filmski festival – Blokadni Fest. Šta su za posetioce festivala studenti pripremili od 9. do 16. marta
Ansambl predstave „Što na podu spavaš“ posvetio je aplauz studentima, a publika Kazališta „Gavela“ u Zagrebu je to rado prihvatila
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve