img
Loader
Beograd, 11°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Bioskop i striming

Mehanizmi prepoznavanja

15. мај 2025, 00:03 Zoran Janković
Copied

Veliki prasak, animirani film, režija Piter Braungard;
Havoc, režija Geret Evans

U ravni zapleta, u Havocu imamo punu lepezu arhetipova i tropa koji reflektuju i sadašnji srpski trenutak – visceralno nasilje, teška korupcija, umreženost svih sa svima, beskrajna prvobitna akumulacija kapitala, medijske manipulacije teškog kalibra, klaustrofobičnost života u okruženju i, istovremeno, u očekivanju nekakve promene. Tu su entropija, opšti metež, teška sluđenost u svetu koji bi, tako se čini, lako morao da nestane u samo nekoliko trenutaka

Kada se razgrne teška magla krupnih reči, učenih sintagmi i neologizama, stvari bivaju poprilično jednostavne: umetnosti godi kada u sebi nosi radost dovoljno lakog i brzog prepoznavanja onoga što već smatramo suštinskim delom svog postojanja ili životnog iskustva. U svojoj dugoj istoriji popularna kultura, kao druželjubiva ispostava umetnosti višeg i prestižnijeg profila, dodatno je izbrusila i pojednostavila tu stranu artikulisanog i manje ili više prefinjenog stvaralaštava. Zbog toga nam verovatno najviše prijaju one priče, one rime, one slike u kojima, u visokom stepenu, možemo najpre da se prepoznamo, potom i ogledamo na nivou ličnih damara i ličnih iskustava, da bismo kasnije razaznali i kontekst u kome bitišemo i možda na neki način tom kontekstu i doprinosimo. Naravno, ima tu dosta proizvoljnih i duboko ličnih procena i doživljaja, kao i projekcija u čijem je komšiluku uvek sklisko učitavanje u koje smeštamo sopstvene potrebe. Tu je, najzad, i želja da nas ljudi makar i posredno razumeju.

VELIKI PRASAK

...
…

Sve to se da videti u živopisnom i nadahnutom američkom distopijskom mjuziklu O’dessa – dobrim delom snimanom i u susednoj Hrvatskoj – u kojem ključni negativac, medijski mogul sklon navodnim inovacijama i beskrajnjim i opsežnim medijskim manipulacijama, svoje toksično i destruktivno ludilo nameće kao jedinu društvenu normu opstanka. U poslednjih nekoliko sedmica slično se moglo uočiti i u novitetima koji stižu na striming-platforme ili u zvaničnu i punu bioskopsku distribuciju. Uz dve ograde – može biti da je tu, istini za volju, reč o još jednom primeru učitavanja sličnosti i analogija, dok na drugoj strani stoji da je popularna kultura oduvek posedovala i baštinila moć da bude i ostane refleksija društvenih trenja i zbivanja. Naravno, uz oslonac na duboko ukorenjene arhetipske zahvate i trope. Primenjeno, to izgleda ovako – na repertoare bioskopa u Srbiji pre nekoliko sedmica stigao je vrhunski animirani film čiji je naslov kod nas ekonomično skraćen u Veliki prasak, a koji je izvorno nazvan The Day The Earth Blew Up: A Looney Tunes Movie. Reč je o svojevrsnom ispadu, jer je Vorner braders nekakvom pogubnom kalkulantskom računicom odustao od plasmana ovog filma u medije, ističući pritom i hvaleći njegove kvalitete i zanatska dostignuća. Ovo je, zapravo, prvi pravi dugometražni film na “luni tjuns” teme. Za dalji tok ovog dvojnog filmskog prikaza valja reći da je Vorner braders u ovom filmu prepoznao sporotinjajuću, a i ipak i lako uočljivu subverzivnost, ali, ako ćemo pošteno, u pitanju je samo tek još jedna od sumanutih i nerezonskih odluka onih kojima je dato da ključne odluke donose. Ono što Veliki prasak čini izrazito podatnim za tezu artikulisanu u uvodnom delu ovoga teksta, jeste što u njemu sve pršti od (doduše) zašećerene subverzije koju pažljivi gledaoci umeju da opaze i detaljno isprate, bez obzira na to što je glavni tekst namenjen deci.

U zapletu pratimo Gicu Prasića i Patka Daču – koji ne samo da su oprečnih naravi nego su obojica nesposobni za praktičan život – kojima nepoznata ružičista tvar pada na krov i uništava im jedini dom koji imaju. Zbog toga dospevaju na uvek nezgodno tržište rada, i to, o sudbino kleta, baš u fabriku koja pravi šarene i mamiparne žvakaće gume. Na tu fabriku je, da stvar bude gora, oko bacio i destruktivni vanzemaljac-demijurg, koji ima ideju da kontrolom uma ionako nevažnih civila (i, naravno, potrošača) zavlada svetom po meri svojih uništilačkih poriva. Analogija s onim što nam se ovde i sada događa veoma je jasna, tim pre što narečeni demijurg pomoć i oslonac ima u zaluđenoj “struci” koja svoje znanje i svoja umeća radosno stavlja u službu onog ko misli smao na sopstvenu korist. Naravno, lakoća prepoznavanja ovde je zagarantovana upravo upotrebom učinkovitih narativnih i simboličkih arhetipova i tropa (na šta smo već skrenuli pažnju). Jedinu podršku u nevoljama koje su ih snašle Gica Prasić i Patak Dača proinalaze u skrajnutoj, neshvaćenoj i nepopravljivo buntovnoj naučnici zlatnog srca i krajnje čistih namera (!). Na ovom mestu bi možda trebalo napustiti analogije sa našom zbiljom i ovaj zbilja odličan film “svesti samo” na nivo kreativne, nadahnute, duhovite i zbilja smešne, poletne i šarenolike komedije, koja nimalo usiljeno prevazilazi generacijske razlike u ukusima i gledalačkim preferencijama.

HAVOC

...
…

Na drugom polu imamo nedavni Netfliksov novitet – kriminalistički hiperakcijaš nazvan kratko i ubojito Havoc (u prevodu – haos ili teška pometnja). Na početku valja biti i iskren i pošten: postoji nešto upadljivo derivativno u ovom najnovijem ostvarenju Gareta Evansa, reditelja filmova Raid (Racija) i Raid 2, vizionara na planu prikaza koreografisane filmske akcije, čak i ako ostavimo po strani spektakularnost, prenaglašen i razmetljiv akrobatski balet. Havoc je, ukupno uzev, dobar i efektan akcioni film, doduše okovan u prilično rabljene arhetipove i trope, posebno u registru kriminalističkog akcionog žanra: organ javnog reda i mira (policajac, dakle) nalazi se do guše uvaljan u korupciju i klijentelizam, ali ga i dalje nosi varljivi poriv da uradi nešto dobro, i to ne samo za sebe. Film je očigledno raspolagao raskošnim budžetom, a ako uzmemo u obzir da je sišao sa zahuktale pokretne trake Netfliksa, koji nudi brzopotezne i očekivano kratkoročne nadražaje, mora se reći da Havoc, uprkos derivativnosti, jeste dovoljno kvalitetno delo svog žanra i podžanra, te bi upravo bioskop bio “prirodno mesto” za gledanje.

U ravni zapleta imamo punu lepezu arhetipova i tropa koji reflektuju i sadašnji srpski trenutak – visceralno nasilje, teška korupcija, umreženost svih sa svima, beskrajna prvobitna akumulacija kapitala, medijske manipulacije teškog kalibra, klaustrofobičnost života u okruženju i, istovremeno, u očekivanju nekakve promene. Tu su entropija, opšti metež, teška sluđenost u svetu koji bi, tako se čini, lako morao da nestane u samo nekoliko trenutaka. Tom Hardi, glumac specifičnog fizikusa i nesvakidašnje ekspresivnosti, odličan je udarni eksponent priče koju (mora se priznati) znamo i u boljim izdanjima – pomenimo samo jedan biser i klasik B filma američkih devedesetih, Surova pravda (Extreme Justice) Marka L. Lestera. Hardi zbilja nosi bučnu priču od početka do kraja, uz utisak – što je uvek slučaj s filmovima Gareta Evansa – da gledalac naprosto jedva čeka da se pređe na eksplozivne i zadivljujuće hiperakcione epizode, pa se čini da je sve ostalo (u neku ruku porazni utisak) tek izgovor da se do tih tačaka i udarnih aduta dođe.

Na kraju, junaci Havoca, Gica Prasić i Patak Dača, pa onda i mi kao njihovi svedoci i nadzirači, svi zajedno stižemo do one tačke prepoznavanja do koga stiže, na primer, i pripovedač na samom početku vrsnog levičarskog i veoma borbenog romana Rađanje naše moći Viktora Serža: “Mogli smo da prepoznamo jedni druge po izgovoru određenih reči i po tome kako smo u svaki razgovor ubacivali neke idejne kovanice… Nije nas spajala nikakva organizacija, ali nikad niko nije imao više stvarne i iskrene solidarnosti od nekog bratstva boraca bez vođa, bez pravila i bez organizacionih veza.”

Tagovi:

animirani film Film Havoc veliki prasak
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura
Narodno pozorište u Beogradu

Narodno pozorište

05.октобар 2025. M.S.

Članica Upravnog odbora Narodnog pozorišta Iva Bojović Petković podnela ostavku

Na mesto članice Upravnog odbora Narodnog pozorišta, direktorka Baletske škole „Lujo Davičo“ Iva Bojović Petković, podnela je ostavku

Solidarnost

04.октобар 2025. Sonja Ćirić

Glumci „Ateljea 212“ pozvali u goste kolege iz Narodnog pozorišta

Glumci Narodnog pozorišta, čija je zgrada zatvorena, večeras će publici „Ateljea 212“ preneti svoje zahteve o smeni uprave, Dragoslava Bokana i Nikole Selakovića

Novi Sad

04.октобар 2025. S.Ć.

Sindikat SNP: Kritika koleginicinog pevanja nije govor mržnje

Sindikat umetnika i drugih delatnika Srpskog narodnog pozorišta reagovao je povodom optužbi u tabloidima da sprovode linč operske pevačice Nataše Tasić Knežević

Narodno pozorište

03.октобар 2025. B. B.

Glumci i građani zatražili ostavku Dragoslava Bokana

Deo ansambla Narodnog pozorišta u Beogradu zatražio je smenu predsednika Upravnog odbora Narodnog pozorišta Dragoslava Bokana, pa su u petak uveče organizovali štrajk upozorenja

Narodno pozorište

03.октобар 2025. S.Ć.

Narodno pozorište je od danas delimično zatvoreno

Uprava Narodnog pozorišta i Ministarstvo kulture su odlučili da od 3. oktobra pa naredne tri nedelje zatvore ovu kuću kako bi se ispunile 59 mera Sektora za vanredne situacije

Komentar

Komentar

Koliko nas je?

Bitka između protivnika i pobornika vlasti, pravne države i bezakonja, dobra i zla, svela se na dokazivanje koga ima više. Ne bez razloga

Andrej Ivanji

Komentar

Koliko puta dnevno jede naprednjak?

To što Vučić u činjenici da studenti jedu triput dnevno vidi „obojenu revoluciju“ svedočanstvo je autoprojekcije – on nikad nije iskusio podršku, a da nije plaćena

Nemanja Rujević

Pregled nedelje

Dijalog u skladištu nestalog oružja

Kao što Vučić govori o dijalogu, Dačić i Vasiljević zbore o zakonu, borbi protiv kriminala i policiji od koje „ni jedne nema bolje“. Reč je o čistom fejku, kao što je i sve ostalo pod naprednjačkim režimom

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1813
Poslednje izdanje

Kriminalni klanovi, tajne službe, režimski batinaši

Ko sve vršlja po Srbiji Pretplati se
Intervju: Stefan Simić, Pokret slobodnih građana

Jedina vizija SNS za Beograd je korupcija

Intervju: Vukašin Milićević, Demokratska stranka

Podrška studentima je jedini put

Istraživanje NSPM – septembar 2025.

Vučićevo pumpanje u probušeni balon

Pozorište

Protiv uskogrudosti i mržnje

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure