
Izložba
Veliki Dejvid Hokni se vraća u Beograd
Muzej savremene umetnosti obeležava izložbom velikog britanskog umetnika Dejvida Hoknija, koji je u Beogradu izlagao još dok su i ovaj muzej i umetnik bili mladi
Kraftwerk na stadionu Tašmajdan, Beograd, 13. 6. 2005.
Pre tridesetak godina „Ilustrovana politika“ u rubričici za popularnu muziku donela je fotku dvojice kosijanera, a u proširenom potpisu javila da Ralf i Florijan koriste ton-generator, sekvencer, ring-modulator i sl. Tako sam ja saznao za Kraftwerk (dalje: KW). Ubrzo, čak i pre nego su njihove ploče izlazile u Jugoslaviji, postali su dosadni ko zubobolja pa danas vuku ključno pitanje: Zar je tri godine eksperimentisanja (ili avangarde?) opravdanje za tri decenije daveža?
Ovaj događaj lagano je i nesvesno pripreman još otkako je na koncertima počelo da svetluca više telefonskih displejeva nego plamičaka. Vertikala od hipija kroz novotalasnu publiku (tada se i KW behu prenuli) do najmlađih koji su ih učili preko brojnih semplova, to je osa dugovečne popularnosti KW-a kao preteče tehno-popa i mehanik-plesne muzike. Iako su se za razliku od svojih ispisnika Tangerine Dream uspešno formatirali za tržište, KW teško mogu sabrati pesama dovoljno za Najbolje od… a tevtonskom sterilizacijom pobrinuli su se da ni slučajno ne odašilju podsticajne ritmove. O originalnosti kraut roka da i ne govorimo…
Ne ostavivši na miru svoj koncept isteran do savršenstva/besmisla, KW su se iz bezbrižnog sredovečnog dremeža vratili megadosadnim Tour de France Soundtracks (EMI 2003), odlično zamišljenim – povodom jubileja ove velike biciklističke trke (inače omiljenog sporta članova KW-a) ali ostvarenim kao dokaz za zlobno uopštavanje minimalizam = monotonija. Tour… je i okosnica njihove prošloprolećne svetske turneje Minimum–Maximum i istoimenog dvostrukog koncertnog CD/DVD-a (EMI) zvanično objavljenog svega nedelju dana pre gostovanja u Beogradu. Kao što su na albumu snimci i iz tranzicionih prestonica (uključujući Ljubljanu), nastavljena tura sada se skroz probila kroz Balkan.
Ako ćemo pravo, i koncert i živi album KW-a apsurdni su sami po sebi, automatizovani/istovetni do samoukidanja, te sam stoga uživao prateći kako reaguju oni koji su ulaznice platili pa će valjda i morati da se vesele. Najzad, prolećno veče doprinelo je da u srcu glavnog grada na gotovo popunjenom malom stadionu Tašmajdan preko 10.000 duša bude prijatno suočeno s tehnološkom predstavom kakva više priliči sajmu opreme, ali je svejedno retko viđana ovde. Program KW-a može se iscrpno opisati kao presek sirotinjskog Laibacha u poslednjih 15 godina (otkako su „totalitarnu domovinu“ ostavili zarad estrade) i nastupa Residentsa pre dve decenije. Ili, ako vam je bliže: R.E.M. su nam u januaru pokazali beskrajno bolji lajt šou i scenske projekcije, a Massive Attack leta 2003. (doduše, samo u Zagrebu a ne i kasnije na EXIT-u) zaista modernu kompjutersku grafiku kao kulise.
Uz glas žabe za potkivanje ova četiri tipično maštovita (!) Nemca izvodili su ambijentalnu muziku iz radnje elektronskih klavijatura, kako bi to obavio i prosečan demonstrator instrumenata. Svi zvuci i efekti, animacije i projekcije zapravo su generisani dvadesetak godina starom tehnologijom, čineći KW retro atrakcijom. Njihovi oduvek minimalizovani tekstovi (sa najoskudnijim evro-IT-rečnikom dostupni su svakome, kao i „muzičke“ fraze dovoljno trome i ponavljane da svi razumeju. Ukratko, stadionski rok u najgoroj ispraznoj verziji za koju je čak i Pavaroti poletan kreativac.
Šačica sviračkih dodataka gubila se u tragičnoj jalovosti i samo produžavala numere, ono nekoliko lepih pesmica s iole osećanja (Neon Lights, Model) praćene su najslabijim ilustracijama, a elektropionir Autobahn nosio tek daleki odsjaj herojskog osvajanja novog i laički muzikalnog. Mlak odziv publike uskovitlao bi se oko malo efektnije prezentacije (Radioactivity, s mini-porukama da se čovek eto zamisli), prepoznatljive melodijske linijice i naravno zbog Trans–Europe Express, velikog hita 1977. Posle sat i po i zavesa je radila svoje, došlo doba za biseve, pa su na drugom demonstrirali i bez ruku, tj. Robots s razigranim krojačkim lutkama. Nema šta, vrhunski koncept, ali ko i svaki koncept bez dovoljno ubedljivog/živog izvođenja – jednom zanimljivo, posle bajat vic.
KW su dočekali digitalno doba, i ostali na istom mestu. Modernizam u pop muzici, bar onoj komercijalnoj – baš zbog estradnog zakrivljenja – obično kasni i do pola veka za modernom u drugim vidovima stvaralaštva. No dobro je da su KW gostovali u Beogradu, kako bi publika smanjila svoj zaostatak za svetskim zbivanjima u toj oblasti. Prikladno je da je koncert sponzorisao operater mobilne telefonije – najzad sve funkcije ostaju uključene – a ne diler računara. Jer, da ’prostite na stručnom izrazu, da je penetracija interneta ovde veća, mnogi bi na sajtu kraftwerk.com i kod kuće overili bar 60 odsto ovog koncertnog programa. Ovako, šišali su ih natprosečno/sumnjivo snabdeveni tapkaroši pa je od početnih 600 dinara cena jako brzo udvostručena, i još je porasla.
Ipak, ehm, KW su bili dobro navežbani. Ko im samo dade (muziku na) struju?!
Komentari:Duška Ristić
……………….Miloš Baroš
Muzej savremene umetnosti obeležava izložbom velikog britanskog umetnika Dejvida Hoknija, koji je u Beogradu izlagao još dok su i ovaj muzej i umetnik bili mladi
Kod samih plovnih vrata luke, „Kontakt 2025.” prošle subote zakucao je završni udarac za ovaj put, koncert beogradskih Partibrejkersa. Jer, pre tri godine su na Sajmu slavili svoj 40. rođendan, ali sad je pravo vreme za autentični bunt rokenrola u Srbiji
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Pozorište „Pinokio“ otvara prvu pozorišnu scenu za bebe „Kolevka teatar“ predstavom „Zora i San“, u kojoj učestvuju i gledaoci - bebe
Rezultati vojvođanskih konkursa za kulturu neskriveno ukazuju da Pokrajina ne želi da pomaže one koji su podržali studente. A to su Sterijino pozorje, Egzit, Akademija umetnosti, Tvrđava teatar, Šekspir festival, Akademska knjiga...
Intervju: Tužiteljka Bojana Savović
Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve