
Politika i kultura
Zbog protesta otkazani Filmski susreti u Nišu i Bašta fest
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Ni danas nisam siguran da li je „Šta radite bre!?“ adekvatan i prikladan naziv emisije na RTS-u koja se bavi domaćom političkom scenom. Sa stanovišta sadržaja, on neosporno odgovara, jer je zajednički imenitelj najvećeg procenta domaćih partijskih aktivnosti – patološki nedostatak odgovornosti. Ovo je raj za političare, svojevrsni rijaliti program bez cenzure gde je moguće da bez argumenata, u slobodnom stilu lišenom svake kulture dijaloga, lažete, izmišljate, obećavate i retko, gotovo nikada ne radite, osim na simboličnom nivou. TV emisija je onda dnevni spisak bisera, apsurda, oksimorona, gluposti, nekulture, koja našu političku scenu pokazuje kao ogroman palanački vašar u kojem je najpametniji onaj koji najglasnije viče. TV emisija bi time dobila ulogu korektora, osigurača ili čuvara zdravog razuma. Nažalost, dešava se suprotno, pa je „Šta radite bre“ nalik dnevnom pregledu dešavanja na Farmi ili na Dvoru, gde nam se u kratkom vremenskom roku isporuči kondenzovana količina dnevnopolitičkog nanosa. Gle čuda, ovdašnji političari su shvatili da je rijaliti koncept najpopularniji žanr, pa sa svojevrsnom radošću daju sebi oduška i ne beže od cirkusa. Super je kada se o vama govori na televiziji, uopšte nije važno u kojem kontekstu. Ta stravična šaljivost je bila i ostala nešto od čega sam prezao i zazirao još od Slobinog vremena. Od Indeksovih političkih parodija, koje su krile izvesnu žaoku, stigli smo do Kursadžija, gde je žaoku zamenio prosti primitivizam. Kada su Miloševića zvali „Slobica“ davali su mu ljudsku dimenziju, on je postajao tvrdoglavi komšija, predsednik kućnog saveta. Od 2003. godine strepim od trenutka kada će nekom šaljivdžiji pasti na pamet da napravi skeč o ubistvu Zorana Đinđića. Time bi poslednje zrnce razuma i srama nestalo iz naše javnosti, a verujte mi, prema medijskoj slici, nalazimo se na rubu te provalije.
Pitanje dakle glasi, da li je moguće napraviti dnevnopolitički pregled koji bi ponukao političare da barem razmisle pa onda kažu šta su naumili.
Odličan primer ove etičke ambivalencije dobili smo u ekranizovanoj sapunici iz Jagodine. Lokalni šef i član vladajuće koalicije, gospodin Palma počeo je da iskorenjuje belu kugu iz Pomoravlja. Samci i samice, stariji od 30 godina, podstiču se na sklapanje braka nagradom od 3000 evra i poslom za jednog od supružnika. Videli smo kolektivno venčanje, Palma mu dođe ko matičar, nazdravilo se šampanjcem, a gigantski Kupidon iz Jagodine najavio je novu akciju. Ovog leta će momci bećari na more u Grčku o opštinskom trošku, a pozivaju se neudate drugarice, gospođice i dame da im se pridruže. Kad sunce i Egej učine svoje i krv uzavri – eto novih mladenaca! Najveći broj gledalaca „Brea“ pohvaliće Palmu, što je neumitan zaključak ove demagoške svadbarije. Pitanje glasi, kako je moguće da u Srbiji postoji opština u kojoj vlada komunizam, sa autonomnom socijalnom politikom. Ako je dobro, što tako nije svuda? Da li to znači da svi ostali kradu, a jedino Palma daje narodu? Da li je to Srbija primenila kineski princip jedne države a dva sistema, a da mi u ostatku Srbije (van Jagodine) toga nismo svesni. Iza ovakve demagogije i propagande uvek skrivena leži diktatura. San svih diktatora na ovom svetu pre ili kasnije postane potreba da se potpuno upravlja ljudskim životima, njihovim nagonima i seksualnošću. Vilhelm Rajh bi u Jagodini odmah prepoznao principe sex-pola, odnosno manipulisanje seksualnošću u političke svrhe. Nema ničeg lošeg u pomaganju građanima da kako-tako prebrode tešku ekonomsku situaciju. Ali poreklo novca je potpuno neobično, baš kao i subvencije Vlade Srbije za otvaranje novih radnih mesta. Možemo reći da je Palmin princip postao sastavni deo političke prakse u Srbiji. Vlada očigledno prepisuje od Palme. Šta onda ostaje RTS-u. Posle venčavanja u 48 sati sledi „Vreme je za bebe“, potom tu zgodno uleće „Šta radite bre“ (Palmini mladenci), a najavljuje se i „Ženidba domaćina“ na Prvoj. Dramaturški model za „Šta radite bre“ onda je sigurno – Svadba! Tu imate slavlje, razbacivanje parama, pevanje i pucanje, privremeni ili trajni gubitak svesti, nesporazume i svađe unutar familije, seks u najavi i neizvesnost budućeg zajedničkog života.
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Barak Obama je 2012. godine poslao svog ministra finansija da urazumi nemačkog kolegu koji je, protiv prezaduženih Grka, naglašavao moralni značaj trpljenja bola na kratke staze, zarad integriteta na duge staze. Ubeđivanje nije uspelo. U svakom slučaju, bez ordoliberalizma ne može se razumeti nastanak EU, kao ni nemačka pozicija u Evropi. Bez njega se, zapravo, ne može tumačiti ni XX vek
Pronalazak i širenje fotografije za Hoknija predstavlja trenutak u kome je optička slika samo fiksirana na papir uz pomoć hemijskih dodataka. Prateći likovne procedure, Hokni sugeriše da se modernost rađa upravo sa umetničkim oslobađanjem od optičkih aparatura i pomagala i povratkom na nesavršeni, manuelni izraz
Delajući unutar granica žanra (i zombi horora kao podžanrovskog skupa), te sopstvenih (mito)poetika, scenarista Aleks Garland i reditelj Deni Bojl nastavljaju sopstvenu priču mikrozapleta previše bavljenja uvek iritantnim eksplikatorskim zahtevima u kojima se gledaoci podsećaju na sve što je bilo u prethodnim filmovima. Pri tome, ama baš sve mora biti jasno, te, istovremeno, mora da zadovolji i nostalgičarski štimung kao nužan činilac u kreativno-poslovnim jednačinama ovog tipa
Irski bend “Fontaines D.C.” dolazi nam iz zemlje sa očiglednim viškom istorije i kulture, pa se otuda razumemo veoma dobro. Kada pevač Grijan Četen u jednom trenutku sa scene diskretno uzvikne: “Free Palestine!”, naša mlada publika spremno odgovara glasnim odobravanjem i kovitlacem palestinskih marama kefija, što ih mnogi ponosno nose oko vrata. Ali ovo zapravo uopšte nije demonstracija političkog aktivizma, kako bi neko mogao pomisliti. Samo mali podsetnik na to kako je sjajno kad ti velike nove zvezde na vrhuncu svoje karijere dođu u grad i podele sa tobom radost izuzetne muzike koju su sami stvorili, kao i svoje autentično ljudsko uverenje spram dirigovane svakidašnjice svuda unaokolo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve