
Politika i kultura
Zbog protesta otkazani Filmski susreti u Nišu i Bašta fest
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Već danima na televiziji Palma plus gledam reprizu istorijskog događaja u Jagodini, događaja koji predstavlja katarzu višemesečnih komentara i ispunjenje jednog predizbornog obećanja. Naime, u pratnji dva ministra iz G17 plus (Dinkića i Kalanovićke) u Jagodinu je stigao šestomesečni mužjak žirafe. Zaista nemam potrebu da budem duhovit, niti sarkastičan prema akciji ni prema prelepoj životinji, od sveg srca čestitam na prinovi u zoo–vrtu. Može se reći da je žirafac proizvod izražavanja slobodne volje posetilaca vrta, koji su u Knjigu utisaka, uz reči hvale za lokalnu samoupravu, redovno izražavali želju da dobiju i žirafu. Gospodin Palma je tu želju, logično, ubacio u spisak svojih želja pri sastavljanju vlade i, eto, stiže žirafa u Jagodinu. Mora se takođe reći da u prilozima TV Palme plus vidimo da egzotična životinja nije zamena za neostvarena obećanja u Jagodini, jer se putevi asfaltiraju, radna mesta otvaraju, a uskoro će ex Svetozarevo postati i univerzitetski grad. Na puštanju žirafe, gospodin Palma je predstavio profesora Miću Jovanovića Megatrenda, koji će pak u oktobru otvoriti Megatrend istureno odeljenje u Jagodini sa pet smerova. Za jedan od njih će upravo zoo–vrt biti nastavna baza. Takođe mi je veoma zanimljivo zvučalo i objašnjenje gosn Palme o prednostima koje će građani Jagodine osetiti kada budu imali univerzitet. Možda biste pomislili da je govorio o znanju, napretku koji ono donosi, velikom broju akademaca koji će pomoći da sredina krene napred. Ne, dragi moji, Palma se obraća jezikom gladnih i poniženih, rekao im je da će svaka porodica u Jagodini koja ima sobu viška moći da je iznajmi studentima i da zaradi neki dinar. Marketinške agencije u Srbiji neće ovo shvatiti i naučiti ni za stotinu godina, jer naprosto – ne govore jezikom krajnjih konzumenata. Dok je, recimo, predsednik Tadić neočekivano šetao opatijskom rivom, bez kravate, u društvu Ive Josipovića, novinari su izveštavali o vinima i delicijama kvarnerske trpeze. Tadić je okružen telohraniteljima komunicirao sa pučanstvom, nešto je čak dobacio devojkama, ali je na kraju rekao – ja sam prvi turista iz Srbije ove sezone! Tada sam shvatio da je počela turistička sezona, pa nas svi opet vole, samo da dođemo kod njih na more. Pomirenje ću smatrati potpunim tek kada se srdačnost produži do novembra.
No vratimo se sa plodova mora u žirafin tor u Jagodini, gde se izgleda praktično pokazuje šta to znači decentralizacija u Srbiji. Jagodina će svakako biti odličan primer kako se postaje ozbiljan lokalni centar i to je, kada se podvuče crta – ono što zanima građane. Ono što je neobično i nenormalno jeste činjenica da se u Srbiji lokalna vlast i deo budžetskog kolača uglavnom dobijaju predizbornim ucenama. Zato će žirafac biti, bez obzira na zlurade komentare iz Beograda, živi simbol te pobede. Životinja kao znamenje moći svakako nije novina na Balkanu. Setite se samo vezirovog slona, iz Andrićeve pripovetke, koji je nekada davno doveden u bosansku kasabu da ga raja gleda. To danas poručuje žirafa – „Jagodina je svet„. Bosanski veziri su u najboljem slučaju zidali zadužbine, nisu se naročito bavili komunalnim temama, pa je onda razumljivo zašto je raja posle divljenja počela da se sprda sa Filom (tako su zvali slona) i na kraju ga otrovala. Vezirov slon i njegova nesrećna sudbina su opasna opomena za neispunjena obećanja vlasti. Takođe, priča o slonu ili žirafi govori o kasabi i palanci, koja ostaje takva bez obzira na egzotičnu životinju ili njenu veličinu. Ohrabruje me ime koje je dobio žirafac, a ono je podsećanje na najvećeg svetskog putnika iz Jagodine – Jovanču.
Ukoliko Jovanča bude simbol otvaranja Jagodine, svetskog duha, onda će se pokazati da je gospodin Palma bio iskren kada je pri formiranju vlade put u Evropu stavio na prvo mesto. Tako će polako u zaborav otići neke druge životinje koje su bile oznake srpske političke scene iz devedesetih. Poput vezirovog slona, danas se ne sećamo Arkanovih tigrića, kninskog mede Knindže, bosanskih vukova i ostale menažerije Vuka Bojovića. Na kraju, kao antipod Jovanči, koji je simbol Jagodine u pokretu, moj favorit postaje aligator Muja iz Beo zoo-vrta, koji je tu još od 1936. Svojim primerom on više od 70 godina praktično pokazuje da u Srbiji najduže poživiš ako ne radiš baš ništa, zimi u pokrivenom bazenu (čitaj banji), a leti napolju. Ljudi te bukvalno gađaju parama, tek da bi te naterali da mrdneš i pokažeš da si živ. To je političar!
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Barak Obama je 2012. godine poslao svog ministra finansija da urazumi nemačkog kolegu koji je, protiv prezaduženih Grka, naglašavao moralni značaj trpljenja bola na kratke staze, zarad integriteta na duge staze. Ubeđivanje nije uspelo. U svakom slučaju, bez ordoliberalizma ne može se razumeti nastanak EU, kao ni nemačka pozicija u Evropi. Bez njega se, zapravo, ne može tumačiti ni XX vek
Pronalazak i širenje fotografije za Hoknija predstavlja trenutak u kome je optička slika samo fiksirana na papir uz pomoć hemijskih dodataka. Prateći likovne procedure, Hokni sugeriše da se modernost rađa upravo sa umetničkim oslobađanjem od optičkih aparatura i pomagala i povratkom na nesavršeni, manuelni izraz
Delajući unutar granica žanra (i zombi horora kao podžanrovskog skupa), te sopstvenih (mito)poetika, scenarista Aleks Garland i reditelj Deni Bojl nastavljaju sopstvenu priču mikrozapleta previše bavljenja uvek iritantnim eksplikatorskim zahtevima u kojima se gledaoci podsećaju na sve što je bilo u prethodnim filmovima. Pri tome, ama baš sve mora biti jasno, te, istovremeno, mora da zadovolji i nostalgičarski štimung kao nužan činilac u kreativno-poslovnim jednačinama ovog tipa
Irski bend “Fontaines D.C.” dolazi nam iz zemlje sa očiglednim viškom istorije i kulture, pa se otuda razumemo veoma dobro. Kada pevač Grijan Četen u jednom trenutku sa scene diskretno uzvikne: “Free Palestine!”, naša mlada publika spremno odgovara glasnim odobravanjem i kovitlacem palestinskih marama kefija, što ih mnogi ponosno nose oko vrata. Ali ovo zapravo uopšte nije demonstracija političkog aktivizma, kako bi neko mogao pomisliti. Samo mali podsetnik na to kako je sjajno kad ti velike nove zvezde na vrhuncu svoje karijere dođu u grad i podele sa tobom radost izuzetne muzike koju su sami stvorili, kao i svoje autentično ljudsko uverenje spram dirigovane svakidašnjice svuda unaokolo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve