
Izložba
Zograf: Snovi, moja dugogodišnja opsesija
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Kings of Leon: Youth and Young Manhood
Izdavač: RCA, 2003.
Nije preterano reći da su električne gitare zavrištale poslednjih godina kao retko kad ranije – konzumerizam je danas vazduh koji svi dišemo, a o rokenrolu nema baš mnogo reči u novom izdanju bukvara (gde mu je, prirodno, današnje mesto). S druge strane, već je treća godina kako muzička industrija pokušava sama sebe da ugrize za stražnjicu ulažući u neo-punk bendove poput The Strokes i The White Stripes, u nadi da se ulični kredibilitet opet može kupiti. Bez obzira što pomenute i slične grupe nisu nikakav designer concept, nego autentično savremeno rock iskustvo, sa svim svojim manama, izgleda da ipak ne uspevaju da se pretvore u headlinere velikih festivala, što pomalo dovodi u pitanje ovu investiciju. Svejedno, Kings Of Leon spadaju u novi vrhunac ove priče – The Strokes ih vode naokolo kao predgrupu, iza njih stoji velika firma (RCA), njihov debi album je ubedljivo najbolji debi rock album ove godine. Ovo remek delo potpisuju tri razularena brata, deca baptističkog sveštenika iz Tenesija, koji se ne stide da pevaju glasno, sviraju glasno i misle melodijama takođe jako glasno – Violent Femmes i Creedence Clearwater Revival jašu zajedno u jednom bendu, brzo kako nikad nisu.
Različiti izvođači: Electric Gypsyland
Izdavač: Crammed, 2003.
Ovo smo odavno čekali – uspešno čitanje ciganske muzike od strane značajnih autora i producenata klupske elektronske muzike. Još je osamdesetih godina novosadski autor Olah Vince sa svojim projektom Zemlja, točak, nebo, zadao težak zadatak svim budućim muzičkim avanturistima, stvarajući jedinstven spoj romskog i disco-funk zvuka. Kompilacija koja je upravo izašla daje jedno moguće razrešenje svih dilema: elektronski zahvati, naravno, ne mogu poboljšati originalnu romsku muziku – osim ako elektronske instrumente u svoje ruke ne uzmu sami Romi (jedva čekam) – ali, u rukama zaista talentovanih producenata može se pojačati ono najbolje u toj muzici, a to je ritam koji menja svest. Taraf De Haidouks i Mahal Rai Banda (Rumunija), te Kočani Orkestar (Makedonija) dobijaju tretman novih zvezda electro-clasha i uopšte careva disco floora, kroz inspirisane rimejkove Jurymana, Arto Lindseya, Senor Coconuta, Bigga Busha i drugih. Pop kvalitet lepog omota Zorana Janjetova, samo podcrtava snagu ovog balkanskog futurističkog koraka u nepoznato.
Vladimir Gvozden: Jovan Dučić putopisac – Ogled iz imagologije
Izdavač: Svetovi, Novi Sad 2003.
Još je 1964. godine pesnik Miodrag Pavlović tvrdio da je slučaj Jovana Dučića paradigmatičan u kulturološkom smislu, a ogromno čitalačko interesovanje za njegov opus, koje se javilo u poslednjoj deceniji XX veka, tim više je učvrstilo ovu tvrdnju. Upravo kulturološkom aspektu Dučićevog dela, naročito njegovih putopisno-esejističkih zapisa Gradovi i himere, posvetio je Vladimir Gvozden ovu temeljnu i dragocenu studiju. Gvozden se bavi slikama drugih kultura u Dučićevoj prozi, otkrivajući naslage književnih, socioloških i kulturnih stereotipova koji su uticali na njihovo formiranje, kao i ideološki diskurs koji ih je odredio. Sistemski raščlanjujući Dučićeve predstave i stavove, pesnikov nacionalizam i evropejstvo kao i kulturno-istorijske mape koje je nasledio ili sam projektovao, Gvozden je dovodeći u pitanje utvrđena načela percepcije kulturnog i nacionalnog identiteta, ovom knjigom dao više nego značajan doprinos razumevanju osnovnog problema srpske kulture – spoznaji sopstvenog mesta u kontekstu evropske tradicije.
Frenk Kaningam: Teorije demokratije – Kritički uvod
Prevod sa engleskog: Nikola Krznarić
izdavač: Filip Višnjić, Beograd 2003.
Sučeljavajući teoriju i praksu, Kanađanin Frenk Kaningam, profesor filozofije i političkih nauka, pokušao je da u ovoj knjizi da odgovor na naizgled jednostavno pitanje: šta je demokratija. Iako ponikla na političkom iskustvu Severne Amerike i Zapadne Evrope, knjiga Teorije demokratije – Kritički uvod predstavlja koristan udžbenik i za ovdašnjeg čitaoca i to kao svojevrsno „uputstvo za upotrebu“. Poglavlja ovog dela posvećena su teorijama liberalne demokratije, klasičnom pluralizmu, predstavničkoj demokratiji, katalaksiji, demokratskom pragmatizmu, deliberativnoj demokratiji i radikalnom pluralizmu. Istovremeno, u knjizi se imenuju i analiziraju problemi sa kojima se demokratija suočava u praksi: tiranija većine nad manjinom, neefikasni, nepouzadni način kolektivnog donošenja odluka, izazivanje konflikata, zloupotreba od strane demagoga ili maskiranje sistematskog ugnjetavanja. U tradiciji demokratske misli, od Aristotela do savremenih teoretičara, Kaningam ističe i svoj intelektualni dug prema teoretičarima u bivšoj Jugoslaviji, pre svega prema grupi Praxis.
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Pozorište „Pinokio“ otvara prvu pozorišnu scenu za bebe „Kolevka teatar“ predstavom „Zora i San“, u kojoj učestvuju i gledaoci - bebe
Rezultati vojvođanskih konkursa za kulturu neskriveno ukazuju da Pokrajina ne želi da pomaže one koji su podržali studente. A to su Sterijino pozorje, Egzit, Akademija umetnosti, Tvrđava teatar, Šekspir festival, Akademska knjiga...
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
Snežana Mijić je slikarka, konzervatorka u “Galeriji Matice srpske”, trenutno na doktorskim studijama primenjene umetnosti i dizajna na novosadskoj Akademiji umetnosti. Neposredan povod za naš razgovor je njena izložba “O svinjama sve najlepše”, u Kulturnom centru “Laza Kostić” u Somboru. Kustoskinja Iva Leković piše u katalogu: “Zoopraksiskop Snežane Mijić polazi od jednostavne zamisli koja se mutiplikuje u nekoliko pravaca tumačenja. Uzimajući motiv svinje iz fotografske serije životinja u pokretu Edvarda Mejbrida, koga možemo smatrati pionirom multimedijalnih i intermedijalnih istraživanja, autorka preispituje odnos tradicionalnih i novih medija, ujedno skicirajući i (uvek) aktuelno stanje društva”
Intervju: Tužiteljka Bojana Savović
Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve